Foto: 123rf, Index
"BESPRIJEKORNO organiziran doček na aerodromu, već iznajmljen stan, točno onakav kakav sam navela da želim, dogovoren sastanak u školi u kojoj su moja djeca odmah, prvi dan, zadužila Ipad, mogućnost besplatnog učenja jezika za supruga - tako su mene i moju obitelj dočekali u Švedskoj. No, ono što me najviše oduševilo je iznimno srdačan doček kolega liječnika na radnom mjestu. Od prvog dana mi svi pomažu i pri tom su vrlo ljubazni. Prva tri mjeseca sam radila samo četiri dana u tjednu, a jedan je dan predviđen za učenje jezika. Nakon tri mjeseca, kada sam položila B2 nivo jezika, počela sam raditi svaki dan pa mi je i plaća porasla, a dodatno se povećala nakon šest mjeseci, kada sam počela samostalno raditi. Iako financijski prve godine rada u Švedskoj i nema velikog profita, ni na trenutak nisam požalila što sam otišla iz Hrvatske jer sve je ovdje toliko divno organizirano, nitko nista ne komplicira, svaki problem se riješava, svi ti stoje na usluzi, ljubaznost i smjesak su na svakom koraku i ovdje se konačno osjećam kao čovjek”, priča hrvatska liječnica koja je, nakon osamnaest godina rada u struci, s cijelom obitelji odselila u Švedsku.
> Idete li u Švedsku, ovo morate znati: Skupo je biti bolestan, a ako kršite pravila loše ćete proći
"Iz Hrvatske nas nisu otjerale manje plaće, nego ljudi koji donose apsurdne propise"
"Realno, obzirom na veće rashode, moja plaća u Švedskoj je tek 20 do 30 posto veća nego u Hrvatskoj, ali optimizam s kojim obavljam svoj liječnički posao je neprocjenjivo veći, jer je uređenost zdravstvenog sustava ovdje mnogo bolja. U Hrvatskoj su prava u zdravstvenom sustavu netransparentna, nema jasnog razgraničenja što je u domeni obiteljske medicine, a što bolnice i hitne službe. Zbog zdravstvene neprosvijećenosti ljudi, liječnici su svedeni na „zdravstvene konobare“ od kojih se traži da pacijentima propisuju lijekove po narudžbi. S druge smo strane pisari HZZO-a te trošimo sate i sate na ispisivanje ispričnica, potvrda, svjedodžbi, obrada za invalidsku komisiju i raznih očitovanja HZZO-u, koji nam nije logistička podrška, nego policajac. Edukacija liječnika u Hrvatskoj je van radnog vremena, a broj obrađenih pacijenata dnevno je ogroman, što neminovno dovodi do lošije kvalitete usluga i izgaranja na poslu. Sve se glasnije govori čak i o tome da će se od obiteljskih liječnika zahtijevati da pacijentima budu dostupni 24 sata na dan, što nema niti u jednoj državi EU. Uz sve to, obiteljski liječnici i vlastitom imovinom odgovaraju za sve propuste u lošem sustavu“, kaže liječnik koji je odselio iz Slavonije. U Švedskoj se, tvrdi, konačno bavi onim za što se školovao – medicinom, a manje administracijom zbog čega je i opterećenje na poslu mnogo manje.
Ipak, odluka o odlasku nije bila laka. Pribojavao se kako će svladati strani jezik i prilagoditi se na potpuno nove uvjete rada, no već u prvih nekoliko mjeseci „pohvatao je“ sve konce. Administracije, koja guši hrvatske liječnike, ima, kaže, i u Švedskoj, no mnogo manje, uređena je i transparentna te je za nju predviđen poseban dio radnog vremena, a uz to po jednom liječniku specijalisti obiteljske medicine dolazi i jedna sekretarica/administrator.
"U Švedskoj za pacijenta imamo 20 do 30 minuta, a u Hrvatskoj tek 3 do 6"
"Radno vrijeme mi je od 8 do 17 sati, imam jedan sat pauze za ručak i dvije polusatne pauze za kavu. U danu imam mnogo manje pacijenata nego što sam ih imao u ordinaciji u Hrvatskoj. Ugodno me iznenadilo i to što je ovdje potpuno nepojmljivo da doktori hitne službe sjede u sobi, čekajući hitnu intervenciju, dok se liječnik obiteljske medicine, u susjednoj ordinaciji, guši od posla, jer umjesto 20 do 30, po smjeni obrađuje 80 do 120 pacijenata te u prosjeku za svakog ima samo 3-6 minuta.
