Putin blefira i prijeti svime što može, ali ima problem - sve ga manje doživljavaju

JOŠ JEDAN dan, još jedan hladni tuš za ruskog predsjednika Vladimira Putina. Iako opsesivno uvjerava rusku i međunarodnu javnost da veliki dio svijeta stoji uz Rusiju u povijesnom obračunu “licemjernog, pohlepnog, neokolonijalnog, neoliberalnog, rusofobnog, sotonističkog” i još svakakvog Zapada, te podrške baš i nema za vidjeti. 

Da, dobar dio zemalja, prije svega na takozvanom globalnom Jugu (od Južne Amerike preko Afrike do Jugoistočne Azije) postavlja se manje ili više neutralno. To je, međutim, daleko od podrške agresiji na Ukrajinu, čiju okupaciju i kolonizaciju apsurdno predstavlja kao borbu protiv zapadnog imperijalizma i hegemonije. 

Budući da njegova korumpirana, nekompetentna i demoralizirana vojska baš i nije na visini zadatka, Putin i njegovi pobočnici sve više pribjegavaju ucjenama i prijetnjama Kijevu, Bruxellesu, Londonu i Washingtonu. 

No njihove prijetnje nuklearnim oružjem - nemušto prikrivene u slučaju Putina, potpuno otvorene u slučaju njegovih poltrona poput bivšeg premijera Dmitrija Medvedeva - baš i ne nailaze na razumijevanje navodnih saveznica Rusije. 

XI i Scholz zajedno: Rusija bi upotrebom nuklearnog oružja prešla crtu

Naime, njemački kancelar Olaf Scholz je u petak, nakon susreta u Pekingu s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, izjavio kako su se složili da su “nuklearne prijetnje neodgovorne i zapaljive" te da bi “upotrebom nuklearnog oružja Rusija prešla crtu koju je zajedno postavila zajednica država." 

Xi je i samom Putinu na summitu u Uzbekistanu u rujnu očito prigovorio zbog rata koji vodi u Ukrajini, budući da je Putin pred kamerama rekao kako razumije “vaša pitanja i zabrinutost po tom pitanju”. Dodao je, pomalo pasivno-agresivno, da će "detaljno objasniti naš stav o ovom pitanju, iako smo o tome već razgovarali". 

Na summitu je bio i indijski premijer Narendra Modi, koji također slovi kao Putinov partner, ako ne i saveznik. I on mu je jasno dao do znanja da “ovo vrijeme nije vrijeme za rat”.

Teško bi bilo nabrojati sve nuklearne prijetnje koje su ruski dužnosnici i režimski propagandisti izrekli od 24. veljače. Sam Putin je tako pri proglašavanju mobilizacije 21. rujna, u jednom od svojih dramatičnih i sve ratobornijih govora, poručio Ukrajini i Zapadu da će koristiti “sva raspoloživa sredstva da zaštitimo naš narod” - i da to “nije blef”. 

Da ne ostavi prostora nedoumici na kakva sredstva misli, odmah potom je dodao da bi “oni koji nas pokušavaju ucijeniti nuklearnim oružjem trebali znati da se vjetrovi mogu okrenuti u njihovom smjeru.”

>>  Blef ili ne? Putin bi mogao iskoristiti aneksiju kao izliku za nuklearni udar

A prijetnja koju je u utorak iznio Medvedev, koji je trenutno na funkciji zamjenika predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti, vjerojatno je najizravnija dosad: da bi ukrajinsko vraćanje “svih teritorija koji su joj prije pripadali”, a koje je Rusija anektirala, bila “prijetnja opstanku naše države i raspad današnje Rusije” i kao takva, “izravni razlog za primjenu članka 19. Osnova državne politike Ruske Federacije u području nuklearnog odvraćanja”. 

I na početku rata je prijetio nuklearnim oružjem, nije mu pomoglo

Ruska nuklearna doktrina inače dozvoljava nuklearni udar kao odgovor na neprijateljski nuklearni napad, ali i "u slučaju agresije na Rusku Federaciju uporabom konvencionalnog oružja, kada je sama opstojnost države stavljena pod prijetnju".

No Putin je sad, čini se, odlučio rastegnuti definiciju opstojnosti države i na ugrožavanje ukrajinskih teritorija koje je potpuno ilegalno pripojio Ruskoj Federaciji. Ipak, njegovo zveckanje nuklearnim oružjem nije od jučer. 

“Tko god se pokuša miješati, a posebno tko zaprijeti našoj zemlji, našem narodu, treba znati da će odgovor Rusije biti trenutan i da će vas dovesti do takvih posljedica koje nikada niste doživjeli u svojoj povijesti”, zaprijetio je još prvog dana invazije. Tri dana kasnije teatralno je naredio ministru obrane Sergeju Šojguu da stavi nuklearne snage “u borbenu pripravnost".

