On svim silama želi biti "najveći nacistički monstrum nakon drugog svjetskog rata", a mediji se svojski trude u tom mu naumu pomoći.
Prepoznatljivo ludilo
Bez obzira koliko monstruozan njegov potez bio, Breivik ne zaslužuje ništa drugo osim gađenja i mjesta u kategoriji luđaka koji se kriju iza ideologija koje bi trebale opravdati njihove monstruozne postupke. Nema tog manifesta koji bi nam mogao približiti njegove motive niti promijeniti činjenicu da izvještavanju o "misiji" ovog luđaka nedostaje elementarne logike jer nakon što smo prestali upirati prst u al-Q'aidu svi su se raspisali o "antiislamistu koji je mrzio strance, muslimane i useljenike". Gole su činjenice na kraju ipak pokazale da se radi o manijaku koji je pobio nevine sugrađane koji ne spadaju ni u jednu od navedenih skupina.
Pokušavamo pronaći logiku u ludosti, a to je prilično jalov posao jer nakon svega doznat ćemo da logike nema i da je ovo sve samo ne dobar temelj za početak rasprave o problemima
multikulturalnosti.
A pogledamo li pobliže ono što je luđak u periodu prije masakra piskarao, vidjet ćemo da se njegovi stavovi ne razlikuju previše od onoga što možete čuti kada se alkohol ušulja u krvotok desničara sa čvrstim stavovima ili pročitati na svakom drugom forumu gdje se oni koji površno barataju činjenicama natežu oko muslimana, stranaca i svjetskih zavjera. Slična je to retorika, ali Brievik je u svoju suludu mantru uložio malo više vremena i truda.
Njihove gore list
I upravo zahvaljujući ovakvom tretmanu Brievika kao "čovjeka s misijom" i uvjerenjima, u masi zgroženih komentara možete naići i na gomilu čitatelja koji u njegovom potezu prepoznaju svu
strahotu, ali manifest ih u isto vrijeme tjera da u svemu pokušaju pronaći neku bolesnu logiku. Štoviše, njegova ih "mržnja u tomovima" potiče da nastave pisati o muslimanima iako je svima kristalno jasno da to u ovom slučaju nema apsolutno nikakvog smisla.
Sve se u konačnici svodi na naklapanje onih koji osuđuju muslimane zbog ubijanja u ime Boga, ali istog se trena pozivaju na Bibliju koja uči da brutalan zločin zaslužuje podjednako brutalnu odmazdu. Na ubojstva bi odgovarali mučenjem, a osveta i kazna u njihovoj su knjizi jedno te isto. I u ovom beskrajnom prepucavanju nismo usamljeni jer slične ćete stavove pronaći i na stranim forumima, ali balkanska je situacija specifična, ponajviše zbog toga jer je Brievik stao na stranu Srba i u svom se luđačkom črčkanju često referirao na Balkan. Da se kojim slučajem pozvao na kletvu kralja Zvonimira ili '41., budite sigurni da bi broj domaćih simpatizera porastao za najmanje 5% jer na ovakav tip ludosti reagiramo izuzetno pozitivno. Pogotovo kada dolazi s ekstremne desnice.
Tako daleko?
I to je ono što plaši. Iako ovdje nije riječ o balkanskoj sklonosti veličanju zločina u ime "viših ciljeva", moderni su mediji ponovno dali grube obrise društva i uvid u zastrašujući broj susjeda, sugrađana i sunarodnjaka koji do određene mjere dijele mišljenje poremećenog ubojice i u njegovom zločinu ne prepoznaju isključivo ludost monstruma koji je hladno pobio sve koji su mu se našli na putu već i povod za ratoborne i često nesuvisle rasprave o prijetnjama Islama, turcima, Titu, homoseksualcima, zavjerama i Srbima.
I to ne znači da su Internet laprdanja bilo što osim ispraznih budalaština, ali prije nego smo bacili oko na "riječ naroda", norveško je ludilo bilo tako daleko.