Od euforije do očaja: Kako je katalonska neovisnost umrla nakon samo tri dana

Foto: 123rf

PRIČA o neovisnoj Kataloniji trajala je samo jedan vikend.

Od euforije do očaja u samo tri dana, eto tako se nekako sažeto može ispričati ono što se posljednja 72 sata odvijalo na sjeveroistoku Pirinejskog poluotoka. Jasno, od euforije do očaja vrijedi za brojne pobornike neovisnosti. Suprotnu priču, od očaja do euforije, mogla bi ispričati druga polovica Katalonije, oni brojni stanovnici koji su protiv neovisnosti i odvajanja, a koji su zapravo svoju brojnost pokazali tek jučer.

>> Katalonski predsjednik pobjegao iz Španjolske

No, vratimo se za početak koji tjedan, mjesec ili godinu u prošlost.

Prije dvije godine na vlast u Kataloniji došle su separatističke snage u vidu koalicije "Zajedno za Da", kojima se pridružila Kandidatura narodnog jedinstva (CUP), a koje su odmah najavile referendum. Nije to bila čvrsta većina u pokrajinskom parlamentu ove nesuđene države, a taj će se moment pokazati iznimno bitnim. Referendum je središnja vlast iz Madrida pošto-poto željela zabraniti. On je, pozivali su se na važeći ustav iz 1978. godine, nelegitiman. Referendum o neovisnosti jest moguć, ali samo ako se provede na razini cijele države. To bi značilo da bi o katalonskoj neovisnosti trebali odlučivati uglavnom ljudi koji ne žive u Kataloniji. Zamislite, primjerice, situaciju da su na referendumu 1990. o neovisnosti umjesto stanovnika Hrvatske glasali i Srbi, Kosovari, Makedonci i svi ostali.

Ali katalonske vlasti željele su pošto-poto referendum provesti samo u Kataloniji. Rečeno, učinjeno. Prvog dana ovog mjeseca na izmaku, mjeseca u kojem će se ostvariti svi katalonski snovi - od najboljih do najgorih, referendum je održan usprkos španjolskoj policiji koja je u velikom broju poslana u Kataloniju da isti spriječi. 

Na referendum koji je, među ostalima, zabranio španjolski Ustavni sud izašla su 2,3 milijuna stanovnika od ukupno 5,3 milijuna s pravom glasa. Od onih koji su izašli 90 posto izjasnilo se za nezavisnost. Referendum je suprotan španjolskom ustavu koji je na snazi od 1978.

Amaterske pogreške Puigdemonta

Bila je to, pokazat će se danas, Pirova pobjeda predsjednika Puigdemonta koji je precijenio svoju moć i važnost.

Prvo, referendum koji je proveden u nemogućim uvjetima nije pokazao pravo stanje stvari u Kataloniji. Na referendum je izašlo manje od pedeset posto glasača, a valja dodati da su vlasti u Madridu protivnicima neovisnosti kazale da ostanu doma jer je referendum nelegalan. Puigdemont je, za razliku od europske javnosti koja je sa simpatijama primila vijest o katalonskom referendumu, morao znati da je samo stanovništvo Katalonije podijeljeno. Za to mu nije trebao ni referendum, dobar primjer mu je bila vlada gdje je on s drugim pristašama neovisnosti imao tek nešto više od pedeset posto ruku.

Tako će u petak, smiješnom većinom, biti izglasana samostalnost.

U katalonskom parlamentu je 70 od 135 zastupnika glasalo za pokretanje proglašenja samostalne republike Katalonije. Katalonski predsjednik vlade Carles Puigdemont rekao je kako je to bilo očekivano nakon referenduma 1. listopada.

"Danas je parlament naše zemlje, legitimno tijelo čiji su zastupnici izabrani na izborima 2015., učinio očekivan i borben iskorak. Mi smo društvo koje je uvijek odgovaralo mirnim putem", izjavio je Puigdemont dok su tisuće ljudi s katalonskim zastava vikale "Sloboda" ispred katalonskog parlamenta u Barceloni.

"Uspostavimo republiku Kataloniju, kao nezavisnu i suverenu državu, pravnu, demokratsku i socijalnu", navedeno je u tekstu prijedloga ovih stranaka.

