VEĆINA u Ustavnom sudu, predvođena predsjednikom Miroslavom Šeparovićem, inače kumom Vladimira Šeksa, pred Božić je odjednom donijela odluku kako su najnovije mjere Stožera civilne zaštite protiv pandemije ustavne. Riječ je o tri odluke koje se odnose na uvođenje covid-potvrda u zdravstvu, ali i na nedavne izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, u kojima je većina na Ustavnom sudu još jednom podržala politiku premijera Andreja Plenkovića.
>> VIDEO Ustavni sud odlučio da su covid-potvrde u redu. Evo kako to objašnjavaju
Tu većinu čine predsjednik Miroslav Šeparović i suci i sutkinje koji su prethodno bili povezani s politikom, poput Davorina Mlakara, Josipa Leke, Ingrid Antičević-Marinović, Snježane Bagić itd.
Objava odluka pred sami kraj godine
No i ovaj put su se u izdvojenim mišljenjima oglasili i pobunjenici s Ustavnog suda Andrej Abramović, Goran Selanec i Lovorka Kušan.
Pismena obrazloženja odluke većine, kao i izdvojena mišljenja, objavljena su pred sami kraj 2021. godine, tako da nisu baš bili medijski primijećena, pa ćemo se u ovom tekstu prvenstveno pozabaviti time kako trojac Abramović-Kušan-Selanec demontira pravnu argumentaciju i logiku Šeparovićeve većine, čiji je zadatak amenovati sve poteze vladajućih.
>> Tko su troje ustavnih sudaca koji se ne boje vladajućih?
U slučaju prijedloga za pokretanje ustavnosti Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i Zakona o sustavu civilne zaštite, koje je Šeparovićeva većina odbila, sudac Abramović oštro proziva kolege zbog toga što su se tek nakon dvije godine sjetili da bi vlada, odnosno Stožer trebali nuditi obrazloženja za svoje odluke.
Abramović: "Većina je test razmjernosti radila naslijepo, bez argumenata"
On citira točku 13 iz mišljenja većine, u kojoj se nepotrebno kompliciranim jezikom nalaže vladi da ponudi obrazloženja svojih odluka te se na to nadovezuje ovako: "Citirani pasus, preveden na razgovorni hrvatski jezik, znači otprilike ovo: do sad smo vam oko kovid-mjera vjerovali na riječ da to tako treba. Što ste odlučili, mi smo potvrdili. Ali, ubuduće, nećemo više baš sasvim tako. Morat ćete nam, ipak, dati neke razloge koji su vas motivirali na takvu odluku. Pa kako tako naglo? Nije prošlo niti dvije godine od prvih mjera... I već treba imati neke razloge?".
Abramović onda poentira: "Sarkazam na stranu, nedostatak valjanog obrazloženja za bilo koju do sada poduzetu mjeru ili zakonsku intervenciju vezanu za pandemiju nije problem za zakonodavca ili Stožer - to je problem za ovaj sud. To znači da je u svakom - da, baš svakom do sada - slučaju ocjene ustavnosti tih propisa i mjera većina u Ustavnom sudu RH test razmjernosti (prikladnosti i nužnosti) radila naslijepo, bez argumenata, onako 'po osjećaju'. Za neke, taj je osjećaj bio strah. Za druge, lojalnost."
Drugim riječima, Abramović ističe da je Šeparovićeva većina svojom najnovijom odlukom da od vlade i Stožera sada traži obrazloženja priznala da je prethodno sudila mimo argumenata, jer ih i nije imala (kada je riječ o odlukama Stožera), niti ih je tražila.
"Nema mjesta zadovoljstvu što se svijest većine po pitanju nužnosti argumentacije odluka o kojima sudimo polako počela mijenjati. Daleko smo još do javne rasprave. Ostaje nam nadati se da će prije odustati virus nego što mi naučimo ocjenjivati ustavnost protuepidemijskih mjera i propisa u cijelosti kako treba", zaključuje svoje izdvojeno mišljenje u ovom slučaju Abramović.
Kušan i Selanec optužuju Šeparovića da manipulira priopćenjima Ustavnog suda
Lovorka Kušan i Goran Selanec u svojem izdvojenom mišljenju ističu tajming donošenja odluke o covid-potvrdama.
