VELIMIR Šonje rođen je u Zagrebu gdje je završio Ekonomski fakultet, magistrirao i od 1990. do 1995. radio na Ekonomskom institutu. U to je vrijeme kao savjetnik vlade sudjelovao u timu koji je osmislio stabilizacijski program kojim je u Hrvatskoj 1993. zaustavljena hiperinflacija.
Od 1995. do 2000. radi u HNB-u kao izvršni direktor sektora za istraživanja i statistiku. Od 2001. do 2002. godine obnaša funkciju predsjednika Nadzornog odbora Raiffeisen društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom, dok od 2002. postaje predsjednik NO Raiffeisen Investa, društva za upravljanje investicijskim fondovima.
U periodu od 2000. - 2003. ujedno je član uprave Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb. 2005. godine postaje Savjetnik Svjetske banke na nekoliko financijskih projekata u regiji jugoistočne Europe. Od 2008. do 2009. godine obnaša funkciju predsjednika uprave ICF Investa, a 2003. godine osnovao je tvrtku Arhivanalitika čiji je direktor i danas.
"Postoje djela koja su mi bila draga pred 30-40 godina, ali sam ih nakon toliko vremena zaboravio. Na primjer, Pod vulkanom Malcolma Lowryja, Atlantida Borislava Pekeča, Pseudo Emilea Ayara, Krležin Aretej. Ostao je samo dobar osjećaj i 2-3 slike, ali ne znam što bih danas pametno rekao o tim djelima. Toliko o krhkosti sjećanja. Zato ću se usredotočiti na novije naslove koje bolje pamtim. Stres zbog pandemije liječio sam čitanjem knjiga o povijesti, naročito onih koje se bave temama totalitarizma i zla. Literatura, kao i povijest, toga je puna", objasnio je Šonje svoj izbor za Index.
Thinking the Twentieth Century - Timothy Snyder i Tony Judt
Genijalna knjiga koju je pisao Snyder, vodeći historičar srednje i istočne Europe iz moje generacije. Knjigu je pisao kroz razgovore s ostarjelim i bolesnim Tonyjem Judtom, vodećim historičarom Europe iz prethodne generacije rođene neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Pisanje kroz dijalog nije izvorna ideja Snydera i Judta. To je već bio napravio Czeslaw Milosz kroz razgovor s poljskim pjesnikom, bivšim komunistom i disidentom Aleksandrom Watom. Prije njih tako je pisao Karel Čapek kroz razgovore sa slavnim češkim političarom Masarykom. No Snyder-Judtova izvedba je maestralna. Pogledajte na primjer ovu Judtovu rečenicu: "Projekt samodostatnosti nacija na tlu Europe tamna je strana europskog dvadesetog stoljeća" ili ovo: "Najveća tajna 20. stoljeća je kako je tako mnogo pametnih ljudi moglo biti zaluđeno idejama koje su imale toliko tragične posljedice?" Nisam siguran da ova pitanja nisu aktualna i u ovom stoljeću. Mislim da knjiga nije prevedena na hrvatski, netko bi to trebao hitno napraviti.
Buka vremena - Julian Barnes
I ranije sam čitao Barnesa, ali imao sam dojam kako čitam malo inteligentnije ljubavne romane s primjesom filozofiranja o krhkosti sjećanja. Počeo sam se pitati zašto je Barnes toliko cijenjen pisac, a onda mi je pod ruku dospjela Buka vremena. I oduševila me. Glavni lik je slavni ruski kompozitor Dmitrij Šostakovič. Buka vremena je priča o tome što jedan kreativac i individualac može učiniti u životu i koje sve kompromise mora napraviti kada ga sile povijesti zaliju kao pljusak. I sve dodatno natopljeno hektolitrima ruske votke i ljudske nesreće. Od stvaranja glazbe, utjecaja Zapada na Rusiju do telefonskog razgovora sa Staljinom, uz primjese biografske fikcije, ovo je u isto vrijeme sjajan roman vrlo specifičnog žanra i povijesni dokument.
The Sleepwalkers - Christopher Clark
Ova podeblja povijesna knjiga obrađuje razdoblje prije Prvog svjetskog rata i njegov sami početak. Mjesečari (Sleepwalkers) su svi ti kraljevi, carevi, premijeri, ministri, diplomati, špijuni i njihove žene, koji su sudjelovali u europskoj politici početkom 20. stoljeća. Činili su to mjesečareći, da bi se na početku Velikoga rata iznenada probudili, potpuno nepripremljeni. Knjiga se čita kao napeti roman, a čitatelja svakih desetak stranica fascinira bogatstvo historijskih izvora koje je autor prikupio od Londona do Petrograda, od Berlina do Sarajeva i Beograda. Obradivši osobne bilješke i intervjue sudionika, proniknuvši u njihove karaktere i uvjerenja, Clark plete priču u kojoj ono što smo površno učili u školi oživljava kroz ljudska lica koja su nalik ovima koja nas danas okružuju. Nakon toga morate se zapitati ima li i danas mjesečara među nama. Mislim da je Školska knjiga nedavno izdala prijevod.
The Habsburg Empire, A New History - Pieter Judson
Austrijanci su među glavnim likovima Clarkove priče. Zbog toga je bilo logično povezati Mjesečare s nedavno objavljenom novom poviješću Habsburškoga carstva. Judsonova povijest nije toliko uzbudljiva kao Clarkova, ali meni je bila sjajna i zanimljiva jer govori o našoj povijesti povrh onih telegrafskih priča koje su nam ulili u glave kroz školske udžbenike i političku galamu. Hrvati su među važnijim likovima u priči o propalome carstvu koje je bilo intrigantno koliko i krhko i ipak drugačije od drugih političkih tvorevina u Europi onoga vremena. Kao i dok čitate Clarka, kroz glavu vam prolazi ideja da je "sve u povijesti moglo izaći drugačije". U tom stavu nema nikakve nostalgije. Možemo samo zabilježiti da povijest pokazuje kako nam budućnost uvijek ostavlja neki spektar mogućnosti otvorenim. Sudbina je iluzija, sudbina su drugi ljudi koji odlučuju. Čujem da Školska knjiga radi na prijevodu, to je sjajno.
Kradljivac kave - Tom Hillenbrand
Emotivni naboj je sve slabiji kako odlazimo dalje u prošlost, a zabava koju čitanje pruža sve je bolja. Hillenbrandova povijesna fikcija je krimi-priča, avanturistički roman napisan u najboljoj maniri toga žanra. Inteligentni prevarant Obediah Chalon okupio je pametnu i sposobnu družinu ne bi li negdje potkraj 17. stoljeća ukrao sjeme kave s brda ponad jemenske luke Moche i doveo ga u Nizozemsku. Ovaj roman možete čitati i kao špijunski triler - neku vrstu srednjovjekovnog Johna Le Carrea. Priča se može čitati i kao studija o tome kako su se znanja zemljopisa, navigacije, botanike, strojarstva, kriptografije i brojnih drugih disciplina već u ono vrijeme mogla kombinirati u cilju izvedbe pothvata kakvih se ne bi postidjeli ni najveći avanturisti današnjice, ako takvi još uvijek postoje. Knjiga je ujedno metafora o povijesti tehničkih izuma i kapitalizma u 17. i 18. stoljeću. Podsjeća na to da moderna civilizacija nije započela s Prvom industrijskom revolucijom na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Praktična ljudska znanja eksplodirala su mnogo ranije, usporedno s globalizacijom i širenjem međunarodne trgovine u razdoblju prosvjetiteljstva.