BBC je na Twitteru objavio i snimku trenutka kad je neovisnost velikom većinom izglasana. Kako god završila priča o Kataloniji, u svakom slučaju riječ je o povijesnom trenutku.

Odmah nakon proglašenja, ulice Katalonije preplavili su deseci tisuća pobornika neovisnosti, a slavlje je trajalo cijelu noć.

Dok su Katalonci feštali, barem okvirno polovica njih, Madrid nije mirovao.

Odmah, niti sat vremena nakon odluke katalonskog parlamenta, aktiviran je članak 155. ustava iz 1978. godine koji dozvoljava uvođenje izravne vlasti Madrida u Kataloniji. Vlada Katalonije je formalno raspuštena, a premijer Španjolske Mariano Rajoy raspisao je prijevremene izbore 21. prosinca.

"Nikada nismo htjeli uvesti ove mjere. Nikada nismo htjeli doći u ovu situaciju. No više ne možemo izgubiti niti minutu, moramo što prije vratiti vladavinu zakona i vratiti situaciju u normalu", rekao je Rajoy.

"Nismo suspendirali autonomiju Katalonije, niti ćemo je smanjiti niti intervenirati, već ćemo postaviti prijelaznu administraciju kako bi se život stanovnika vratio u normalu", dodao je ustvrdivši kako vlada ima "mirne" i "umjerene" mjere za provođenje zakona u skladu s ustavom.

"Ovo je tužan dan za Španjolce. Oteta je većina Katalonaca. Odveli su Kataloniju u slijepu ulicu", izjavio je španjolski premijer osvrnuvši se na izglasavanje neovisnosti u katalonskom parlamentu. Pozvao je stanovnike diljem Španjolske i Katalonije da ostanu mirni.

Bio je to petak navečer.

U subotu se većina od slavlja mamurnih Katalonaca morala pitati samo jedno pitanje. Što dalje? Jedina osoba koja je morala znati odgovor na to pitanje bio je Carles Puigdemont. No, čini se da ni on nije imao pojma. On se javnosti prvi put nakon proglašenja neovisnosti obratio u subotu popodne. Jasno, nije prihvatio smjenu katalonske vlade koju je večer prije proglasila vlada u Madridu.

"U demokratskom društvu parlament je onaj koji bira ili smjenjuje premijere", poručio je. "Nastavimo s očuvanjem jedinog stava koji će nas napraviti pobjednicima: bez nasilja i bez uvreda", dodao je Puigdemont.

Europa okrenula leđa Kataloniji

Na međunarodnom planu Katalonija se našla u teškoj situaciji. No, to je bilo nešto što su i ranije mogli pretpostaviti. I EU i SAD odmah su, jasno i bez velike empatije, dali podršku službenoj španjolskoj vladi u Madridu.

>> Ima li Katalonija pravo na neovisnost prema međunarodnom pravu?

"Za EU se ništa ne mijenja. Španjolska ostaje naš jedini sugovornik. Nadam se da će vlada Španjolske odabrati snagu argumenata umjesto sile", rekao je Donald Tusk odmah po proglašenju katalonske neovisnosti. Hrvatska vlada povela se za EU-om i u šturom priopćenju u subotu popodne kazala kako je riječ o unutarnjem problemu u Španjolskoj.

U nedjelju i Katalonci okrenuli leđa neovisnosti

No, zapravo pravi udarac Puigdemontu zadali su upravo njegovi sunarodnjaci Katalonci. I to oni koji su protiv neovisnosti, a koji su do tada šutjeli. U nedjelju popodne stotine tisuća zagovornika španjolskog jedinstva (organizatori kažu i preko milijun) izašlo je na ulice Barcelone. Okupljeni su tražili uhićenje Puigdemonta.

Okupljanje je organizirala aktivistička organizacija Katalonsko civilno društvo te su joj se priključili dužnosnici triju stranaka koje su prošli tjedan odobrile preuzimanje katalonske administracije: Narodna stranka desnog centra, lijevi centar PSOE i stranka centra Građani.
"S nama ne mogu računati u razbijanju Španjolske", rekao je Miquel Iceta, zastupnik PSOE-a u katalonskom parlamentu. Njegova stranka je u petak napustila prostoriju parlamenta u znak prosvjeda kada je 70 od 135 zastupnika izglasalo suverenu republiku Kataloniju.