"Kod ove konkretne skupine predmeta valja odmah ukazati na nekoliko 'slučajnih' činjenica kao što je ta da je odlučivanje zakazano neposredno prije početka blagdanskog razdoblja, iako to znači da nametnuti rok od 8 dana za pripremu izdvojenih mišljena teče kroz blagdanske dane kada niti sam Sud ne funkcionira u punom i fokusiranom kapacitetu", pišu.
Dodaju kako se i manipulira u priopćenjima za javnost koja dolaze s Ustavnog suda.
"Također je vrijedno spomenuti i činjenicu da se kroz takozvana priopćenja za javnost javno objavljuju najvažniji dijelovi obrazloženja odluka većine, ali bez odgovarajućeg odgovora onih sudaca i sutkinja koji ne čine tu većinu. Time se i prije objave cjelovite odluke u javnost plasiraju samo pomno probrana viđenja…", ističu Kušan i Selanec.
Šeparović sabotira rad ustavnih sudaca s kojima se ne slaže?
Upozoravaju i da su oni kao ustavni suci suočeni s barijerama u svom radu u Šeparovićevoj režiji.
"Možda je još odmah na početku vrijedno spomenuti da se u tim javnim priopćenjima iznose stajališta i tvrdnje kojih nema kako u nacrtima odluka većine, koji su nam bili dostavljeni manje od tjedan dana prije same Sjednice suda i koji su mijenjani u zadnji tren pred samu raspravu bez ikakvog obrazloženja, ali ih nije bilo niti u samoj internoj raspravi među sucima", pišu Kušan i Selanec.
Njih dvoje se u svojem izdvojenom mišljenju još jednom detaljno vraćaju na temu primjene članka 17 Ustava, što je Plenković odbio jer bi time vladajuća većina izgubila potpunu kontrolu nad upravljanjem pandemijom.
"Tekst članka 17 pisan je jasnim jezičnim izričajem i nije teško razumljiv prosječnoj osobi prosječnog znanja hrvatskog jezika. Upravo suprotno, citirani tekst je teško tumačiti na način da običnoj parlamentarnoj većini dopušta da sama bira hoće li sama sebi nametnuti ograničenje koje bi joj otežalo ostvarivanje njenih političkih interesa", ističu.
Test razmjernosti
Nadalje, Kušan i Selanec demontiraju argument kako nijedna europska država ne donosi epidemiološke mjere u parlamentu dvotrećinskom većinom te zamjeraju većini što je građanima RH de facto "ograničila mogućnost pristupa sudskoj zaštiti".
Tu je i pitanje razmjernosti koja bi trebala biti temelj ograničavanja ljudskih prava u pandemiji.
"Baš kao i svaki put do sada većina će u svojoj odluci navesti da se načelo razmjernosti mora poštivati odnosno da se ono sastoji od uvjeta prikladnosti, nužnosti i uravnoteženosti. No većina dosljedno odbija ispitati bilo koji od navedenih uvjeta ograničavajući svoj nadzor na puko 'prihvaćanje' navoda koje je izrazila Vlada u svom očitovanju bez da je na bilo koji način ispitana njihova ispravnost u bilo kojem smislu te riječi", pišu Kušan i Selanec i onda zaključuju: "Većina tako test razmjernosti doslovno svodi na dobrohotno očekivanje da će se Nacionalni stožer ponašati profesionalno i stručno."
Kušan i Selanec tvrde da na Ustavnom sudu uopće nije valjano proveden test razmjernosti, a dodatni je problem što Šeparovićeva većina uopće nije zainteresirana za empirijske podatke i znanstvenu objektivnost.
Poziv da se rasprave na Ustavnom sudu otvore za javnost
"Odgovorno tvrdimo da: 1) niti u jednom od covid-predmeta većina nije niti zatražila, a kamoli koristila ikakve objektivne mjerljive i provjerljive podatke kojima bi bilo moguće objektivno dokazati sposobnost osporavanih mjera da ostvare svoj deklarirani cilj od općeg interesa i 2) da u očitovanjima koja su zaprimljena u tim predmetima takvi podaci nisu predočeni", pišu Kušan i Selanec.
