FOTO: YouTube
Prema radu objavljenom u časopisu Nature, valoviti sloj debljine od nekoliko centimetara u kojem se nalaze mogući ostaci kolonija primordijalnih mikroba, prije 3,7 milijardi godina bio je dio plitkog morskog dna.
Ako se nalaz potvrdi, pronađeni fosili bit će stariji od najstarijih do sada poznatih za oko 220 milijuna godina. Trenutni rekord drže stromatoliti iz područja Pilbara u zapadnoj Australiji čija je starost procijenjena na oko 3,48 milijardi godina. Za ilustraciju o kolikom se evolucijskom razdoblju radi, to bi predstavljalo skok iz današnjeg vremena u vrijeme pojave prvih dinosaura. Otkriće podrazumijeva da je prvi život nastao prije više od četiri milijarde godina, što znači samo nekoliko stotina milijuna godina nakon formacije Zemlje.
Stijene u pojasu Isua Greenstone Belt na jugozapadu Grenlanda, u kojima je pronađen sloj, postale su dostupne stručnjacima tek nedavno zahvaljujući otapanju vječnog leda. To je područje posebno zanimljivo za istraživanja jer je najstariji poznati dio Zemljine površine koji je preživio do današnjih dana.
Otkriće je već pokrenulo burne rasprave jer su stijene u kojima se nalaze navodni fosili prošle kroz vrlo burnu geološku povijest. Naime, kroz milijarde godina, kako su se tektonske ploče pomicale, one su bile podložne velikim tlakovima i zagrijavanjima koji su uništili fine detalje na temelju kojih znanstvenici obično identificiraju fosilizirane stromatolite. Ipak, uzorci s Grenlanda smatraju se najočuvanijima poznatima iz tih vremena.
Stručnjaci su još 1999. u stijenama iz Isue pronašli biomarkere, tragove koji su ukazivali na rane organizme. Međutim, debata o tome jesu li to uistinu proizvodi života do danas je ostala otvorena.
Nove potvrde, ali i dvojbe
Otapanje leda, zahvaljujući kojem su ove godine znanstvenicima postale dostupne neke nove stijene, na svjetlo dana iznijelo je nove dokaze koji govore u prilog tezi da se u njima doista nalaze fosili stromatolita.
Tim pod vodstvom geologa Allena Nutmana s University of Wollongong u Australiji izrezao je dio stijena i odnio ga na analizu u svoj laboratorij. U njemu je otkrio polukuglice i stošce, formacije karakteristične za stromatolite. Iznad tih formacija pronašao je drugi debeli sloj sedimenta koji predstavlja znak da je tepihe bakterija prekrio pijesak ili mulj, vjerojatno tijekom neke oluje.
'Ovu priču posebno uvjerljivom čini kombinacija različitih dokaza', rekao je za Nature član tima Martin Van Kranendonk, geolog s University of New South Wales u Kensingtonu u Australiji.
'Imamo obilje dokaza da je to bio okoliš s plitkom vodom. Vidimo da su jaki valovi unaokolo pokretali pijesak i kamenje', dodao je.
Pronađene strukture nalik su na grudice cvjetače veličine od jednog do četiri centimetra, a slojevi jako odgovaraju formacijama kakve su oblikovali drevni i suvremeni stromatoliti.
Stromatoliti (grč. stroma – podloga, tepih; lithos - stijena) su najstariji fosilni ostaci, odnosno organogeno-sedimentne tvorevine nastale u plitkim vodama kroz procese u kojima su kolonije mikroorganizama, uglavnom cijanobakterija, povezivale zrnca minerala. Danas su vrlo rijetki, a formiraju se uglavnom u negostoljubivim, čak ekstremnim uvjetima vrlo slanih jezera i plitkih morskih laguna izloženih jakom suncu. Najpoznatije lokacije na kojima i danas nastaju su Shark Bay u Australiji, Lagoa Salgada (Slano jezero) u Brazilu i Cuatro Cienegas u Meksičkoj pustinji.
No problem je u tome što formacije vrlo slične stromatolitima također mogu nastati u geološkim procesima, bez nazočnosti života.
NASA-ini stručnjaci stoga smatraju da bi podrobnija analiza novih uzoraka mogla biti vrlo korisna u kontekstu potrage za tragovima života na Marsu. Naime, kada novi uzorci s Marsa dođu u laboratorije na Zemlji, trebat će imati jasnu predodžbu o tome koje se formacije mogu pripisati djelovanju bakterija, a koje nebiološkim procesima.
Naš geolog i paleontolog, akademik Ivan Gušić za Index je rekao da se slaže s prijedlozima nekih američkih stručnjaka da se u otkrivenim slojevima potraže tragovi organskih tvari te da se usporedbama različitih izotopa ugljika u stijenama pokuša utvrditi jesu li uistinu biološkog podrijetla.
'Naravno, to ne znači da nalaz nije zanimljiv i da ne pobuđuje pažnju, no mislim da će nam trebati još dokaza', rekao je Gušić.