"OKO TLM-a ne treba voditi velike političke bitke. Naprosto valja prepustiti pravosudnim tijelima da utvrde sve relevantne činjenice... Prijedlog za saslušanje Jadranke Kosor očito je dio političke borbe... Sadašnja oporba ne bi smjela ometati realizaciju mjera vlade Jadranke Kosor... Podržavam Vladine mjere, želim da se što prije provedu... Premda je situacija teška, ipak nije dramatična... Vlada i državna tijela čvrsto drže volan u rukama, jedino taj volan valja usmjeriti u pravom smjeru."
Iz Šangaja Kalmeti s ljubavlju
Ne, nisu to izjave Andrije Hebranga. Ni Vladimira Šeksa. Pa čak ni Zorana Milanovića. Sve to izjavio je predsjednik Ivo Josipović u intervjuu Jutarnjem listu tijekom posjeta Šangaju. U njemu nema ni jedne kritike na račun Jadranke Kosor i njezine Vlade, osim pipkave insinuacije o tome kako "disciplinski postupak protiv Nobila može izgledati kao politički motiviran". Dapače, posvetio je jedan srcedrapateljni pasus Božidaru Kalmeti, istaknuvši kako mu je "posebno drago što je ministar Kalmeta, koji ima u nadležnosti izgradnju infrastrukture, ali i cijeli niz drugih stvari, bio s njim". Jer, kaže on, Kinezi su dolazak "iznimno visokopozicioniranog Vladina dužnosnika doživjeli kao potvrdu ozbiljnosti hrvatskih namjera". (I ne, stvarno, to nisu izjave Andrije Hebranga.)
Ivi Josipoviću vrtoglavo raste rejting u hrvatskoj javnosti. Baš kao što Jadranki Kosor vrtoglavo pada. U posljednja tri mjeseca predsjednik je skočio sa 22 na 42 posto popularnosti, dok je premijerka pala sa 21 na samo devet posto. No, ako predsjednik države nastavi ovako podizati rejting predsjednici Vlade, mogao bi ugroziti svoj.
Kako šef opozicije brani vlast
Jer, predsjednika Josipovića percipira se kao neformalnog šefa opozicije. Tajna njegove iznimne popularnosti velikim dijelom leži i u nepopularnosti aktualne vlasti. Njegov izborni trjumf baziran je na oporbenim, protestnim glasovima, na frustriranosti građana nesposobnom vlasti, kao i kilavom opozicijom. Od njega se sada očekuje da bude korektiv i kritičar, da artikulira nezadovoljstvo građana. A kad je zadnji put kritizirao Vladu?
Prije nešto manje od mjesec dana izjavio je kako Vlada "nema cjelovit program izlaska iz krize". Da bi onda u istom dahu dodao kako "zaista misli da Vlada ima kapacitet da zemlju izvuče iz krize".
Prije toga optužio je Vladu da "petlja s topničkim dnevnicima", da bi sada izjavio kako je taj problem "ušao u fazu iracionalnosti": "Hrvatska je na tom pitanju naprosto nepravedno zaustavljena", izjavio je u Jutarnjem listu. "Vlada poduzima sve što je u njenoj moći da riješi taj problem, da udovolji zahtjevima tužitelja. Nakon svega što je učinila, moguća odluka o nedovoljnoj suradnji bila bi krajnje nepravedna". Toliko o petljanju.
Volan u ruke, pa ravno u provaliju
Ivo Josipović nije Stjepan Mesić. I od njega ljudi ne bi trebali očekivati velike riječi. Međutim, ipak vrijedi upitati što Josipoviću znači izjava kako "Vlada čvrsto drži volan u rukama, jedino ga treba usmjeriti u pravom smjeru"? Je li to dobra stvar ili loša stvar? Je li dobro to što nas HDZ čvrstom rukom vodi u provaliju? Ili se možemo tješiti da na putu prema provaliji barem nećemo vrludati?
Ili ona izjava o ponašanju oporbe... Prije nekog vremena Josipović je zaključio kako je "priroda oporbe da nastoji srušiti Vladu". A danas ističe kako "oporba ne bi smjela ometati realizaciju mjera Vlade Jadranke Kosor". Zašto, ako smatra da su vladine mjere loše, nedostatne, zakašnjele, nedorečene, samoreklamerske...? Zar oporba nema pravo na svoje mišljenje? I na svoje viđenje izlaska iz krize? Jesu li konzervativci u Velikoj Britaniji hvalili laburističkog premijera Browna prije nego što su ga smijenili? Zaboga, Milanović se tek trgnuo iz drijemeža, a Josipović ga već hoće opet uspavati.
Svi vole onog koji brani onu koju svi mrze
U protekla četiri mjeseca nije baš jasno što Ivo Josipović želi biti. Osim popularan. Korektiv vlasti ili korektiv oporbe? Pomiritelj ili kritičar? Lider ili činovnik? Njegov prethodnik skupljao je poene na podilaženju javnosti koja je s godinama bila sve kritičnija prema HDZ-ovoj vlasti. Josipović je na tom nezadovoljstvu javnosti dobio izbore, a sada - da stvari budu još bolje - uopće ne mora kritizirati vlast da bi skupljao poene.
Oporba, mediji, stručnjaci, sindikalisti, svi upozoravaju da je situacija dramatična i da ova vlada nije sposobna izvući zemlju iz krize. Predsjednik Republike tvrdi upravo suprotno. I postojano mu raste popularnost upravo među onima koji postojano ruše rejting premijerke u koju Josipović ima toliko povjerenja. Je li moguće da ga ne shvaćaju ozbiljno? Ili ga shvaćaju preozbiljno?
"Ako ponekad imam primjedbe, Vlada to ne smije doživjeti kao akt neprijateljstva... U mojem uredu se ne ruši Vlada... Moja dužnost je da surađujem s Vladom... Bilo bi neukusno da nagađam o padu Vlade...". (I ne, posljednji put vam kažemo, to stvarno nisu bile izjave Andrije Hebranga. On je, naime, izgubio predsjedničke izbore.)