Lav Nikolajevič Tolstoj živio je i djelovao u Rusiji tijekom 19. stoljeća, a ostaje zapamćen kao jedan od najvažnijih i najutjecajnijih književnika tog vremena. U njegovom stvaralaštvu propitkuju se teme morala i društvene odgovornosti, ali i pruža pogled u kompleksan svijet 19. stoljeća.
Tolstoj se rodio u bogatoj obitelji u vremenu carske Rusije. Radilo se o zemlji koja je bila izrazito konzervativna, ne samo društveno već i politički. Rusija se u Tolstojevo vrijeme smatrala egzotičnom zemljom na rubu Europe.
Egzotičnost je proizlazila uglavnom iz činjenice da je Rusija kaskala za ostatkom Europe kada je u pitanju tehnološki, društveni, politički i drugi razvoj. Tolstoj je doživio rusko ukidanje kmetstva 1861. godine i u svojim djelima kritizirao rusko društvo koje nije znalo prigrliti promjene koje je donijelo novo vrijeme.
Tolstoj je pisao romane, novele, eseje, drame i filozofske tekstove. Najviše ga pamtimo po djelima Rat i mir te Ana Karenjina koja je napisao tijekom svojih četrdesetih. Rat i mir nije samo epska priča o vremenu Napoleonovih ratova već i komentar na društvo kao cjelinu. Ana Karenjina istražuje teme morala, ljubavi i obiteljskih odnosa.
Oba su romana bila dobro prihvaćena u Tolstojevo vrijeme. Rat i mir pokrenuo je njegovu karijeru, a Ana Karenjina je bila iznimno popularna. Čitali su je po cijeloj Rusiji, a uskoro je prevedena i na europske jezike. Romani su ga etablirali kao jednog od najpoznatijih ruskih pisaca toga vremena.
Nakon što mu je umro brat, Tolstoj doživljava duhovnu krizu te mijenja svoje poglede. Udaljio se od Crkve i religije koju je ranije podržavao, a fokusirao se na ideje pacifizma, jednostavnosti i morala. Svoje misli zabilježio je u esejskim tekstovima u kojima komentira umjetnost i religiju.
Tolstoj je također bio pobornik prava seljaka. Gledao je kako seljaci žive loše unatoč ukinuću kmetstva te rješenje tog problema vidio u modernizaciji i reformama cijele poljoprivrede. Isticao je važnost obrazovanja među seljacima, a da zaista tako misli, dokazao je kada je otvorio školu za djecu seljaka na svom imanju.
Umro je 1910. godine nakon što je doživio nemiran period u Rusiji početkom 20. stoljeća. Osudio je rusku carsku vlast kada su pucali po prosvjednicima tijekom Prve ruske revolucije. Ipak, pozitivno je ocijenio ruskog ministra Sergeja Wittea - osobu koja je stajala iza reformi koje su gurnule Rusiju u industrijalizaciju.
Ostao je zapamćen kao jedan od najvažnijih ruskih pisaca uz Dostojevskog, Puškina, Čehova, Gogolja i druge.