Foto: Facebook
JEDNA od glavnih dvojbi koja s vremenom pogodi svakog pretendenta na posao u inozemstvu svakako je pitanje kako ostaviti sve bliske ljude i odseliti u zemlju u kojoj nikoga ne poznaju.
"Odlučila sam otići iz Hrvatske jer u Hrvatskoj nisam pronalazila radno mjesto koje bi bilo izazov za moju struku, a to je radna terapija. Iako sam i prije napuštanja Hrvatske radila u struci, ta radna mjesta na kojima sam radila nisu bila dovoljno izazovna niti su se nudile ikakve mogućnosti dodatne edukacije i napredovanja; onda jednostavno kao terapeut stagniraš umjesto da rasteš. Za Austriju sam se odlučila jer savršeno govorim njemački jezik, plus je vrlo blizu i vrlo je uređena. A za moju je struku ona pravi raj na zemlji kako sam poslije shvatila", priča za portal Naši ljudi.
Čitav postupak prijave za posao i preseljenja opisuje kao prilično ležeran.
"Za cijeli taj proces pripremala sam se godinu dana. Prvo sam trebala skupiti hrpu dokumenata, prevesti ih i napraviti nostrifikaciju svoje hrvatske diplome kako bi mi bila priznata u Austriji. To sam radila korak po korak, nije mi se žurilo budući da sam imala posao u Hrvatskoj. Kada sam napokon imala nostrifikaciju u rukama, krenula sam s praćenjem oglasa; opet, bez ikakve žurbe. Početkom 2015. počela sam intenzivno pratiti oglase i javljati se na njih. Vrlo sam brzo dobila odgovore i pozive na intervjue. Ukupno sam otišla na dva intervjua, na drugom sam već dobila posao", priča.
S obzirom na to da tako često automobilom "skokne" i do Hrvatske, tamo se ne planira vraćati za stalno. A zaista, po svemu sudeći, nema ni razloga.
"Imam privremeni boravak u Austriji. Zdravstveno osiguranje također. Još uvijek imam hrvatsko državljanstvo i osobnu jer ću austrijsko moći dobiti tek za nekoliko godina. Ali, svakako bih željela ostati raditi ovdje, imala sam ogromnu sreću pronaći super posao tako blizu doma - otputujem petkom poslije posla u Hrvatsku, a vratim se u nedjelju navečer!", zaključuje.