Na današnji datum 1922. godine potpisan je dokument u kojemu je Ircima dano pravo da upravljaju samim sobom. Bio je to jedan od najvažnijih koraka za postizanje irske neovisnosti. Irski i britanski predstavnici sastali su se u dvorcu Dublin u istoimenom gradu te potpisali nakon pune dvije godine gerilskog ratovanja.
Irska pod britanskom upravom
Irska bila dio britanske krune još od 12. stoljeća. Henrik II. stigao je na otok i proglasio se kraljem Irske. Krajem srednjeg vijeka Tudori su učvrstili svoju vlast nad Irskom šaljući vojsku da pobije svakoga kome smeta. Godine i stoljeća su prolazili, a Irska je i dalje bila britanska. Onda je 1801. godine službeno postala dio Britanskog Kraljevstva.
Međutim tijekom 19. stoljeća Irska je preuzela aktualne političke ideje i sve više tražila neovisnost. Bio je to period buđenja irskog nacionalizma, a prema mnogim pojedincima u Irskoj, tad je bilo vrijeme da se kaže "ne" Londonu i krene u borbu za neovisnost. Nakon neuspjelog Uskršnjeg ustanka iz 1916. godine, bilo je jasno da irska neovisnost ipak dolazi, samo je trebalo čekati pogodno vrijeme.
To je vrijeme stiglo 1919. godine, kada je nakon izbora proglašena nova vlada, koja je odmah najavila odcjepljivanje. Britanci su spominjali kako je to nedopustivo, a novu vladu napadali su da radi bez poštivanja reda i zakona. Nakon nekoliko prepirki počeli su napadi na britanske policajce na otoku, a cijela stvar brzo je prerasla u pravi gerilski rat.
Gerilsko ratovanje
Britanci su svoju profesionalnu vojsku slali da se bori protiv pripadnika irske republikanske vojske. Premda bolje pripremljeni, Britanci ipak nisu mogli znati teren bolje nego domaći dečki, a dodatne probleme stvarao je ostatak irskog naroda koji je pasivno prosvjedovao i odbijao prevoziti britansku vojsku ili njihovu opremu.
Nakon gotovo dvije godine ratovanja, britanska vojska izgubila je bilo kakav oblik kontrole na krajnjem jugu i zapadu zemlje te je polako shvaćala kako ne može natjerati Irce da ostanu. Britanski premijer David Lloyd George uskoro je pozvao na pregovore i zaputio se prema Dublinu.
Irska je 6. prosinca 1922. godine dobila status britanskog dominiona, dakle njen državno-pravni status sličio je kanadskom ili australskom. Stvorena je Irska Slobodna Država, a ona vlada koju su Britanci proglasili nezakonitom sada je postala jedina vlada na otoku.
Prakticiranje drukčije politike od londonske
Među njima se nalazio i Eamon de Valera, jedna od najvažnijih ličnosti u ranoj povijesti samostalne i moderne Irske. On se pronašao na strani koja je smatrala ugovor iz dublinskog dvorca neprihvatljivim jer je, kao britanski dominion, Irska i dalje formalno priznavala britanskog kralja. Ipak, nakon poraza u irskom građanskom ratu, koji je nastupio nakon potpisivanja ugovora u Dublinu, De Valera se 30-ih vratio u politiku te uskoro postao premijer države.
U trenu kada je Hitler žario i palio Europom i dok je trajao Drugi svjetski rat, Irska je, na ideju Eamona de Valere, ostala neutralna. Razlog neutralnosti svakako je bio spasiti zemlju od stradanja i rata, ali isto tako De Valera je htio isprobati kako je to reći "ne" Britancima. 1949. godine Irska je postala samostalna, premda malčice izolirana zbog svoje neutralnosti.