Obiteljski liječnik u Švedskoj po danu ima 6 do 10 kroničnih pacijenata, 3 do 5 pacijenata s receptima te eventualno 2 do 3 telefonska poziva“, kaže liječnik.
Ističe kako prilikom naručivanja na pregled kod svog liječnika svaki pacijent u Švedskoj dobije detaljne informacije o trajanju posjete i pravima. Kako bi svi došli na red, točno u dogovoreno vrijeme, pacijent koji je naručen ima 30 minuta da liječniku iznese svoje probleme, a ako je došao nenaručen, tada može iznijeti samo jedan problem, za što je predviđeno 20 minuta tijekom kojih liječnik mora obaviti razgovor, pregled i riješiti administraciju.
Sve je manje medicinskih sestara sa SSS
„Zbog stalne zvonjave telefona obiteljski liječnici u Hrvatskoj ne mogu normalno raditi. U Švedskoj se na pozive javljaju fakultetski obrazovane sestre te njih 5 do 10 dnevno preuzme od 50 do najviše 200 telefonskih poziva. Medicinskih sestara sa srednjom stručnom spremom u Švedskoj je sve manje te na svaka 3 do 4 liječnika radi samo jedna, kako ju Šveđani zovu, podsestra koja liječnike opslužuje u smislu vađenja krvi, EKG-a, spirometrije ili UZV mjehura te asistiranja pri kirurškim zahvatima ili rektoskopijama. One ne smiju davati terapiju, jer to je u domeni patronažnih ili sestara sa višom stručnom spremom“, kaže liječnik, dodajući kako mu je u Švedskoj, za razliku od Hrvatske, u radno vrijeme uračunata i redovna edukacija koja je i plaćena.
Švedska, tvrdi, ima i definitivno najbolju skrb na svijetu za starije osobe i dijabetičare te pacijente na terapijama za razrjeđivanje krvi (kod rizika za infarkt ili inzult). Šveđani imaju najbolju inzulinizaciju dijabetičara. Sva skrb za dijabetes tipa 2 je u domeni obiteljskih specijalista, dok je dijabetes tipa 1, uključivo s propisivanjem lijekova i pomagala, u skrbi bolničkih dijabetologa. Dijagnostika i konzultacije sa specijalistikom ugovorene su i u javnom i u privatnom sustavu. Ukoliko, primjerice, nedostaje kapaciteta u specijalističkim konzilijarnim zdravstvenim ustanovama u javnom sustavu, raspisuje se natječaj te se potrebna dijagnostika ugovara u privatnom sustavu. No, u Švedskoj su, tvrdi naš sugovornik, dijagnostičke pretrage tipa CT ili MR, čak dva do četiri puta jeftinije u privatnom sustavu te ga liječnici često koriste, a zbog brzine usluge ne izostaje ni zadovoljstvo pacijenta koji, uz uputnicu, ne plaćaju dodatno pretragu.
Ni u švedskom zdravstvenom sustavu nije sve besprijekorno
I u toj uređenoj zemlji postoje liste čekanja. Primjerice, ako pristanete putovati u druge dijelove pokrajine, na pregled ćete čekati do 3 mjeseca, no ako ga želite obaviti isključivo u najbližoj bolnici, čekanje se može produžiti i do godinu dana. No, čekanje je ipak mnogima prihvatljivija opcija jer se u Švedskoj pacijentima nikada ne pokrivaju troškovi putovanja. Loše je i to što, zbog manjka liječnika, kućnih posjeta gotovo da i nema iako su u obiteljskoj medicini vrlo važne.
„Kada sam švedskim kolegama rekao da su u Hrvatskoj pacijentima plaćeni putni troškovi, gledali su me u nevjerici i pitali - zar je Hrvatska tako bogata zemlja da si to može priuštiti? U Švedskoj, naime, ne postoji refundacija troškova putovanja za ostvarenje zdravstvene zaštite“, kaže liječnik.
