Ekrani ispred Volodimira Sabljina, zapovjednika bojne u 66. mehaniziranoj brigadi, prikazuju mučnu sliku ukrajinskog suvremenog, ali arhaično brutalnog bojišta. Sićušni, jeftini dronovi nadlijeću izrovane i oštećene rovove oko Limana - mješavinu zaleđenog blata, smeća, bunkera i "cikle", ružnog izraza za ljudske ostatke koje nije moguće izvući.
"Ako sada dođe do primirja, za nas će biti samo gore", rekao je Sabljin za CNN ovog tjedna. "Jer neprijatelj će se obnoviti, formirati nove vojne jedinice, reorganizirati se i ponovno napasti."
Sabljin se pridružio vojsci u veljači 2015., kada su ruski separatisti zauzeli donjecki grad Debalcevo unatoč dogovorenom primirju. Primirja proglašena prije desetljeća, koja su služila tek kao paravan za daljnje ruske vojne napade, živi su dokaz hitne potrebe za oprezom u pregovorima.
Neumorni ruski napadi i visoka tolerancija na gubitke iskorištavaju ključnu slabost Kijeva: manjak pješaštva. Dok Sabljinove snage ispaljuju minobacače na prvu crtu bojišta kod Limana, moskovske snage napreduju prema vitalnom vojnom čvorištu na jugu - Pokrovsku. Tempo njegovog okruženja je zapanjujuć, a kada padne, Rusija će imati malo većih naselja između svojih snaga i velikih gradova Dnjipra i Zaporižje.
Nadaju se hrabroj odluci NATO-a
Nada je ključna valuta, a jedan njezin aspekt, koji ukrajinski dužnosnici stalno ističu, jest ideja da bi europske ili NATO-ove trupe mogle pružiti sigurnosna jamstva Kijevu svojim prisustvom na prvoj crti - kao neka vrsta mirovnih snaga.
Europski obrambeni dužnosnik nedavno je za CNN rekao da postoje "aktivne rasprave" o sličnoj pomoći. Primirje, nakon kojeg bi europske članice NATO-a držale demilitariziranu zonu, ključni je element mirovnog plana koji je u travnju iznio novi Trumpov izaslanik za Ukrajinu, general Keith Kellogg.
"Ako bi NATO mogao poslati trupe u Ukrajinu." rekao je Sabljin, "to bi bilo jamstvo sigurnosti u Ukrajini. Jer se Rusija - ma koliko tvrdili da se nikoga ne boje - boji Amerike, NATO-a u cjelini."
No dok se sumrak spušta nad naprednim artiljerijskim jedinicama 66. brigade, postoje brojni nepremostivi rizici. Prijetnja ruskih dronova toliko je ozbiljna da se artiljerijske jedinice mogu dosegnuti tek kada sunce zađe za horizont i svjetlost nestane.
"Situacija na fronti nije takva da vidimo mogućnost primirja"
Mir je ovdje nešto s čime se morate smrtno ozbiljno nositi, a ljudi koji žive pod zemljom prema njemu su skeptični. "Samo je 30% šanse za primirje", rekao je vojnik Viktor. "Jer situacija na frontu nije takva da vidimo mogućnost primirja. Sve je vrlo teško."
Drugi, Andrij, dodao je: "Mislim da je 40%. Druga strana pobjeđuje, zauzima teritorije. A mi, u velikoj mjeri, nemamo što reći."
Rastuća iskrenost vojnika, koji su prije nekoliko mjeseci ponavljali samo uvježbane izjave o pobjedi, odražava se i kod nekih iscrpljenih civila iz gradova na prvoj crti bojišta.
Polako se vukući razorenim ulicama Limana, Larisa, 72-godišnjakinja, sjaji zlatnim zubima među betonom izrešetanom granatama. "Danas smo pogođeni 19 puta… 19 puta od jutra", rekla je za CNN. "Moj muž broji, a ja uzimam tablete za spavanje. A onda me on probudi i pita: ‘Jesi li brojala?’"
Oči joj zasuze kad je pitaju zašto nije otišla iz grada koji su Rusi prvi put zauzeli 2022., potom su ga kasnije te godine oslobodile ukrajinske snage, a sada ga opet snažno napadaju Putinovi ljudi, koji su oko 10 kilometara od njegovih rubova.
"Ovdje sam trčala bosa, ondje sam plivala u rijeci", rekla je, pokazujući na rubove grada. "Imam 72 godine, ne želim otići. Sva tri moja brata su ovdje pokopana, sve moje tete, stričevi, otac, majka. Ne mogu otići."
Kaže da je obitelj njezine prijateljice, njih sedmero, napustila Liman prije dva tjedna i smještena je u štalu u obližnjoj Poltavi. "Štala! Ali bila je čista i imala je malo sijena."
"Nitko ovo neće riješiti, samo Putin"
Larisa je rekla da Trump neće biti ništa drugačiji od Bidena, za kojeg je na televiziji čula da je pokušao kupiti dijelove istočne Ukrajine za svog sina, što je vjerojatno jeka lažne ruske propagande. Svoje nade polaže u Kremlj kao donositelja odluka.
"Nitko ovo neće riješiti. Samo Putin, ako kaže: ‘Dosta, već sam ubio toliko ljudi.’"
Iza nje autobus skuplja mještane koji još uvijek dolaze i odlaze iz pustog grada kako bi obavili kupovinu. Nitko ne želi govoriti, osim vozača, Dime, koji kaže da je otišao u Rusiju kada su Rusi prvi put napali, boravio kod rodbine i nedavno se vratio. Kaže da je navikao na uništenje i nada se miru. "Sve je politika. Ništa ne ovisi o nama. Kako se odluči, tako će biti."
Za druge desetljeće je to kaosa i gubitaka.
Inesa, 60, sjedi sama na glavnom trgu Slovjanska, gdje su prije deset godina proruski separatisti zauzeli lokalnu upravnu zgradu i borili se protiv ukrajinske vojske, kroz ponovljena primirja, sporazume i ruska osvajanja. "Sada nema budućnosti", rekla je. "Ne vidimo je. Tko je vidi? Želim samo da prestane. Da prestane bombardiranje."