VIJEST o smrti Branka Lustiga (87) ponovno iznosi na vidjelo fascinantnu životnu biografiju čovjeka koji je tijekom Drugog svjetskog rata preživio dva nacistička logora Auschwitz i Bergen-Belsen i nakon toga uspio osvojiti čak dva Oscara za velike holivudske filmske hitove - "Schindlerovu listu" i "Gladijatora".
>>>Lustig: Crowe mi se ispričao zbog prijetnji i bilo mu je jako žao, danas smo odlični prijatelji
>>>Branko Lustig završio na listi najvećih producenata filmske industrije
>>>Branko Lustig primio francusko odličje Viteza reda umjetnosti
>>>Znate li tko su jedina dvojica Hrvata koji su dobili Oscara? Jedan od njih čak dva puta
Lustig je rođen 1932. u židovskoj obitelji u Osijeku, gdje je s djedom i bakom posjećivao lokalnu sinagogu.
Tijekom Holokausta kao dijete preživio je neljudske uvjete nacističkih koncentracijskih logora, u kojima mu je stradala većina članova obitelji, dok mu je otac ubijen u Čakovcu.
"Kad su nas iskrcali iz vagona, do mame je dotrčao jedan zatvorenik i samo joj je uspio reći neka kaže da mi je 16 godina. Tako je i postupila. Da to nije rekla, završio bih kao i moja baka, u krematoriju, jer su se rješavali djece koja im nisu mogla biti od koristi. Mamu sam vidio još samo jednom, ošišanu i nagu kako trči preko dvorišta. Nju su zatim odveli na rad u tvornicu oružja u Essen, a mene u rudnik ugljena. Mislio sam da su je ubili. Kasnije su me premjestili u radni logor Doru Mittelbau u središnjoj Njemačkoj, gdje smo radili rakete V1 i V2 u tvornici sagrađenoj pod brdom. A u veljači 1945. prebacili su nas u logor Bergen-Belsen u kojem je, 25 metara od moje barake, mjesec dana kasnije umrla Anna Frank", ispričao je Branko Lustig prije deset godina u intervjuu za Gloriju.
Na dan kad su ga oslobodili imao je samo 30 kilograma.
"Ne okreći se sine"
Nije stoga ni čudo da je surađujući sa Stevenom Spielbergom na filmu "Schindlerova lista" produkcijski na izuzetno dojmljiv način oživio iskustvo Holokausta.
Kako je počeo surađivati sa slavnim filmskim redatlejem Stevenom Spielbergom, ispričao je u intervjuu Gloriji: "Spielbergu sam se odlučio javiti potkraj osamdesetih, kad sam drugi put došao u Ameriku. Ovaj put sa ženom i djetetom. Došao sam u njegov ured, predstavio se, ali uspio sam doći samo do njegove sekretarice Ketty Kennedy, koja mi je rekla neka ostavim broj telefona pa će mi se javiti ako me budu trebali. Javili su se nakon dvije i pol godine. U to sam vrijeme radio na filmu “Intruders” (1992.), o malim zelenima koji dolaze na zemlju i kradu ljude, ali zbog problema sa srcem morao sam na operaciju. Trajala je pet sati, u bolnici sam ostao tri-četiri dana, a zatim su me pustili kući na oporavak. Kako sam ubrzo nakon operacije hodao, odlučio sam pomoći redatelju montirati film. Zazvonio je telefon, javila se moja supruga, i doviknula mi da me trebaju iz ureda Stevena Spielberga. Ovaj se put javio njegov direktor Jerry Mulen i pozvao me na ručak. Vozač me morao odvesti do restorana jer još nisam mogao sam voziti. Nakon ručka dao mi je scenarij za “Schindlerovu listu”. Kad sam je pročitao, bio sam pozvan na razgovor sa Spielbergom, ali uz upozorenje da budem kratak, da za mene ima samo pet minuta, jer mora na neki ručak. Čekao sam ga ni sam ne znam koliko i kad sam već mislio da nemam sreće i da je otišao na taj ručak, otvorila su se vrata. Dobacio mi je da budem kratak. Ali ostali smo razgovarati sat i pol. Sve me ispitao o danima u logoru, nakraju smo zajedno otpjevali mađarsku pjesmu “Tužna je nedjelja”, a kad sam odlazio, poljubio mi je logoraški broj i rekao da ću biti njegov producent. Sutradan sam već imao svoju kancelariju, dobio sam i ugovor i počeo raditi kao producent."
Početkom pedesetih Branko Lustig studirao je glumu na Kazališnoj akademiji u Zagrebu i kao 23-godišnjak se ubacio u filmski posao, radeći kao pomoćnik redatelja u zagrebačkom Jadran filmu. Još 1956. radio je s redateljem Brankom Bauerom na kultnoj ratnoj drami "Ne okreći se sine" koja je osvojila tri Zlatne Arene u Puli.
