Edvard Munch bio je norveški slikar, najpoznatiji po svom djelu Krik iz 1893. godine. Krik je danas jedno od najprepoznatljivijih umjetničkih djela u zapadnom svijetu. Munchov opus značajno je utjecao na razvoj ekspresionizma u 20. stoljeću.
Djetinjstvo obilježeno strahom od tuberkuloze
Munch je rođen u velikoj obitelji u selu Ådalsbruku, u Løtenu. Njegovo djetinjstvo obilježio je strah od tuberkuloze. Majka mu je umrla od ove bolesti kad je imao svega pet godina, a kroz ostatak Munchovog djetinjstva obitelj je živjela uz konstantan oprez jer je par godina nakon majke umrla i njegova najstarija sestra Johanne. Smrti u obitelji uvelike su utjecale na razvoj njegove umjetničke karijere.
Godine 1881. Munch je upisao umjetničku školu u Oslu. Tijekom studija upoznao je nihilista Hansa Jægera, koji ga je potaknuo da slika vlastita emocionalna i psihološka stanja, što je dovelo do razvoja njegovog prepoznatljivog stila. Putovanja u Pariz omogućila su mu susrete s djelima Paula Gauguina, Vincenta van Gogha i Henrija de Toulouse-Lautreca, od kojih je preuzeo upotrebu boje i simboliku.
Stvarao je od 1890-ih. Dok je u jedno predvečerje šetao ulicama Osla i osjećao "neizmjeran, beskonačan krik prirode", dobio je inspiraciju za novo djelo. Zatim je brzo otišao doma i počeo slikati Krik, svoje najpoznatije djelo. Ono je dio serije slika koju je nazvao Friz života, koja obrađuje teme tjeskobe, unutarnjeg nemira, ljubavi i ljubomore.
Berlinski skandal
1896. godine otvorena je izložba njegovih slika u Berlinu, što je izazvalo veliku pažnju u svim medijima. Premda je bilo onih koji su njegova djela nazivali revolucionarnim, bilo je još više onih koji su njegov stil smatrali "nespretnim", "amaterskim" i "neprimjerenim za velike galerije". Izložba je zatvorena nakon tjedan dana, a njemačke novine taj su događaj nazivale berlinskim skandalom. Negativan publicitet samo je povećao popularnost Muncha, koji je otada imao izložbe po cijeloj Europi.
Premda je s godinama postajao sve poznatija ličnost, Munch se konstantno borio s osobnim demonima. Njegov glavni porok bio je alkohol, koji ga je doveo do mentalnog sloma 1908. godine, kada je prestao piti.
Tijekom Drugog svjetskog rata njegova su djela bila zabranjena u okupiranoj Norveškoj, što je loše utjecalo na njega. Umro je u svojoj rezidenciji u Oslu 1944. godine, a preko 1000 slika oporučno je ostavio tom gradu. Gradske su vlasti nakon Drugog svjetskog rata osnovale Munchov muzej, gdje su slike i danas izložene.