 

Ako je to bio blef, a po svemu sudeći jest, nije pomogao. Vojna pomoć iz SAD-a, Velike Britanije, zemalja EU i drugih otada se kontinuirano povećavala, iako je bila sporija i manjeg opsega nego što je Ukrajina trebala za pobjedu.

Nedostatak protuzračne obrane bio je bolno očit kad je Rusija u listopadu krenula u sustavno uništavanje ukrajinske elektroenergetske mreže, zbog čega se zemlja suočava s masovnim nestancima struje, vode i grijanja. 

EU: Ruska vojska će biti uništena ako izvede nuklearni napad

No na kraju je njihova artiljerija, višestruki raketni sustavi, podrška u satelitskom i drugom nadzoru ruskih vojnih ciljeva i obuka ukrajinskih vojnika dovela do dramatičnog preokreta na bojištu i omogućila uspješne ukrajinske protuofenzive na jugu i istoku, bez da su se snage zemalja NATO-a izravno uključile u rat. 

>> Ukrajinci su zapadnom artiljerijom preokrenuli rat. Ključna pobjeda je sve bliže

Na sugestije da bi Rusija mogla izvesti napad taktičkim nuklearnim oružjem na Ukrajinu, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg rekao je da bi to imalo “teške posljedice". Šef diplomacije EU Josep Borell otišao je još dalje i najavio da u slučaju ruskog nuklearnog udara neće odgovoriti nuklearnim protunapadom, ali da će uslijediti “tako silovit vojni odgovor da će ruska vojska biti uništena".

David Petraeus, bivši direktor CIA-e i umirovljeni general koji je zapovijedao američkim snagama u Afganistanu, sugerirao je da bi “NATO u tom slučaju uništio svako rusko oružje koje bi mogao vidjeti i identificirati, na bojnom polju, na Krimu, ali i svaki brod u Crnom moru”.

Drugim riječima, Putin bi vjerojatno okončao rat nuklearnim napadom - ali tako što bi izazvao potpuno uništenje vlastite vojske i mornarice i osigurao pobjedu Ukrajine.

Propao blef s blokiranjem ukrajinskih brodova sa žitom

Putinov blef je neslavno propao i na drugom polju, oko sporazuma o slobodnom izvozu žitarica iz ukrajinskih crnomorskih luka. Prošlog vikenda Rusija je objavila da se povlači iz tog sporazuma zbog ukrajinskog napada zračnim i vodenim dronovima na ruske ratne brodove u Sevastopolju. 

Ali Ukrajina i jamci sporazuma, UN i Turska, oglušili su se na uvijenu prijetnju Putinovog glasnogovornika Dmitrija Peskova da Rusija više ne može garantirati “sigurnost plovidbe” ovih brodova dogovorenim humanitarnim koridorom te da je to sad “rizično i opasno”. Veliki konvoj od 14 brodova s 354 tisuće tona žita isplovio je u ponedjeljak iz Odese, o čemu je Rusija unaprijed obaviještena - i nitko ga nije zaustavio. 

“Civilni teretni brodovi nikada ne mogu biti vojna meta ili taoci. Hrana mora teći”, poručio je UN-ov koordinator za ovaj sporazum Amir Abdula.

>> Guardian: Putin je upao u vlastitu zamku

Nakon što je dovedeno pred gotov čin, rusko ministarstvo obrane je u srijedu priopćilo da je dobilo “dostatna” jamstva i da će nastaviti s provođenjem sporazuma o žitu. Kako je savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Mihajlo Podoljak, zajedljivo zaključio, ovo “pokazuje samo jedno: Rusija je uvijek inferiorna u odnosu na one koji su jači, one koji znaju primiti udarac, one koji snažno argumentiraju svoj stav".

Putin je naknadno ponovio tvrdnju o ukrajinskim jamstvima i opet priprijetio da "Rusija zadržava pravo da se povuče iz sporazuma ako Ukrajina prekrši jamstva". No sa svakom novom prijetnjom kao da ga se sve manje ozbiljno doživljava. 

Ruski režim se u međuvremenu, valjda kad je shvatio da od prijetnji nuklearnim udarom nema koristi, okrenuo drugoj prokušanoj taktici: optužio je, bez ikakvih dokaza, Ukrajinu da priprema napad takozvanom prljavom bombom. Riječ je o teoretskoj vrsti improvizirane bombe koja nije atomska, već konvencionalna, ali sadrži radioaktivni materijal.

Neuvjerljive optužbe o ukrajinskoj "prljavoj bombi"

>> Što je prljava bomba, koliko zrači i koliko je slična atomskoj?

Takvo oružje nikad nije uspješno detonirano, ali ne može biti ni približno toliko opasna i razorna kao atomska jer se radijacija ne može tako daleko raspršiti konvencionalnom eksplozijom. Neposredno zračenje kojem bi vojnici ili civili bili izloženi vjerojatno bi bilo minimalno, a učinak bi prije svega bio u teroriziranju stanovništva i evakuaciji kontaminiranog područja koje ne bi bilo lako dekontaminirati.