Iskustva u radu sa stranim produkcijama stekao je radeći na filmovima "Guslač na krovu", "Sofijin izbor", "Limeni bubanj", "Vjetrovi rata" i "Rat i sjećanja", a potom je 1988. otišao u SAD, gdje je ubrzo pokazao svoje kvalitete i 1990. osvojio nagradu Emmy za TV-seriju "Vjetrovi rata".
Primajući svoj prvi Oscar na svečanosti u Los Angelesu, Branko Lustig je rekao: "Moj broj je bio A3317. Ja sam preživio Holokaust. Dug je put od Auschwitza do ove pozornice. Želim zahvaliti svima koji su mi pomogli da dođem toliko daleko. Ljudi su umirali preda mnom u logorima. Posljednje riječi su im bile: Budite svjedok mog ubojstva, recite svijetu kako sam umro. Pomažući Stevenu da napravi ovaj film, nadam se da sam ispunio obaveze prema nevinim žrtvama holokausta. U ime 6 milijuna Židova ubijenih u Šoi i drugim nacističkim zločinima želim zahvaliti svima koji su prepoznali ovaj film".
Nakon prvog Oscara sa Spielbergovim filmom 1993. Lustig je producirao mnoštvo zapamćenih djela, kao što su "Hannibal" (2001), "Pad crnog jastreba" (2001) i "Kraljevstvo nebesko" (2005.).
Svi njegovi filmovi donijeli su zaradu
O svojim holivudskim producentskim iskustvima ispričao je u jednom intervjuu za Nacional: "Ja sam došao u vrijeme kad je kapital počeo igrati veliku ulogu u filmskoj industriji i ubacio sam se u “Schindlerovu listu”, koja je, zapravo, europski film. Steven Spielberg je snimio crno-bijeli film, a kad su ga pitali zašto je to napravio, odgovorio je: 'Za mene je Drugi svjetski rat bio crno-bijeli, gledao sam televiziju i sve vijesti koje su dolazile iz Europe prikazivane su u crno-bijeloj tehnici.' Kompanija Universal bila je protiv toga da se film snima u crno-bijeloj tehnici i da nije bilo Lewa Wassermana, tadašnjeg predsjednika Universala, loše bismo prošli. Oni su htjeli film u boji, ali je Wasserman rekao da može biti crno-bijeli, a Spielberg je ubacio pojedine scene u boji... Kompanija Universal nije nam htjela dati novac za taj film jer su smatrali da nije vrijedan. Budući da je to bio moj prvi veliki film, želio sam dokazati da sam ja glavni i onda je Wasserman rekao Spielbergu: 'Ako možeš napraviti film za 21 milijun dolara, onda ćeš dobiti novac.' Film 'Gladijator' napravljen je za 110 milijuna dolara. Mučio sam se kao pas, putovao sam, našao partnere, svašta izvodio. Rekao sam ljudima u Universalu da ćemo snimiti film za 23 milijuna dolara, a oni su mi rekli da ovo nije europska tržnica pa da se pogađamo, ali smo na kraju snimili film za 23 milijuna, što nitko ne vjeruje. Zaradili smo pet puta više."
Lustig se pohvalio da je radio na filmovima koji su svi odreda donijeli zaradu.
Surađivao je i sa slavnim redateljem Ridleyem Scottom osam godina. "Na kraju smo se rastali, ali to ne znači da ga ne smatram genijalnim redateljem. On je, nakon Spielberga, jedan od najboljih američkih redatelja današnjice", kazao je Lustig.
Počasni građanin
U travnju 2019. je proglašen počasnim građaninom Zagreba, 2017. počasnim građaninom Čakovca, a 2010. počasnim građaninom Osijeka.
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao je Lustiga 1994. godine Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom za zasluge u promicanju međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske.
2014. predsjednik Francuske dodijelio mu je Odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti, a iste je godine uvršten među 50 najboljih svjetskih filmskih producenata svih vremena, kao 29. na listi uglednog časopisa The Daily Beast.
Oscara koji je osvojio za "Schindlerovu listu" darovao je 2015. Muzeju holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu.
Povratak nakon 20 godina
Nakon dvadeset godina života u Los Angelesu Lustig se počeo sve češće vraćati u Hrvatsku, gdje je živio u Zagrebu.
Njegov životni stav možda je najbolje sažeo Hollywood Reporter koji je u jednom članku prenio Lustigove riječi: "Kada sam izašao iz logora prije 70 godina, odlučio sam da ne mrzim ljude zbog toga što su učinili. Kako bih mogao živjeti 70 godina i svaku večer kada idem u krevet razmišljati o tome kako nekoga mrzim?"
Od 2008. godine bio je predsjednik Festivala tolerancije - JFF Zagreb, do prije nekoliko godina poznatog pod nazivom Festival židovskog filma.
Među posljednjim javnim angažmanima bilo mu je učlanjivanje u stranku Milana Bandića 365 te je kao kandidat te liste izabran na lokalnim izborima 2017. u Zagrebu, ali se time nije aktivno bavio.