"Ne bih se vratio u Hrvatsku, zemlju koja dere građane na svakom koraku, a nikad nema love"

Foto: Facebook

HRVATSKA birokracija kao da ima zadatak uništiti sve oko sebe. Umjesto da budu servis građanima i olakšaju im život, cijela zemlja je postala servis uhljebima, a njihove želje, uobličene u zakone, moraju se svakodnevno ispunjavati.

U nevidljivu žilet žicu koju su hrvatski birokrati ispleli oko građana svakodnevno se zaletavaju svi - od stranih investitora, velikih poduzetnika, malih poduzetnika, radnika, studenata pa do umirovljenika. Neki se na toj njihovoj nevidljivoj žici samo porežu, pa pobjegnu što dalje, dok oni s manje sreće, koji su dublje ugazili imaju nesretan kraj.

Naručiš odijelo - postaneš uvoznik

Mario Škarić, koji posljednjih nekoliko godina živi u SAD-u, imao je (ne)priliku podsjetiti se kako svari funkcioniraju u Hrvatskoj, kada je putem interneta naručio jedan odjevni predmet, a svoje iskustvo opisao je na Facebooku.

"Živim u Americi 4, skoro 5 godina. Online kupujem sve, od hrane, preko odjeće i obuće, do laptopa i raznih elektroničkih uređaja. Sve dođe na kućnu adresu, bez ikakvih velikih komplikacija, ili dodatnih plaćanja (izuzev dostave, nekad). Sales tax (što bi bio ekvivalent našem PDV-u) je 8.25%, i u dosta slučaja kod online narudžbi se ne uračunava. Bez obzira na podrijetlo robe, od Amerike do Kine.

Sad, jednom naručim nešto u Hrvatsku. Odijelo, jedno, znači za osobne potrebe. Paket zaustave na granici, i traže me da moram nabavit EORI broj, jer sam time postao uvoznik. Znači, za jednu stvar, za osobne potrebe, ja sam uvoznik po hrvatskim zakonima. Da bi stvari bile još apsurdnije, taj broj se ne može online zatražiti (ovdje online mogu sve, od plaćanja računa, do zatražiti osobnu, i ispuniti i poslati bilo koji dokument, bilo kojoj službi), nego se mora ići u Carinski ured, a ako se ne pošalje u roku tri dana, paket će vratit pošiljatelju. Opet, ja sam u Americi, ne postoji način. Nekako, u zemlji gdje se sve može napravit ako znaš nekoga, zaručnica mi uspije nabavit taj broj u moje ime.

"Država dere građane na svakom koraku, a nikad nema love"

Pošaljem to, na što me obavijeste da moram platiti troškove špedicije, carine i PDV od 25 posto! 25 posto za nešto što nije kupljeno u hrvatskoj, niti ce se zadržati tamo duže od par tjedana i biti nošeno možda dva puta.

I da, naručio sam da dođe u Hrvatsku jer nisam bio siguran da li će biti na vrijeme dostavljeno na američku mi adresu, prije nego odem za blagdane.

Dakle, ljudi me pitaju bi li se ikad vratio u Hrvatsku. E, pa, ne hvala, u zemlju loše napisanih, i gore provedenih zakona, u zemlju koja dere građane na svakom koraku, a nikad nema love, u zemlju u kojoj i političari doslovno ostaju bez gaća, mi se ne vraća. Ovdje bar postoji nada u bolju budućnost i da se težak rad isplati. U Hrvatskoj su ti snovi davno umrli", napisao je Škarić.