Povijest hrvatskog sjevernog susjeda je usko vezana uz našu, a govori jezikom koji je sličniji estonskom ili finskom nego bilo kojem indoeuropskom jeziku. Mađari su naselili područje Panonske nizine u 9. stoljeću te pljačkali prostor gotovo cijele Srednje Europe. Kada ih je franačka vojska dočekala kod Augsburga na današnji dan 910. godine, uz pomoć pametnih taktika pobijedili su i nastavili provaljivati u Njemačku, pa čak i u Francusku.
Tijekom ranog srednjeg vijeka Europa je bila meta mnogim novim plemenima koja su dolazila iz Azije. Naselila su je razna germanska i slavenska plemena te su se počela miješati s domaćim stanovništvom. Međutim, krajem 7. i početkom 8. stoljeća te seobe su prestale. Formirana su kraljevstva, ratovi su bili tek lokalni i nastajao je feudalizam.
9. stoljeće u Europu će ponovo uvesti nemir. Sa sjevera počinju pljačke Normana, odnosno Vikinga koji će opustošiti Veliku Britaniju i cijeli Baltik, a s juga napadaju Saraceni - muslimanski gusari željni dobrog plijena.
Da ne bi samo sjever i jug nadrapali već i ostatak Europe, pobrinuli su se Mađari. Stižu u Europu tijekom 9. stoljeća i prvo što rade su pljačkaški pohodi po cijeloj Europi. Bili su vješti konjanici i iskusni ratnici, a kad bi ih dočekala profesionalna vojska, znali bi iskoristiti posebne vojne taktike kako bi ipak pobijedili.
Posebne taktike trebale su im 910. godine. Vojska od raznih njemačkih državica i kneževina odlučila je zaustaviti njihove provale. Bitka se odigrala pored grada Augsburga i završila vrlo uvjerljivom mađarskom pobjedom.
Oni su se, uočivši da ratuju protiv vojske veće od svoje, odlučili početi povlačiti. Njemački vojnici shvatili su to kao bijeg s bojišta i nasrnuli su na njih, ali Mađari su im pripremili zamku. Kako se vojska razjedinila, mađarska konjica napala je s boka i tako je slomila.
Potom su slijedili kaos i neredi među njemačkom vojskom, a Mađari su počeli klati. Bitka kod Augsburga bila je katastrofalan poraz za germansku vojsku.
Nakon toga Mađarima je bio otvoren put u Srednju Europu. Opljačkali su južne njemačke gradove, kao i one sjeverne, od kojih je najviše nastradao Bremen. Neki pohodi uključivali su pljačkanje čak i francuskih gradova, a najambiciozniji pohodi završili su na Iberskom poluotoku. Zaista, strah od Mađara bio je općeprisutan u Europi.
Idućih pedesetak godina pljačke su se nastavile, sve dok se njemačka vojska nije ponovo okupila pod Otonom I. i zaratila s Mađarima. Druga bitka kod Augsburga odigrala se 955. godine, ali ova je završila njemačkom pobjedom. Mađari su napokon poraženi i njihove su pljačke od tog trenutka rijetke i malobrojne. Otad se više bave unutarnjim pitanjima i formiraju svoju državu.
U međuvremenu se pokrštavaju i naseljavaju područja koja su i danas njihova. Početkom 11. stoljeća osnivaju srednjovjekovnu državu pod kršćanskim prefiksom. Priznaje ih papa u Rimu, potom ostala kraljevstva u Europi. Do kraja idućeg stoljeća uključit će se u borbe za hrvatsku krunu, a Pactu Conventu potpisat će 1102. godine, kad počinje povijest hrvatsko-ugarskog kraljevstva.