Pozivaju još jednom da se rasprave na Ustavnom sudu otvore za javnost.
"Javne rasprave smatramo neophodnim upravo kako bismo imali mogućnost samostalno zatražiti razloge i podatke koji su nam kao nepristranim i nezavisnim sucima potrebni da bismo temeljem konkretnih objektivnih, empirijskih činjenica ocijenili sposobnost osporavanih mjera da doprinesu realizaciji cilja kojem su namijenjene odnosno da se uvjerimo u njihovu nužnost", pišu i napominju kako su javne rasprave na njemačkom Ustavnom sudu, na koji se voli pozivati Šeparovićeva većina, uobičajena stvar.
Šeparovićeva većina odbila se konzultirati sa Sudom Europske unije
Kada je riječ o slučaju korištenja EU digitalnih covid-potvrda, u izdvojenom mišljenju troje neovisnih ustavnih sudaca se naglašava da se Ustavni sud RH svojom odlukom petlja u nadležnosti Suda Europske unije te još nekoliko nelogičnosti u stavu većine. Citiraju mišljenje većine i kažu da ono otvara pravnu Pandorinu kutiju, jer odluka Šeparovića i ekipe "de facto znači da je Ustavom određene ovlasti Vlade moguće širiti na uštrb drugih grana državne vlasti temeljem EU Uredbe".
"Mi se protivimo takvom širenju ovlasti izvršne vlasti, a posebno čvrsto se protivimo ovom pristupu kojim se EU pravo lakonski koristi kako bi se izmijenilo ili značenje jasnih ustavnih odredbi ili njihov doseg. Štoviše, duboko smo uvjereni da niti sama 19 Vlada ne bi sebi dala takve ovlasti niti bi ikad tražila da se Ustav Republike Hrvatske tumači na ovakav način. No čini se kako je većina ovog sastava Ustavnog suda uistinu široke ruke te je Vlada dobila i više od onog što je tvrdila u svom očitovanju", piše u izdvojenom mišljenju Abramovića, Kušan i Selaneca.
Stoga su oni tražili da Ustavni sud "otvori dijalog sa Sudom Europske unije kako bi se ishodio odgovor na niz pitanja vezanih uz ispravno tumačenje Uredbe o EU digitalnim covid-potvrdama koji bi zasigurno utjecao na odlučivanje u ovim predmetima", što je Šeparovićeva većina odbila.
Abramović ismijao što se jedan članak s australskog portala The Conversation uzima kao ključni argument
Treći slučaj je uvođenje covid-potvrda za ulazak u zdravstvene ustanove, o čemu su Abramović, Kušan i Selanec također imali izdvojena mišljenja.
U Abramovićevom izdvojenom mišljenju naročito je zabavan njegov napad na očitovanje vlade, na koje se naslanja odluka većine, a u kojem se kao jedan od argumenata navodi članak objavljen na australskom portalu The Conversation.com. Abramović ističe da se na istom portalu mogu naći i članci koji tvrde suprotno od onoga koji je vlada navela u svoju korist.
"Ne priliči Vladi pozivati se na takve izvore, niti ih još dodatno (i tendenciozno!) selekcionirati", smatra ovaj ustavni sudac.
Različiti scenariji u vezi cijepljenja
Abramović se detaljnije bavi i time kako je cjepivo promijenilo situaciju u kojoj se nalazimo.
"Nakon pojave efikasnog i dostupnog cjepiva za ugrožene kategorije stanovništva, čini mi se da više nije moguće prebacivati moralni teret na preostali, nerizični dio stanovništva. Zapravo bi trebalo pitati one starije od 60, a necijepljene, koje je njihovo opravdanje da i dalje traže da se društvo žrtvuje za njih. Zašto bi se djeca i mladi morali odricati važnih dijelova svojih života zbog starijih koji sami sebi ne žele pomoći? Tu se više ne radi o solidarnosti, nego o svojevrsnoj moralnoj ucjeni", smatra on, uz napomenu da taj stav iznosi u slučaju ako cjepivo djeluje.
