OSPICE su sve veći problem u Hrvatskoj.
U Dubrovniku je od 25. svibnja do 10. lipnja utvrđeno 12 slučajeva ove opasne bolesti.
U Dubrovniku je posljednjih godina značajno pala procijepljenost, a na što već godinama upozoravaju stručnjaci.
Ovih dana regijom kruži Facebook objava Dragane Petrović, jedne majke iz Srbije čija je kći nedavno umrla od ospica. Nije bila cijepljena jer to nije mogla biti zbog zdravstvenih razloga. Ali majka se nadala da će je štititi kolektivni imunitet koji je prisutan kad je procijepljenost vrlo visoka.
No procijepljenost u Srbiji nije visoka i malu Nađu zato nije štitio kolektivni imunitet.
"DIJELITE!
Ovo je moja Nađa, rođena je 08.05.2015. Kada je imala godinu dana pokazivala je simptome autoimunog poliglandularnog sindroma tipa 1. Izgubila je svu kosu,imala je sistemsku kandidijazu, autoimuni hepatitis i dr.
Nije se mogla cijepiti zbog zdravstvenih razloga
Kasnije je utvrđeno da ima i hipoparatireoidizam zbog čestih hipoglikemija i hipokalcemije. Zbog tih hipokalcemija često smo boravile u bolnici jer jednostavno oralnim unošenjem terapije nije se mogao podići nivo kalcija koji je bio izuzetno nizak (0.60).
Nije mogla biti cijepljena i nadali smo se da će je u jeku epidemije štititi kolektivni imunitet.
Tog 05.01.2018. primljene smo na odjel intenzivne njege i izolacije. Međutim 06.01.2018., kako nije bilo mjesta na odjelu, primljen je dječak starosti devet mjeseci u našu sobu, a nas dvije smo premještene na drugi kat. Zbog visokih transaminaza (700,800) 09.01.2018. prebačene smo na Institut za majku i dijete, i usput saznajemo da dječak sa kojim smo bile u kontaktu ima ospice.
U trenutku moj svijet se srušio, znala sam da će i ona dobiti, ali opet u dubini duše sam se nadala da neće.
12.01.2018. Nađa dobiva temperaturu, znala sam odmah što je. Drhtala sam, plakala, ali PONOVO se nadala da nije to to. Istog dana u večernjim satima Nađa je utonula u san iz kojeg se više nikada nije probudila... Nije jela, nije pila, nije se budila, nije reagirala... Svakim danom bila je sve lošije, njene potrebe za kisikom su bile sve veće, s 1l došle smo na 7l u roku od 3 dana.
Osula se, i dobile smo potvrdu da je zaražena ospicama. 22.01.2018. Nađa biva sve lošije, jedva diše, saturaciju obara na 50, prestaje mokriti, otiče, krvari iz nosa i usta i modri.
Borba trajala mjesecima
U večernjim satima prebacuje se na intenzivnu njegu, i u 4 sata te noći biva intubirana zbog nagle desaturacije, pada pritiska i srčane radnje. Poduzete su mjere reanimacije i Nađa preživljava. Međutim borba za njen život trajala je skoro 3 mjeseca. Nije tolerirala odvajanje od respiratora, ventilirala se visokim kondicijama, stvorili su se ožiljci na plućima, edem na mozgu... Bila je na 100 % kisika od prvog do posljednjeg dana sa saturacijom 50-90 %, zavisi kako koji dan.
Polovinom ožujka napravljena je punkcija zbog lošeg neurološkog stanja koja nije ništa dokazala. Od polovine ožujka njeno stanje biva sve lošije, javlja se ekstreman vaskulitis i poremećaj cirkulacije. Krvarenje iz tubusa nepoznatog podrijetla, plućna funkcija sve lošija, akutni respiratorni distres, sepsa sa 2 različite bakterije, crp 400.
Dana 03.04.2018. u 10 ujutro Nađino srce je stalo i uslijed reanimacije dolazi do pneumotoraksa lijevog plućnog krila, plasira se dren, i Nađa se stabilizirala. Međutim 04.04.2018. u 18 dolazi do srčanog zastoja, i pored svih poduzetih mjera reanimacije Nađa dobiva svoja anđeoska krila u 18:30.
Ovu priču sam podijelila s vama u cilju edukacije roditelja koji imaju nedoumice oko cijepljenja svoje djece. Svako dijete zaslužuje i ima pravo biti zaštićeno od zaraznih bolesti. Nađa je dala svoju žrtvu, SVOJ ŽIVOT, kako bi pokazala kako to bezazlena dječja bolest može nekome ugroziti život. Sad je na nama da damo svoju žrtvu i dijelimo njenu priču kako se nikome više ne bi ponovila Nađa. Anđeo moj me je napustio prerano, ali ja ću se boriti da se nikad ne zaboravi i da se više nikome ne dogodi ono što je meni", zaključuje majka nesretne djevojčice.