Unatoč tome, zamjenik ruskog ambasadora pri UN-u Dmitrij Poljanskij pred Vijećem sigurnosti UN-a zastrašivao je “groznom, groznom katastrofom koja potencijalno prijeti cijeloj Zemlji". Opet, bez ikakvih dokaza. 

Šojgu je pak zvao ministre obrane Francuske, Velike Britanije, SAD-a, Indije i Kine, uvjeravajući ih da Ukrajina priprema ovakav jezivi napad na vlastitom tlu, da bi potom “prebacila krivnju na Rusiju".

Zelenski im nije ostao dužan: “Ako Rusija zove i kaže da Ukrajina navodno nešto sprema, to znači jedno: Rusija je sve to već pripremila. Vjerujem da bi sada svijet trebao reagirati na najoštriji mogući način.” 

Američki predsjednik Joe Biden također je upozorio Rusiju da "ne čini nevjerojatno ozbiljnu grešku" izvođenjem napada radioaktivnom bombom pod “lažnom zastavom” (false flag). I Stoltenberg je nedvosmisleno, u ime cijelog NATO-a, odbacio optužbu da se Ukrajina sprema na takav napad. Francuska i Velika Britanija su to i same napravile. 

Manje diplomatskim rječnikom, Zapad je prozreo još jednu rusku podvalu u nizu i dao do znanja da neće ni na sekundu povjerovati u rusku verziju događaja u slučaju takvog katastrofalnog incidenta. Što više Moskva pokušava prodati ovu priču svijetu, to više sama sebe diskreditira “dokazima” poput fotografije nuklearnog otpada iz Slovenije

Plinske ucjene također propadaju

Zašto Rusija ovo radi? Najstrašnije tumačenje bilo bi da priprema vlastiti taktički nuklearni napad i da ga misli predstaviti kao nekakvu ukrajinsku prljavu bombu. To bi bila potpuno apsurdna i jasno dokaziva laž, ali Putinovi simpatizeri bi je svejedno prihvatili, kao i sve ostale laži dosad. 

Vjerojatnije je ipak da Moskva naprosto želi zastrašiti Kijev i Zapad kako god može, pa neprestano proizvodi nove teorije zavjere, od prljave bombe do navodnog plana za uništenje goleme brane na Dnjepru kojim bi se poplavio znatan dio Hersonske oblasti. Kijev tvrdi da su ruske snage zapravo minirale branu koja je pod njihovom kontrolom te da bi je mogle raznijeti pri povlačenju.

U međuvremenu, i ruska ucjena energentima, odnosno ilegalni prekid isporuke plina Europi u nadi da će tako natjerati EU na povlačenje sankcija i prekid pomoći Ukrajini, sve više izgleda kao promašaj.

>> Putin vodi rat na dvije fronte. Protiv EU gubi, ali Ukrajinu bi mogao osakatiti

Listopad je diljem Europe bio natprosječno topao, isto se prognozira za studeni i za samu zimu, a zahvaljujući niskoj potrošnji i intenzivnom uvozu ukapljenog plina (LNG), europska skladišta su u prosjeku na 94 posto popunjenosti. Tankeri s LNG-om nemaju gdje iskrcati teret, a investicijska banka Goldman Sachs predviđa pad europskih cijena plina za čak 30 posto u prvom tromjesečju iduće godine.

Kasparov: Putin igra poker s lošim kartama i blefira

Nakon što je nepoznati počinitelj raznio Sjeverni tok 1 i 2, ali prigodno ostavio jednu cijev Sjevernog toka 2, Putin sad velikodušno nudi Europi isporuku tom neoštećenom cijevi: "EU je na potezu. Ako želi, možemo otvoriti izvore i to je to." No Berlin i Bruxelles su, na njegovu žalost, ponudu odbili. 

“Nevjerojatno je gledati kako Putin to uvijek iznova izvodi s američkim establišmentom: prijeti eskalacijom - pregovara - povlači se; prijeti eskalacijom - pregovara - povlači se", primijetio je još u siječnju Aleksej Navalni, istaknuti Putinov kritičar koji nakon trovanja novičokom služi višegodišnju kaznu u strogom ruskom zatvoru.

A drugi vodeći Putinov kritičar, bivši šahovski svjetski prvak Gari Kasparov, nedavno je u razgovoru za Spiegel podsjetio na ono što je odavno govorio o Putinu - da ovaj ne igra šah sa Zapadom, nego "geopolitički poker".

"Često je igrao s lošim kartama i pobjeđivao jer su protivnici povjerovali njegovim blefovima", dodao je. To je sada vjerojatno očitije nego ikad prije - svima osim onima koji i dalje vjeruju da ruski diktator vodi nekakav "sveti rat protiv sotonskog Zapada", kako to ovih dana tvrde njegovi ratni huškači poput Aleksandra Dugina.