Nakon Karaždića, ostali još Mladić i Hadžić

NAKON vijesti da je sinoć u Beogradu uhićen Radovan Karadžić, Haški sud traga za još "samo" dvojicom odbjeglih optuženika, Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem.

Svakako najtraženiji haški optuženik Ratko Mladić je rođen 12. ožujka 1943. u selu Božinovići jugoistočno od Sarajeva. Bio je načelnik general štaba vojske Republike Srpske odnosno ratni zapovjednik vojnih snaga bosanskih Srba. Pod njegovim zapovijedanjem srpske postrojbe su od 1992. do potkraj ljeta 1995. na teritoriju BiH izvele brojne vojne akcije u kojima su se redovito kršila pravila Ženevske konvencije te su počinjeni brojni ratni zločini.

Definitivno najgori primjer Mladićevog vojskovanja jest opsada i zauzimanje Srebrenice, akcija koju je osobno vodio i čime si je zagarantirao status zloglasnog zapovjednika srpskih postrojbi u BiH. Smatra ga se odanim izvršiteljem ideologije Radovana Karadžića s kojim je tijekom rata održavao blisku suradnju.

Haški sud ga je optužio za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, vezano uz njegovu ulogu u opsadi Sarajeva od 1992. do 1995. te uz spomenuti krvavi masovni zločin u Srebrenici u srpnju 1995. kada su bosanski Srbi zauzeli grad i okolicu te pobili oko osam tisuća ljudi.

Hadžić uhvaćen, pa pušten

Goran Hadžić je rođen 7. rujna 1958. u Vinkovcima. Početkom 90-ih je bio jedan od osnivača samoproglašene "Srpske autonomne oblasti Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem" koja se ubrzo ujedinila sa samoproglašenom SAO Krajinom te postala dijelom RS Krajine (RSK). U veljači 1992. Hadžić je proglašen premijerom u Vladi RSK. Nakon operacije Medački džep, Hadžić je Beogradu poslao zahtjev za vojnim pojačanjem nakon čega je na područje RSK stigao veliki broj Šešeljeve Srpske dobrovoljačke garde i "Belih orlova" te Arkanove postrojbe Tigrovi.

Osim Haškog suda za Hadžićem traga i hrvatski MUP koji je za njim raspisao potjernicu po optužnici podignutoj na Županijskom sudu u Vukovaru. Vukovarski sud ga tereti ga za genocid, a Haški sud ga tereti po 14 točaka optužnice, za ratne i zločine protiv čovječnosti počinjene u periodu od 1991. do 1993. godine u Hrvatskoj. Posebno ga se tereti za masovan pokolj oko 250 Hrvata i ostalih nesrba odvezenih iz vukovarske bolnice.

Hrvatske vlasti Gorana Hadžića su uhitile na krvavi Uskrs 1991. kao jednog od sudionika terorističkog napada iz zasjede na policijsku kolonu na Plitvicama. Tada je poginuo prvi hrvatski policajac Josip Jović, a godišnjica njegove pogibije se svake godine obilježava 31. ožujka ili približno tog datuma. Hadžić je tri dana nakon uhićenja pušten na slobodu zahvaljujući pritisku predstavnika Srba iz Hrvatske.

Među najtraženije haške optuženike donedavno je bio uvršten i Stojan Župljanin koji se uspješno sakrivao sve do 11. lipnja ove godine kada je uhićen u Pančevu. Nakon uhićenja je negirao svoj identitet, ali je usporedbom njegovih DNK uzoraka s uzorcima njegovih roditelja potvrđeno da se radi o Župljaninu.

U Haagu je optužen za genocid, zločin protiv čovječnosti i ratne zločine 1992. godine nad Muslimanima i Hrvatima Bosanske Krajine, odnosno tzv. Autonomne regije Krajina koja je stvorena rujna 1991. i koja je obuhvaćala 16 općina BiH.

Milošević umro u Haagu

Slobodan Milošević, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik pripadaju skupini najviših dužnosnika srpskog rukovodstva optuženih za zločine počinjene tijekom rata na području bivše Jugoslavije. Najpoznatiji i svakako najeksponiraniji je Slobodan Milošević koji je za života stekao status "balkanskog krvnika". Milošević se na vlast popeo 1989. godine, a nasilno je svrgnut početkom listopada 2000. godine nakon neregularnih predsjedničkih izbora u Srbiji.

Milošević je Haagu izručen u ožujku 2001. godine, a u veljači iduće godine počelo mu je suđenje za kršenje odredbi ratnog prava i običaja, teške povrede Ženevske konvencije u Hrvatskoj i BiH te za genocid u BiH. Nakon gotovo punih pet godina provedenih u pritvoru u Scheveningenu, Milošević je 11. ožujka 2006. umro u ćeliji od srčanog udara ne dočekavši konačnu presudu Haškog suda.

Biljana Plavšić dužnost predsjednice RS obavljala je od 1996. do 1998. godine, nakon odlaska Karadžića s te pozicije. Optužena je za zločine počinjene tijekom rata u BiH, a s Tužiteljstvom je postigla nagodbu te je suradnjom i priznanjem svoje odgovornosti da je kao visoki politički dužnosnik zajedno s Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom stvorila uvjete nemoguće za život Bošnjaka i Hrvata u BiH, ishodila kaznu od 11 godina zatvora. Kaznu izdržava u ženskoj kaznionici Hinseberg u gradu Frovi u Švedskoj.

Momčilo Krajišnik je bio predsjednik parlamenta Republike Srpske i nakon smrti Slobodana Miloševića ostao je najviši politički dužnosnik kojem se sudilo u Haagu. Uhićen je 3. travnja 2000. godine, a u Haagu mu se sudilo za zločine, progone, ubojstva i prisilna preseljenja nesrba u BiH. 2006. godine je proglašen krivim i osuđen na 27 godina zatvora.

I.K.
Foto: AFP/MUP