Jasno je da Plenkovićevu vladu treba poslati u prošlost. Bili su loši, s toliko smijenjenih ministara da su već počeli vicevi o tome kako će i za to radno mjesto morati uvoziti strane radnike. Afera je toliko da se više ni profesionalni novinari ne snalaze u tome. Istragama, sudskim postupcima, uhapšenima, uhapšenima pa puštenima – ne znamo broja. Bila je to jedna loša vlada vođena bahatim vođom.
Apsolutno je pravo Zorana Milanovića da se kandidira na parlamentarnim izborima. Zoran Milanović ima aktivno i pasivno pravo kao i svaki drugi punoljetni građanin ove zemlje – svatko od nas se može kandidirati, kao nezavisni, kao stranački, na neovisnoj listi, na stranačkoj listi.
To spada u naša ljudska prava, birati i biti biran. Međutim, da se netko ide kandidirati za sabor s mjesta predsjednika Republike – i to držeći i dalje funkciju predsjednika Republike, duboko je pogrešno i protivno duhu Ustava.
Predsjednik Milanović, naravno, ima pravo željeti ponovno biti premijer. Uostalom, bio je premijer jedne istina prilično neuspješne vlade. No to što u tu trku za saborsku većinu i premijersko mjesto kreće s mjesta aktualnog predsjednika Republike, govori da ga za pravila, za Ustav, za proceduru (a procedura je osnova demokracije!) apsolutno nije briga. Milanović ovim danas, izigravajući ustavne odredbe o ulozi predsjednika Republike, pokazuje da je intimno vrlo blizak načinu razmišljanja HDZ-a – a to je gledati samo na vlastiti cilj.
Predsjednik bi trebao biti predsjednik svih građana
Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država i Francuske, mi, kao i većina Europe, imamo model jake vlade i formalno slabog predsjednika države, koji ima ulogu nekadašnjih prinčeva, kraljeva i careva. Vidi se to po njegovim ovlastima, ali i simbolici.
Predsjednik ima svoju zastavu – izvorno ona služi kako bi vojska znala na kojem brdu je zapovjednik i odakle dolaze zapovijedi. Predsjednik ima pravo dodjeljivati odličja – što je republikanski odraz nekadašnjih plemićkih redova. Predsjednik ima i pravo na pomilovanja, opet akt milosti koji su imali nekadašnji vladari.
Predsjednik ustavno treba biti predsjednik svih građana. Baš svih, od onih izvrsnih koji su zaslužili odličja, preko svih drugih, sve do onih koji sjede u zatvorima. Predsjednik svih građana znači i predsjednik svih ljudi neovisno o njihovoj političkoj opciji, članstvu i političkim simpatijama.
Sam Ustav navodi u članku 96.: "Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor."
Kada ste postali predsjednik, morate se izdignuti iznad stranačke politike. Postajete predsjednik svih građana. Morate se izdignuti i iznad dnevne politike.
Predsjednik raspisuje izbore i imenuje mandatara
Predsjednik ima važnu ulogu u parlamentarnim izborima. Sabor se raspušta, vlada postaje tehnička (jer legitimitet vlade proistječe iz sabora) i predsjednik ostaje jedini izravno izabrani politički čimbenik koji treba odgovorno provesti cijeli proces.
Prema Ustavu, "Predsjednik Republike raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje". Jasno je. No dalje Ustav govori i sljedeće: "Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade." Ako predsjednik Republike uđe u sabor kao zastupnik i kandidat je za premijera, hoće li samom sebi dati mandat i onda dati ostavku na mjesto predsjednika?
Time se otvaraju jako bitna ustavna pitanja koja će zasjeniti cijelu kampanju i ovo će se pretvoriti u ustavno nadmudrivanje i osobnu mržnju na liniji Plenković – Milanović. A ni jedno ni drugo nije dobro za Hrvatsku.
