1815. bila je zadnja godina u kojoj je ratovao Napoleon. Prije nego se dogodio zadnji okršaj koalicije i Napoleona, odigrala se manje poznata bitka kod belgijskog grada Lignyja u kojoj je Napoleon doživio svoju posljednju pobjedu.
Napoleona smatramo jednim od najboljih vojnih generala ikada, svrstavajući ga uz imena poput Aleksandra Makedonskog i Cezara. Vodio je francusku vojsku u niz bitaka koje je sve od reda dobio. Zašto je Napoleon bio toliko efikasan u razbijanju protivničke vojske?
Taktike najboljeg vojskovođe u povijesti
Napoleon je mladost proveo čitajući o vojnim uspjesima Cezara i Augusta te o antičkim bitkama u kojima su pobjeđivali najbolji vojni zapovjednici. Bio je također obožavatelj topništva koje je igralo ključnu ulogu u osvajanju mnogih bitaka u kojima je sudjelovao.
Nakon Francuske revolucije mnoge su europske monarhije htjele slomiti novo francusko vodstvo kako bi svom narodu objasnili da su revolucije loše i da svijet može funkcionirati samo ako na čelu države imaš kralja koji upravlja svime.
Kada je počeo rat protiv Francuske, Napoleon je napokon dobio priliku da se dokaže. Njegova vojska nalazila se na jugu Francuske i zadaća je bila da spriječe napredovanje Austrijanaca s juga u slučaju poraza glavne vojske. Međutim, francuski general odlučio je napasti i počeo redati pobjedu za pobjedom, sve dok nije ugrozio i sam Beč pa su Austrijanci bili prisiljeni na potpisivanje mira.
Napoleon je već posjedovao karakteristike koje bi ga učinile snažnim vojnim vođom. Sudjelovao je u bitkama i borio se baš kao i njegovi vojnici kako bi zaradio poštovanje svojih ljudi. Nije bio neki jadni plemić koji je samo gledao kako se odvija bitka sa sigurnog brda par kilometara dalje.
Ono što je specifično krasilo Napoleona je njegova dosjetljivost. Kada je tijekom rata 1799. godine austrijska vojska opsjedala Genovu, Napoleon je umjesto razbijanja opsade odlučio napasti Milano, grad koji je opskrbljivao vojsku na jugu. Austrijanci su nespretno krenuli prema Milanu pa ih je Napoleon dočekao kompletno pripremljen i pobijedio.
Osim toga, Napoleon je reorganizirao vojsku u male jedinice. Svaka od njih imala je svoju pješadiju, konjicu i topništvo. Umjesto da se vuče po kontinentu s glomaznom vojskom koja mora stati svaki put kad se dočekuje opskrba, Napoleonove male čete prehranjivale su se samostalno i nisu trebale veliku opskrbu. Zato je francuski car imao najbržu vojsku na svijetu i mogao se brzo kretati, čak i u neprijateljskom teritoriju.
Posljednja pobjeda francuskog cara
U bitci kod Lignyja većina zapovjednika koalicijskih snaga već je ratovala protiv Napoleona i znali su za njegove trikove. Mnogi smatraju da je Napoleon izgubio u zadnjoj fazi svoje ratne karijere najviše zato što se protivnik naviknuo na njegove taktike.
Tako je pruska vojska očekivala Francuze kod Lignyja 16. lipnja. Trebali su spriječiti napredovanje francuske vojske dok se ne okupi cijela koalicija. Borba je započela u rano popodne paljbom francuskog topništva. Tijekom cijelog dana bilo je nejasno tko će pobijediti. Napoleonova vojska borila se žestoko protiv brojčano jačeg neprijatelja.
Tu istu večer Napoleon naređuje frontalni napad na pruske linije i uspijeva ih probiti. Prusi su se krenuli povlačiti po naređenju svojih zapovjednika, najviše kako bi sačuvali snage za veliku bitku kada se okupe svi saveznici koalicije. Napoleon je još jednom pobijedio, no nije uspio zarobiti kompletnu prusku vojsku, najviše zbog nedostatka konjice koja je masovno stradala u ruskoj kampanji dvije godine ranije.
Par dana kasnije odigrat će se poznata bitka kod Waterlooa koja će označiti kraj Napoleonovog razdoblja. Francuska će u 19. stoljeću voditi još puno ratova, no nikad više neće tako uvjerljivo pobjeđivati. Francuska i pruska vojska ponovo će se sukobiti 1871. godine, ali ovaj put bitka će završiti uvjerljivom pruskom pobjedom.