Arthur Schopenhauer rođen je 22. veljače 1788. godine u Gdanjsku (tada poznatom kao Danzig). Njegov otac, Heinrich Floris Schopenhauer, bio je bogati trgovac koji je očekivao da njegov sin nastavi obiteljsku trgovačku tradiciju. Majka Johanna Schopenhauer bila je uspješna spisateljica, a kasnije i poznata salonka. Kada je Pruska 1793. anektirala Gdanjsk, obitelj se preselila u Hamburg.
Arthur je od malih nogu bio izložen različitim kulturama i jezicima, putujući Europom sa svojim ocem. Iako se isprva školovao za trgovca, nakon očeve smrti 1805. godine odlučio je napustiti trgovačku karijeru i posvetiti se akademskom obrazovanju. Upisao je studij medicine na Sveučilištu u Göttingenu 1809. godine, no ubrzo je prešao na filozofiju, pod utjecajem profesora Gottloba Ernsta Schulzea, kritičara Immanuela Kanta.
Godine 1811. prešao je na Sveučilište u Berlinu, gdje je slušao predavanja Johanna Gottlieba Fichtea i Friedricha Schleiermachera, no nije ih smatrao zadovoljavajućima. Doktorirao je 1813. na Sveučilištu u Jeni s disertacijom O četverostrukom korijenu načela dovoljnog razloga, u kojoj istražuje logičke, matematičke, fizičke i metafizičke temelje znanja.
Schopenhauer je svoju ključnu filozofsku misao izložio u djelu Svijet kao volja i predodžba. Njegova temeljna tvrdnja je da se stvarnost može promatrati kroz dvije perspektive: kao predodžba, odnosno kada svijet doživljavamo putem osjetila, te kao volja, odnosno iracionalna stvarnost.
Prema Schopenhaueru, volja nije racionalna, već se manifestira kao beskonačna žudnja, što uzrokuje patnju. Svako ljudsko zadovoljstvo je privremeno, jer nakon ostvarenja jedne želje slijedi druga, stvarajući beskonačan ciklus nezadovoljstva.
Njegova filozofija pesimizma bila je u suprotnosti s idealizmom Hegela, kojega je Schopenhauer smatrao površnim. Smatrao je da je jedini izlaz iz patnje odricanje od volje, što ga je približilo budističkim i hinduističkim učenjima.
Schopenhauer je vjerovao da umjetnost pruža privremeni bijeg od patnje. Najviše je cijenio glazbu, tvrdeći da ona izravno izražava volju, dok druge umjetnosti samo predstavljaju njezine pojave. Njegove ideje o estetici duboko su utjecale na Richarda Wagnera, Friedricha Nietzschea i Thomasa Manna.
U etici je zastupao suosjećanje prema svim bićima i smatrao da moral proizlazi iz prepoznavanja patnje u drugima. Njegovi pogledi na askezu i odbacivanje volje bili su inspirirani istočnjačkim učenjima, što je bilo rijetko među zapadnim filozofima tog doba.
Unatoč filozofskoj originalnosti, Schopenhauerova djela u početku nisu privukla veliku pažnju. Nije uspio osigurati stalno akademsko zaposlenje i dugo je živio izolirano u Frankfurtu na Majni. Tek je objavom zbirke eseja Parerga i Paralipomena iz 1851. godine stekao širu prepoznatljivost.
Njegov pesimizam, kritika idealizma i originalna metafizika volje inspirirali su mnoge mislioce, uključujući Nietzschea, Freuda i Alberta Einsteina. Umro je 21. rujna 1860. godine u Frankfurtu.