Milanović je ocijenio da HDZ ide prema trećem mandatu
Što se dogodilo? Zadnjih dana došlo je do nekoliko internih stranačkih anketa koje su pokazale da nitko nema posebnu većinu – HDZ je slabiji nego prije, ali nedovoljno oslabljen, i dalje je daleko najjača stranka. Možemo i SDP se i dalje ne uspijevaju posložiti. Čak i bučno najavljena koalicija ljevice i centra se nakrivila – liberalni centar ne želi u nju ako je tu i krajnje lijeva Radnička fronta.
Peđa Grbin očito nije dorastao ulozi vođe oporbe. Stavio je na vodeća mjesta lista svoje odane ljude, ali i one koje gledamo u politici preko 20 godina i nije da su se nešto iskazali. Dodatno, Peđu Grbina, ma koliko u privatnom razgovoru bio simpatičan, malo tko vidi kao premijera. Jednostavno, nema "ono nešto" temeljem čega ga možete zamisliti kao predsjednika vlade, osobu koja je u hrvatskom političkom modelu sve i sva.
I sada se javlja Zoran Milanović – spasitelj. Zoran Milanović, čovjek koji može okupiti oporbu i čovjek koji može pobijediti Plenkovića. Oporba je oduševljena. Napokon imaju mogućnost doći na vlast u velikom duelu Plenković – Milanović, političkoj kampanji koja će se provoditi po modelu dva ovna na brvnu. Milanović je procijenio da bismo bez njegovog izravnog uplitanja u kampanju vrlo vjerojatno gledali HDZ sa žetončićima još četiri godine.
Sve bi bilo odlično da je Milanović danas dao ostavku
Sve bi to bilo zanimljivo i odlično da je s današnjim danom i najavom kandidature Zoran Milanović dao ostavku. Mogao je reći: "Stanje u državi je takvo i takvo, ostavljam mjesto predsjednika Republike i idem se boriti za mjesto u saboru, pa mjesto mandatara, pa predsjednika vlade." No Zoran Milanović hoće na listu SDP-a, istina kao nestranački kandidat, i onda borbu za saborski mandat kao aktualni predsjednik Republike!
To jednostavno nije u duhu Ustava! Uloga predsjednika Republike u izborima za sabor je definirana, ona je važna, ali u njoj sam predsjednik ne smije sudjelovati kao kandidat jer onda se ruši cijeli koncept predsjednika kao nestranačke osobe.
Prema Ustavu, "Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti", a kako će tu funkciju obavljati ako je unutar izbornog procesa u kojem sam ima važnu ulogu raspisivanja izbora i dodjele mandata?
Samim ulaskom na nečiju listu jasno se politički svrstava – neovisno o tome je li formalno član stranke. Ustavno to nije tako predviđeno. Izvlačenje tipa "formalno nije član stranke" samo je izigravanje Ustava.
Ljevica i njeni simpatizeri na društvenim mrežama su oduševljeni. Ovo je zaista jako povećalo šanse da se HDZ makne s vlasti. I sve bi bilo u redu da je danas Zoran Milanović dao ostavku na mjesto predsjednika države i krenuo u predizbornu borbu.
Ovako je cijela priča, kao prvo, izigravanje Ustava, a kao drugo, pomalo kukavička jer Milanović i dalje zadržava predsjedničku poziciju kao rezervnu. Ponavljam, sve bi bilo u redu da je danas dao ostavku i krenuo u borbu za sabor i premijersko mjesto – to je njegovo pravo. Ali on kreće s mjesta predsjednika Republike na funkciji. To nije ispravno.
Naravno, mnogi će reći da i HDZ izigrava Ustav, od zabrane rada nedjeljom do nedavnih vrlo upitnih imenovanja, pa, eto, onda će biti komentara "ako mogu oni, možemo i mi". Može i tako – ali onda morate shvatiti da niste ništa bolji od HDZ-a.
Izigravati Ustav, koji je ovdje prilično jasan, zato što vam se ne sviđaju oni drugi koji izigravaju Ustav samo pokazuje da ste jednako nemoralni. Govori da ste politički isti. Osnovno je – demokracija je procedura. Ako to ne poštujete, draga oporbo, niste ništa bolji od HDZ-a.