Velika prednost hrvatskog zdravstvenog sustava su i izuzetno male participacije na lijekove, koje uz to pokriva i dodatno osiguranje. Izbor lijekova na listi koju plaća HZZO je također izuzetno velik, a na hrvatskom tržištu je i širok izbor ljekovitih, biljnih i narodnih lijekova te imamo mnogo bolje educirane ljekarnike (magistre farmacije). U Švedskoj su pak iznosi participacije na lijekove i liječničke usluge izuzetno veliki i ne postoje dodatna osiguranja koja ih pokrivaju, a izbor lijekova na listi koju subvencionira država je vrlo mali. Pacijent, ovisno o dijagnozi, za svaki lijek plaća punu ili malo umanjenu cijenu, dok ne dosegne godišnji limit od 150 Eura za usluge i oko 210 Eura za lijekove, nakon čega su lijekovi besplatni. Unutar generičke skupine pacijent ne može sam birati lijek, a u pravilu se propisuju najjeftinije varijante, dok skuplji lijek, koji odgovara generičkom, mogu dobiti samo oni kod kojih su potvrđene nuspojave na zamjenske preparate, što liječnik ovjerava na svakom receptu. Za razliku od Hrvatske ovdje je i vrlo skroman izbor ljekovitih, biljnih i narodnih lijekova u ljekarnama ili trgovinama“, kaže liječnik zaposlen u Švedskoj.
Osim široke palete lijekova na recept, u Hrvatskoj je i dostupnost liječnika svih vrsta izuzetno velika, dok je u Švedskoj, zbog manjka liječnika, mnogo manja. Velika prednost hrvatskog zdravstvenog sustava je, kako kaže naš sugovornik, i to što privatna praksa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti brže i efikasnije radi te se lakše prilagođava promjenama, dok je švedski zdravstveni sustav prilično trom te se sporo i teško mijenja i to tek nakon mnogo pilot-projekata i istraživanja, što je, tvrdi, ponekad prednost, ali češće mana.
Po informatizaciji sustava smo mnogo bolji od Šveđana
Jedna od svakako najvećih prednosti hrvatskog zdravstvenog sustava je, naglašava liječnik, mnogo bolja informatizacija te povezanost unutar sustava.
„U Švedskoj je odlična opremljenost grupnih privatnih praksi i državnih centara primarne zdravstvene zaštite, ali je povezanost informatičkih i ostalih zdravstvenih sustava katastrofalna. Liječnik u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ne vidi svu terapiju koja je preporučena ili izdana od drugih liječnika u sustavu. Preporuku s bolničkog otpusta dobivamo običnom poštom, a i uputnice se pišu papirnato i šalju direktno na primatelja. Događa se stoga da nam potvrda primitka uputnice uopće ne stigne ili se zagubi pa nitko ne zna u kojoj je fazi postupak pozivanja pacijenta. U Hrvatskoj je pak veća centraliziranost pri obiteljskom doktoru, koji je osnovni skrbnik za pacijenta, dok je u Švedskoj ekstremna decentraliziranost - svaka pokrajina ima svoj sustav zdravstva, koji samo u generalnih crtama odgovara nacionalnim preporukama, što dovodi do brojnih problema“, kaže naš sugovornik.
„Hrvatski sustav mora postati skuplji ili će krahirati!“
„Troškovi bi se trebali refundirati samo onim pacijentima koji opravdano koriste sustav, no ostalima se usluge moraju početi naplaćivati jer će, u protivnom , čitav zdravstveni sustav u Hrvatskoj krahirati. Mišljenja sam da primarnu zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj treba kompletno privatizirati.
Treba smanjiti i broj pacijenata po liječniku, a ako to nije moguće, treba uvesti podršku liječnicima obiteljske medicine i dodati patronažu u timove. To je susjedna Slovenija napravila još prije nekoliko godina i pokazalo se kao odličan potez, no kod nas se patronaža tome oštro protivi jer se osjećaju “ugodnije” u okrilju državnih ustanova. Uvelike bi pomoglo i uključivanje administratora ili još jedne medicinske sestre u tim obiteljskog liječnika“, poručuje liječnik koji je u Hrvatskoj radio jedno i pol desetljeće.
Otkako je dobio posao u Švedskoj, svaki tjedan prima i po nekoliko poziva svojih kolega koji se također spremaju za odlazak iz Hrvatske, a to mu je, kako kaže, najpouzdaniji pokazatelj, da u hrvatskom zdravstvu još uvijek nema, toliko potrebnih i željenih, promjena na bolje.