Staljingradska bitka bila je jedna od najkrvavijih i najvažnijih bitaka u ljudskoj povijesti. Vođena je između nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza, a rezultirala je odlučujućim sovjetskim trijumfom te označila početak kraja njemačke ekspanzije na istočnoj fronti.
Početak njemačke ekspanzije prema istoku
Njemačka je pokrenula operaciju Barbarossa 22. lipnja 1941., ciljajući na brzo osvajanje Sovjetskog Saveza. Nakon neuspjeha kod Moskve krajem 1941., Hitlerova strategija preusmjerena je na jug s ciljem osvajanja Kavkaza i naftnih polja. Staljingrad, važan industrijski centar na rijeci Volgi, postao je ključno bojno polje zbog svojeg strateškog značaja i Hitlerove želje da simbolično osvoji grad koji nosi ime sovjetskog vođe Josifa Staljina.
Bitka
Bitka je započela u ljeto 1942., kada su njemačke snage pod zapovjedništvom feldmaršala Friedricha Paulusa pokrenule ofenzivu prema Staljingradu. Do kraja kolovoza, Luftwaffe je razorio veći dio grada te su se borbe preselile u urbanu sredinu. Ulične borbe bile su brutalne, a sovjetski vojnici koristili su taktiku "ratovanja od kuće do kuće" kako bi usporili njemačko napredovanje.
Njemačke snage uspjele su osvojiti veći dio grada do listopada, no Sovjeti su pružali žestok otpor, osobito na ključnim točkama poput Mamajevog kurgana i tvornice traktora. Dana 19. studenog 1942. Crvena armija pokrenula je protuofenzivu pod imenom Operacija Uran, usmjerenu na slabo branjene bokove njemačkih snaga, koje su uglavnom činili rumunjski i mađarski vojnici. Unutar nekoliko dana sovjetske snage su okružile 6. armiju u Staljingradu, odsjekavši je od opskrbnih linija.
Predaja i posljednji Njemački pokušaji probijanja opsade nisu uspjeli, a opskrba iz zraka nije bila dovoljna da spasi opkoljene snage. Unatoč Hitlerovoj naredbi da se ne predaju, uvjeti unutar opkoljene vojske postali su neizdrživi zbog nedostatka hrane, municije i lijekova. Dana 31. siječnja 1943. feldmaršal Paulus predao se sovjetskim snagama, a 2. veljače preostale njemačke jedinice su kapitulirale.
Staljingradska bitka završila je ogromnim gubicima na obje strane. Procjenjuje se da je poginulo ili ranjeno više od dva milijuna ljudi, uključujući vojnike i civile. Njemačka 6. armija gotovo je potpuno uništena, a 91.000 vojnika završila je u sovjetskom zarobljeništvu, od kojih se samo nekoliko tisuća vratilo kući nakon rata.
Nakon Staljingrada počinje nova faza rata
Značaj i posljedice bitke Staljingradska bitka označila je prekretnicu u Drugom svjetskom ratu. Njemačka je izgubila inicijativu na istočnom frontu i nikada se nije oporavila od gubitka elitnih trupa. Sovjetski Savez preuzeo je stratešku prednost, postupno oslobađajući teritorij i prelazeći u ofenzivu, koja će završiti padom Berlina 1945.
Bitka je također imala snažan psihološki učinak na obje strane. U Njemačkoj je prvi put priznat poraz, dok je u Sovjetskom Savezu povećana motivacija vojske i stanovništva. Staljingrad je postao simbol otpora i hrabrosti, a kasnije su u njegovu čast podignuti brojni spomenici, uključujući poznati kompleks Majka domovina zove na Mamajevom kurganu.
Staljingradska bitka ostaje jedna od najvažnijih bitaka u povijesti ratovanja. Njena brutalnost, visoka cijena u ljudskim životima i strateški značaj učinili su je ključnim trenutkom Drugog svjetskog rata. Pobjeda Sovjetskog Saveza kod Staljingrada postavila je temelje za konačnu pobjedu nad nacističkom Njemačkom i promijenila tijek povijesti.