Osim što je smijenjen ministar obrane Sergej Šojgu, smijenjen je i tajnik Vijeća sigurnosti Ruske Federacije Nikolaj Patrušev. Upravo će na njegovo mjesto doći Sergej Šojgu, ali s bitnom razlikom, da će njegova funkcija biti suštinski tek nešto više od formalne.
S druge strane, iako sam Patrušev nije imao službeno značajnu funkciju, zapravo je njegova uloga bila veoma značajna. Radi se o dugogodišnjem suradniku predsjednika Putina još iz KGB-ovih dana. Tijekom posljednjih godina smatran je najutjecajnijom osobom iz kruga predsjednika, čak je jedan dio javnosti i analitičara smatrao da zapravo Patrušev vodi zemlju umjesto Putina. Naravno, to je sve u sferi nagađanja, pravih dokaza za tako nešto nema.
Vezano za rat u Ukrajini, smatra se da je Patrušev ključan čovjek koji je zagovarao napad na Ukrajinu. Iako formalno funkcija tajnika Vijeća nije od velikog značaja, bitno je razumjeti da je preko toga Patrušev mogao kontrolirati, odnosno nadzirati cijeli sigurnosni blok. Patrušev je tako na neizravan način pripremao mogućnost utjecaja na bilo koju Putinovu odluku.
Tko je Patrušev?
Sam Patrušev je kao i Šojgu osoba koja je u sustavu preko trideset godina. Veza njega i predsjednika Putina potiče i iz ranijih dana, a njihova suradnja počela je 1999. godine, kada je Patrušev imenovan zamjenikom direktora FSB-a Vladimira Putina. Dalje je nastavio pratiti Putina u stopu. Kada je Putin postao premijer pod Jeljcinom, Patrušev je preuzeo direktorsku poziciju u FSB-u. Na čelu obavještajne službe je bio deset godina.
U tom periodu vodio je praktički sve "protuterorističke akcije" u Čečeniji. Iz tog perioda se pamte likvidacije čečenskih vođa. Praktički odmah nakon njegovog imenovanja dogodile su se eksplozije u stambenim zgradama u Moskvi i još nekim gradovima, što je iskorišteno kao povod za pokretanje "protuterorističke specijalne operacije" u Čečeniji ili ono što se neslužbeno naziva Drugi čečenski rat. Iako je bilo terorističkih akcija Čečena po unutrašnjosti Rusije, vjeruje se (postoje i ozbiljni dokazi) da su akcije koje su bile povod Rusiji da se obračuna s Čečenijom djelo službi – odnosno upravo FSB-a.
Protivnik Zapada
U svibnju 2008. godine preuzeo je funkciju tajnika Vijeća sigurnosti RF-a, kada je predsjednik Rusije bio Dmitrij Medvedev. U tom razdoblju vjeruje se da je upravo Patrušev djelovao kao "kontrolor" Medvedeva, koji se u to vrijeme pozicionirao dosta liberalnije od prethodnog predsjednika Vladimira Putina.
Nakon što su Medvedev i Putin zamijenili funkcije Patrušev je ostao tajnik Vijeća sigurnosti. U tom periodu je bio izričito negativno nastrojen prema Zapadu. Više je puta govorio o "namjernoj eskalaciji napetosti" od zapadnih zemalja na granicama s Rusijom, "Goebbelsovim" metodama antiruske propagande, kao i podršci nacionalističkim pokretima u cilju stvaranja prijetnje Rusiji.
Ukrajina
Također je oštro kritizirao i krivio Zapad za destabilizaciju Ukrajine, a ta je retorika postajala još oštrija u 2014. godini, nakon svrgavanja Janukoviča. Govorio je tada da su na vlast došli štićenici Zapada i da je suverenitet Ukrajine izgubljen. Nekoliko mjeseci prije početka ruske invazije sastao se u Moskvi sa šefom CIA-e Williamom Burnsom. Vijeće je izvijestilo da su razgovarali o bilateralnim odnosima.
Mjesec dana prije same invazije Patrušev je izjave o prijetnji da će Rusija napasti Ukrajinu nazvao "apsurdnim". Tada je optužio SAD da je spreman "boriti se do posljednjeg Ukrajinca" te da Rusija "ne želi rat u Ukrajini", koji nameće Zapad.
Platforma za pregovore?
Jasno je da Patrušev s takvim stavovima nije omiljen na Zapadu i da bi teško mogao sudjelovati u eventualnim pregovorima sa Zapadom oko završetka rata u Ukrajini. U kontekstu ovlasti tajnika Vijeća sigurnosti možda je bitno to da se podrazumijeva da je osoba na toj funkciji zadužena i za sudjelovanje u međunarodnim odnosima.
Konkretno, Patrušev se sastajao sa savjetnikom za nacionalnu sigurnost SAD-a Jackom Sullivanom i već spomenutim Williamom Burnsom. Ovdje bi promjena s Patruševa na Šojgua mogla imati određeno značenje u kontekstu pregovora s SAD-om o okončanju rata. Patruševa se, kako je ranije spomenuto, smatralo pobornikom "rata do pobjede", dok je recimo Šojgu nedavno izjavio da su mogući novi pregovori na temelju Istanbulskih sporazuma.
Osvježavanje kadra
Teško je reći što je od ovog svega "presudilo" Patruševu, no može se reći da se i Šojgua i Patruševa na neki način miče od pozicija moći koje su dosad imali. I Šojgu, a pogotovo Patrušev imali su velik utjecaj i veliku mogućnost kontrole unutar Rusije. Također je postojala određena razlika u mišljenjima između nekoliko struja u Kremlju, a što je naravno povezano s podjelom utjecaja i moći.
Kako se Kremlj ipak ne može bez objašnjenja riješiti tako velikih figura, jasno je da će se to opravdati nečime što može razumjeti prosječan građanin Rusije. U Šojguovom slučaju su korupcija i problemi u vojsci, dok je u Patruševljevom slučaju to "tvrdoća" prema Zapadu.
Osim toga, potrebno je nakon izbora i na neki način "osvježiti" kadar, odnosno prikazati građanima da dolaze nekakve promjene, iako je vlast suštinski ista. Stoga, iako zasad još nije poznato, izvjesno je da ove promjene neće biti posljednje. Isto tako, zasad nije poznato gdje će Patrušev, što bi također moglo biti znakovito.