"Živjela Španjolska!", "Ja sam Španjolac, Španjolac...!", odjekivalo je glavnim katalonskim gradom gdje su razvijene stotine španjolskih zastava.

Organizatori su rekli da je na ulicama bilo 1,1 milijun osoba, a katalonska gradska policija procijenila je da ih je bilo 300.000.

Ni ankete nisu sklone Puigdemontu

U nedjelju je objavljeno kako ni ankete nisu sklone Puigdemontu.

Stranke koje su u petak proglasile nezavisnost Katalonije mogle bi izgubiti parlamentarnu većinu na izborima za dva mjeseca, pokazuje anketa objavljena u nedjelju u španjolskim dnevnim novinama El Mundo koje se protive nezavisnosti.

Anketu je za El Mundo izradila tvrtka za ispitivanje javnog mišljenja Sigma Dos od ponedjeljka do četvrtka, prije nego što je u petak katalonski parlament proglasio nezavisnost.

Tri stranke koje su izglasale nezavisnost i koje sada imaju 72 od 135 zastupnika, mogle bi imati između 61 i 65 mjesta, ako je vjerovati Sigmi Dos.  Za većinu u parlamentu potrebno je 68 zastupnika.
 
Katalonska republikanska ljevica (ERC) bila bi najpopularnija stranka s 41 do 43 zastupnika dok bi Katalonska europska demokratska stranka (PdeCat) dobila između 13 i 15 zastupnika.

Puigdemontov bijeg

Vikend republika praktički se raspala danas kad je objavljeno da je Carles Puigdemont, zajedno sa svojim ministrima, pobjegao u Bruxelles. Državni odvjetnik Jose Manuel Maza najavio je podizanje optužnice protiv Puigdemonta, Junquerasa i Forcadell zbog "pobune, neposluha i malverzacija s javnim fondovima". Ovakva ozbiljna optužnica, u slučaju da bude osuđen, znači da bi Puigdemont mogao dobiti i do 30 godina zatvora.

Puigdemont se na odlazak u Bruxelles odlučio nakon što je belgijski ministar za migracije i azil Theo Francken izjavio da može dobiti azil u njegovoj državi.

Belgijski ministar Francken pripada nacionalističkoj stranci Novi flamanski savez, koja je čvrsto povezana s katalonskim separatističkim pokretom. Njegova stranka zagovara nezavisnu Flandriju.
 
"Katalonci koji se osjete politički ugroženima mogu zatražiti azil u Belgiji. To uključuje predsjednika Puigdemonta. To je 100 posto legalno", izjavio je Francken za belgijsku televiziju VRT ovog vikenda.

Što dalje?

Barcelona i Madrid vodili su igru u kojoj su svi masovno griješili. No Puigdemont je taj koji nije imao pravo na toliko grešaka. Na silu proglašena neovisnost nije našla razumijevanje nigdje u svijetu dijelom zbog toga što za nju ne postoji nikakva formalnopravna osnova, ali vjerojatno i dijelom zbog najvažnije stvari, a to je činjenice što se jako dobro pokazalo da katalonski narod nije jedinstven, već duboko podijeljen. Dokaz za to je stanje u parlamentu gdje, kako je više puta spomenuto, zagovornici neovisnosti imaju tijesnu većinu. No pravi dokaz nastupio je u nedjelju kad su stotine tisuća ljudi izašle na ulice Barcelone kako bi prosvjedovale protiv svog predsjednika.

Što će se dalje događati?

Puigdemontova amaterska politika zapravo je zadala snažan udarac ideji o katalonskoj neovisnosti. Koliko je bolan i snažan taj udarac, nije poznato. No, stvari će biti kud i kamo jasnije negdje oko Božića, kad se provedu izbori koje je raspisala španjolska vlada, a koje je, usput da bude rečeno, Puigdemont prošlog tjedna odbio raspisati. To će biti pravi test koji bi trebao pružiti dobru i legalnu sliku o tome kako dišu stanovnici ove katalonske pokrajine.

Izlaznost bi trebala biti velika. Ako snage za neovisnost odnesu veliku pobjedu, ova će se priča nastaviti.

No, to je malo vjerojatno. Ankete su naklonjenije tome da će separatisti izgubiti većinu. U tom slučaju ideja o katalonskoj neovisnosti bit će uspavana sljedećih nekoliko desetljeća.