Foto: FAH
PREDSJEDNIK SDP-a i bivši premijer Zoran Milanović gostovao je na Media servisu u intervjuu tjedna "U četiri oka" te se osvrnuo na brojne aktualne teme. Komentirajući proračun uz ogradu da ga detaljnije mora proučiti, Milanović je rekao da su ovoj Vladi ostavili rast i red i da ona sada s tim radi. Osvrnuo se kratko na socijalne naknade koje se proračunom smanjuju.
Rješenje otpuštanje HDZ-ovaca
Milanović je komentirao i najave ministrice uprave koja ukidanjem povlastica za činovnike želi uštedjeti i do 500 milijuna kuna. Na pitanje što bi Vlada mogla napraviti oko tog pitanja, a da to je to pritom propustila njegova, odgovorio je:
"Otpustiti gomilu HDZ-ovaca koje su zaposlili u zadnjih 10 godina, a mi ih nismo otpustili". No oni su rekli da ste i vi, da tako kažem uhljebljivali svoje kadrove? "Oni su baš to doslovno rekli, ali znate, to je laž. Dakle, danas je manje zaposlenih u javnom sustavu, samo u Hrvatskim željeznicima radi skoro 10000 ljudi manje, u javnoj upravi manje, nitko nije primljen bez natječaja, a primljeno je jako malo ljudi".
Osvrćući se na 45 dana vladajućih u Banskih dvorima, Milanović je rekao kako se Vlada katastrofalno bavi tajnim službama te time ugrožava nacionalnu sigurnost. Bave se raspodjelom utjecaja na državnoj televiziji, a čujem danas i o rezanju u Vijeću za elektroničke medije, rekao je predsjednik SDP-a, a na opasku kako je Vlada odbila izvješće Vijeća te kako to vjerojatno znači i odlazak Mirjane Rakić s tog čelnog mjesta, poručio:
Kolinda potpisala bezvrijedan komad papira
Osvrćući se na razrješenje šefa SOA-e Milanović je rekao da je to što je predsjednica potpisala "bezvrijedan komad papira" jer ga još nije potpisao premijer. Smatra da do toga uopće nije trebalo doći već da se odluka trebala donijeti konsenzusom. Budući da se već naveliko spekulira kako se traži rješenje za Lozančića i njegov častan otpust, pitali smo Milanovića je li to moguće s obzirom na priopćenje predsjednice u kojemu stoji da je šef SOA-e kršio zakon.
"Koji častan otpust, on nije molio na koljenima i balavio kao Buljević i slični. On je zamoljen da radi taj posao. To je čovjek koji može raditi još uvijek niz poslova. Buljević umjesto da je stavljen na prekršajni i disciplinski postupak na kraju svog mandata "za kaznu", od mene i Josipovića, poslan za generalnog konzula u Los Angeles. To je odluka moja bila. Jer nisam htio, koliko god to bio drugorazredni kadar, takav čovjek završi na ulici, rekao je između ostalog Milanović. Osvrnuo se i na potragu za ministrom branitelja te vijest kako je među kandidatima i Đuro Glogoški, jedan od vođa prosvjeda u Savskoj ulici.
Glogoški nije u stanju biti ministar
Neće ublažiti retoriku
"Sigurno nećemo prestati jer ljude ne plašimo ni komunistima ni Srbima ni lustracijom ni nenarodnom vlašću. Mi ne idemo ulicom s plinskim bocama, ne razbijamo državnu imovinu. Ali da ćemo šutjeti ko papci - nećemo. Imamo posla s nasilnicima. To su nasilni ljudi i manipulatori čija je politika prazna kao tikva". Uz još jednu opasku kako nije on "opalio samo po HDZ-u i predsjednici" već i po svojim stranačkim kolegama, Milanovića smo pitali i je li problem možda - u njemu?
"Ne ja ne mislim da je problem u meni, ali ja sebe ne vidim, ali ako vi svi mislite da je problem u meni objasnite u čemu je. Ja mislim da nije problem jer mislim da sam vodeći stranku doveo je u prostor veličanstvene pobjede i jako tijesnih poraza. I da mi lekcije dijele oni koji su neuspješni ili su uspješni tamo gdje bi svatko bio uspješan. I da imaju određene frustracije samnom". Rekao je da je SDP pod njegovim vodstvom ostvario pobjede te da kad je SDP gubio od HDZ-a izgubio tako da je dobivao više glasova.
SDP velika i jaka stranka
"Ona je bila odlična ministrica u mojoj Vladi ali to je jedno, a gradonačelnik Grada Zagreba je drugo i SDP je stranka koja je toliko velika i jaka, a to su pokazali izbori u Gradu Zagrebu, da naprosto ne može imati luksuz da nema svog kandidata. Toliko velika, reklo bi se da je to sudbina ili kismet za predsjednika SDP-a da ne može biti kandidat za gradonačelnika Grada Zagreba. Nekoliko puta mi je puta palo na pamet da se ja kandidiram ali od toga ništa". Na kraju emisije bivši premijer osvrnuo se i na izbjegličku krizu te zatvaranje balkanske rute.
"Ja sam to doživio, s obzirom da smo mi to živjeli, preživjeli i stavili na noge, kao jednu veliku akciju i priču hrvatske Vlade i kao jednu bijednu epizodu HDZ-ovaca i gospođe Kolinde Kitarović. Tada su nam bacali klipove pod noge gdje god su mogli. Srećom, naše noge su čvrste i kvrgave, dalmatinsko, primorsko i vlaške tako da ih nisu uspjeli srušiti. To je sramota što su ljudi radili. Sada su manji od makovog zrna, sada mogu napraviti što god hoće. To će se ionako zaustaviti dolje na izvoru jer je čaša strpljenja lagano pri vrhu. Njemačka je pokazala širinu, Angela Merkjel će po meni, ući u povijest kao pozitivna osoba zbog ovoga više nego zbog financijske krize. Njezino vođenje financijske krize je nešto što ja nisam previše odobravao u Europi.
Tu je bila glavna i njezina politika je bila štedi-štedi, reži-reži da bi Nijemci dobili natrag novac kojeg su pozajmljivali europskoj periferiji. Dakle, ta politika je dovela do slabog i nikakvog rasta i oporavka u zadnjih šest godina, tek sada nešto kreće. To je po meni pretvrda politika, štednja pod svaku cijenu, rasta nema, radnih mjesta nema. Ovo što je radila u izbjegličkoj krizi? Europa može primiti milijun ljudi, Švedska je primila relativno više od Njemačke. Švedska je manja zemlja, osam puta ima manje stanovnika nego Njemačka. Njemačka je primila puno, svaka im čast, ali tome se bliži kraj. Ljudi će morati ostati u Turskoj, a Turska nije Sirija. Konflikti će se uskoro završiti, to je manje-više izvjesno da će se ljudi moći početi vraćati kućama.
Ta priča ide prema kraju. Pao je snijeg, zvijeri su pokazale tragove, vidjelo se tko je čovjek, tko radi u interesu imidža svoje države. Za mene je strašno bitno kakav je imidž moje male, jedine države. To je moja crkva kojoj se molim. Ministri s ustaškim kapama su po meni štetočine. Ne moramo se dogovoriti što je bilo dobro ili zlo u Drugom svjetskom ratu, ne moramo o tome razgovarati, ja ne bih. Idemo se dogovoriti što je štetno za Hrvatsku. Ja ne nosim partizanske kape koju mi je cijela obitelj nosila u Dalmaciji ‘41. Ne nosim ih jer znam da je to passe i da to neke ljude u Hrvatskoj smeta. To je razlika."