Osmanska ekspanzija u smjeru Europe počela je još u 14. stoljeću. Do sredine 16. stoljeća pod njihovom jurisdikcijom bili su cijeli Balkan te dijelovi Ugarske, Poljske i Ukrajine. Osmanlije su bili opijeni svojim pobjedama, koje su se redale generacijama, te su smatrali da ne postoji mjesto koje neće osvojiti.
Slično su mislili i za Maltu. 1565. godine odigrala se velika bitka između malteških vitezova i osmanske mornarice. Opsada je nakon mjesec dana propala, a vijest je s radošću dočekala baš cijela Europa.
Europa u strahu od Osmanskog Carstva
Strah od Osmanlija nije bio prisutan samo na pograničnim područjima. O njima se pričalo skroz do Londona, a većina plemića govorila je da ih treba zaustaviti (rijetki su po tom pitanju nešto napravili). Oni koji su živjeli na jugu Europe mrzili su ih kao i Habsburgovci ili Ugri. Obični trgovci često su bili mete osmanskih gusara u Sredozemlju, što je tijekom 15. stoljeća postao pravi problem.
Osmanlije su imali svoj strateški plan: zauzet će istočnu Europu preko kopna, a jug Europe ugrozit će osvajanjem važnih baza po sredozemnim otocima. Jedan od tih ciljeva bio je otok Rod, koji su osvojili nakon šest mjeseci opsade. Taj su otok branili vitezovi s Malte i čekali svoju odmazdu.
1565. godine osmanska mornarica stiže pred Maltu. Opsada je započela tijekom ljeta, a 6000 malteških ratnika branilo je otok sve do rujna. S druge strane, po osmanskim brodovima bilo je više od 40.000 ljudi, naoružanih i spremnih za osvajanje.
Pobjeda koju su svi čekali
Međutim, čak i prije bitke znalo se kako se može pobijediti. Sve što je trebalo napraviti bilo je izdržati jer je osmansku vojsku bilo teško opskrbljivati na tako udaljenoj lokaciji. To su znali svi vojnici na otoku, pa su ga krvavo branili. U posljednjoj fazi opsade Osmanlije su uspjeli osvojiti utvrdu Saint Elmo, no protuofenziva im nije dala vremena da na toj lokaciji iskrcaju svoju vojsku.
Nakon što je opsada propala, vijest se brzo proširila cijelom Europom. Svi su jedva čekali čuti da su Osmanlije pobjedivi. Organizirane su svečanosti na raznim europskim dvorovima, gdje se slavila pobjeda kršćana.
Sulejman Veličanstveni odustao je od Malte i fokusirao se na kopno. Iduće godine okupio je vojsku od 100.000 ljudi i zaputio se prema Beču. Međutim, to je bila i njegova zadnja kampanja - Sulejman Veličanstveni umro je kod Sigeta 1566. godine.