"Nije SARS-CoV-2 jedina zarazna bolest na svijetu. Stari i slabiji mogu se u bolnicama zaraziti i drugim bolestima. Pa ipak, zbog toga ne možemo tražiti niti od bolničkog osoblja, niti od drugih pacijenata neprestano docjepljivanje, niti neprestane dokaze besprijekornog zdravlja. Lakše je, i opravdanije, tražiti od ranjivih da se sami zaštite, onako kako im je omogućeno besplatnim cjepivom", piše Abramović.
No, ako cjepivo ne djeluje, Abramović ističe: "Ako, pak, cijepljenje ne djeluje u smislu da bi najrizičnije, i.e. starije i slabije štitilo od SARS-CoV-2 virusa, onda sve što sam gore napisao pada u vodu. Međutim, onda je i zahtijevanje potvrda o cijepljenju - kao sigurnosne mjere - besmisleno."
Kada ima smisla obavezno cijepljenje?
"Iduće je pitanje, koliko je opravdano neprestano apelirati na opće cijepljenje, odnosno različitim mjerama pritiskati i poticati stanovništvo da se cijepi. To bi podrazumijevalo da bi opće cijepljenje građana zaustavilo epidemiju. Kad bi to bilo istina, a uz postojeću ustavnu pozitivnu obvezu države da brine o zdravlju građana, nikako ne bi bilo moguće objasniti, niti opravdati, izostanak uvođenja mjere obveznog cijepljenja sviju. Na kraju krajeva, za mnoge bolesti cijepljenje već i jest obvezno", piše Abramović.
No onda navodi da cjepiva koja trenutno imamo nisu ispunila očekivanja te niz drugih razloga zbog čega u ovom slučaju obavezno cijepljenje nije rješenje.
"Jasnije, ako postoje jaki razlozi za opće cijepljenje, nema isprike zašto ono nije uvedeno. Ako su, pak, takvi razlozi dvojbeni, nema isprike za neprestano pritiskanje stanovništva da se cijepi. Nisu građani pokusni kunići", smatra Abramović.
Abramović pobio vladu njenim argumentima
Abramović ističe da se vlada nije odlučila za principijelan, već procentualan stav kada je riječ o argumentaciji uvođenja obaveze covid-potvrda za ulazak u zdravstvene ustanove.
"Smatram takav pristup pogrešnim, jer ako nastavimo ograničavati prava svima štiteći necijepljene - koji to većinom niti žele, niti traže - epidemija, po logici stvari, neće moći nikada završiti (osim ako odjednom virusa nekim čudom nestane). Vladin pristup se zasniva na računici prema kojoj cijepljenih, a ipak zaraženih, nema mnogo te će oni dalje prenositi zarazu manje nego necijepljeni zaraženi. Dakle, ne sprečavanje, nego kontrola štete", piše Abramović i dodaje da "čak i slijedeći logiku Vlade, propis ne zaslužuje prolaznu ocjenu".
"Ako postoje i dostupni su testovi, koji precizno detektiraju zaražene, onda se u bolnicama ne bismo smjeli oslanjati samo na cijepljenje, koje ipak ostavlja veće ili manje vjerojatnosti prijenosa zaraze", zaključuje Abramović.
Kušan i Selanec: "Većina je test sposobnosti svela na općenitu tvrdnju da postoje podaci koji dokazuju sposobnost mjera"
Kušan i Selanec u svojem izdvojenom mišljenju smatraju da "ovaj predmet traži odgovor na dva pitanja".
Prvo pitanje se odnosi na korištenje EU digitalnih covid-potvrda u kontekstu ulaska u hrvatske javne zdravstvene ustanove, što zapravo izlazi izvan okvira onoga zbog čega je EU digitalna covid-potvrda uvedena (sloboda prekograničnog kretanja), a drugo se "odnosi na samu kvalitetu ovog konkretnog epidemiološkog instrumenta u svjetlu onih ciljeva kojima je taj instrument kontrole građana namijenjen ovim osporavanim odlukama Nacionalnog stožera".
Što se tiče prvog pitanja, zatražili su da se uspostavi komunikacija sa Sudom Europske unije, što je većina bez objašnjenja odbila učiniti.
