IZNENADNA smrt Slobodana Miloševića koja je nanijela težak, možda i smrtonosan udarac Haškom sudu, vjerojatno će još neko vrijeme biti predmet raznoraznih špekulacija, počevši od one da je Milošević otrovan, pa sve do one najvjerojatnije, koja kaže da je Milošević uzimanjem izuzetno jakog antibiotika rifampicina želio osigurati put u Moskvu, ali se preračunao i tako indirektno ubio sam sebe.
Nakon što je autopsijom tijela "balkanskog krvnika" utvrđeno da je prije mjesec dana u njegovoj krvi bilo rifampicina, jakog antiobitika koji se koristi za liječenje lepre i tuberkuloze, na svjetlo dana izašao je i podatak da rifampicin u dobroj mjeri poništava učinak lijekova za visoki tlak, koje je Milošević morao uzimati.
Hrvatski farmakolog, magistar Pavle Močilac, u tekstu objavljenom na stanici Farmakologija.com analizira djelovanje rifampicin. Močilac navodi da, ukoliko se zaista utvrdi da je rifampicin uzrok smrti Miloševića, taj će slučaj "definitivno ući u anale kao najpoznatiji slučaj zloporabe lijekova putem interakcija lijekova i eklatantni primjer opasnosti interakcija lijekova."
Mr. Močilac u članku pod naslovom "Rifampicin - lijek koji je ubio Slobodana Miloševića" piše kako je u zatvoru uobičajeno da da se lijekovi dobivaju pojedinačno, u propisano vrijeme, tj. zatvorenici obično dobivaju cijelu kutiju lijeka zajedno s uputom iz koje bi on mogao razumjeti o kojem lijeku se radi.
Stoga najvjerojatnije je na svoju ruku uzimao rifampicin (a sigurno imao instruktore i pomagače u tome), te poništio učinak lijekova za visoki tlak, smatra mr. Močilac.
Rifampicin je snažan lijek koji ulazi u brojne interakcije. Mr. Močilac ističe da su popisu lijekova čije djelovanje smanjuje rifampicina antihipertenzivi nifedipin, verapamil, enalapril, beta-blokatori. Tu su i oralni antikoagulansi, a poznato je da se baš oni koriste za sprečavanje srčanog udara, piše hrvatski farmakolog.
Mr. Močilac smatra da je od verzije Miloševićeve smrti koja pretpostavlja da ga je netko trovao puno vjerojatnija ona prema kojoj se "balkanski krvnik" sam trovao i to s jasnom namjerom. Ta teorija podrazumijeva da je u tome imao pomagače i savjetnike koji su ga instruirali da uzima rifampicin i opskrbljivali ga njime, a u cilju poništavanja učinka antihipertenzivnih lijekova i održanja visokog tlaka na razini preko 200 mmHg, nadajući se da će mu takvo stanje omogućiti odlazak u Moskvu.
Ipak, Miloševićevo srce najvjerojatnije nije izdržalo takvo stanje i doživio je infarkt miokarda, koji ga je ubio.
Toj teoriji u prilog govori i izjava glasnogovornice Haškog suda Aleksandre Milenov, koja je potvrdila da Haag sumnja da se putem odvjetnika u pritvor u Scheveningenu mogu prošvercati neke stvari, pa tako i lijekovi. Milenov je dodala da se odvjetnici prilikom posjeta svojim klijentima "ne pregledavaju detaljno".
Toksikološka analize krvi i tkiva Slobodana Miloševića još nije dovršena, a rezultati će biti objavljeni tijekom tjedna, kazala je glasnogovornica.
N.B.