Drugo se pitanje bavi načelom razmjernosti te Kušan i Selanec citiraju mišljenje većine i onda konstatiraju: "Citirane točke zorno svjedoče da je većina ocjenu sposobnosti svela na činjenicu da je Vlada Ustavnom sudu uputila očitovanje u kojem tvrdi da je nešto prevladavajući stav struke u svijetu i da se pri tome pozvala na neke stručne radove i podatke. Većini nije bilo niti na kraj ustavne pameti da barem precizira konkretne empirijske podatke koji su uvjerili većinu da je mjera sposobna ostvariti svoj deklarirani cilj, a kamo li da uđe u ikakvu ocjenu vjerodostojnosti tih podataka ili njihovih referiranih izvora. Test sposobnosti tako je sveden na općenitu tvrdnju da postoje podaci koji dokazuju sposobnost mjera i da ih je Vlada predočila. Građanima ostaje da većini vjeruju na danu riječ."
Većini ustavnih sudaca se ne da raditi svoj posao
Kušan i Selanec kolege iz većine ne štede, tvrdeći da ti ustavni suci i sutkinje zapravo ne rade svoj posao kako treba i da su zapravo lijeni.
"Da je uložila minimalni trud i barem krenula u provjeru izvora citiranih u Vladinom očitovanju koje je prihvaćeno kao neupitno većina bi možda uvidjela da iako je kredibilitet časopisa Nature neupitan, ipak se radi o citatu jednog teksta u moru drugih koji su o istoj temi objavljeni kako u tom tako i u drugim časopisima što onda traži ipak malo pažljiviju analizu iznesenih tvrdnji i podataka.
Istovremeno, u očitovanju citirani web portal theconversation jednostavno nije 'ugledni znanstveni časopisi' niti u kojem smislu te riječi te nije jasno zašto bi ga Sud a priori trebao smatrati kredibilnim izvorom informacija za potrebe ocjene sposobnosti epidemiološke mjere u hrvatskim okolnostima koje su teško usporedive s onima u Australiji", pišu.
"Zašto bi procjena učinkovitosti epidemiološkog instrumenta kao što je EU digitalna potvrda u svrhu ograničenja širenja zaraze u kontekstu prekogranične slobode kretanja, gdje građani putuju iz jedne države sa specifičnim sklopom dodatnih epidemioloških mjera u drugu državu sa svojim drugačijim sklopom dodatnih epidemioloških mjera automatski bila jednako sposoban instrument u kontekstu potpuno drugačijeg (i zahtjevnijeg) epidemiološkog cilja zaštite zdravstveno slabijih i izloženijih osoba?" pitaju se Kušan i Selanec.
Nude odmah i odgovor: "Nama se činjenica da takvog automatizma nema čini očiglednom jednako kao što nam je očigledno da će u slučaju da je bacimo s vrha neke zgrade jabuka slobodnim padom udariti u pločnik u njenom podnožju."
Zloupotreba pozivanja na njemački Ustavni sud
"Očitovanje Vlade koje većina uzima besprijekornim dokazom sposobnosti osporavane mjere da ostvari svoj deklarirani cilj nama ne pruža odgovor i na ostala pitanja koja su nepobitno važna za ocjenu sposobnosti osporavane mjere u okviru testa razmjernosti. Iz očitovanja nismo mogli saznati ništa o dosljednosti unutar same mjere", pišu.
Naročito je upečatljivo kako Kušan i Selanec demontiraju pozivanje Šeparovićeve većine na njemački Ustavni sud koji je "omogućio sudjelovanje u postupku cijelom nizu nezavisnih znanstvenika i stručnjaka kojim je uputio zahtjev za očitovanjem o nizu precizno određenih pitanja".
Pa onda nabrajaju: "Tu priliku iskoristili su tako Njemačko liječničko društvo, Savezno udruženje liječnika za javno zdravstvo eV (BVÖGD), Njemačko društvo za epidemiologiju (DGepi), Njemačko društvo za zarazne bolesti (Dgi), Njemačko društvo za medicinsku informatiku, biometriju i epidemiologiju (GMDS), Njemačka interdisciplinarna udruga za intenzivnu i hitnu medicinu (DIVI), Društvo za istraživanje aerosola (GAeF), Društvo za virusologiju (GfV), Helmholtz Centar za istraživanje zaraza, Institut za kopneni i morski promet pri TU Berlin, Institut Max Planck za dinamiku i samoorganizaciju i Institut Robert Koch."
Nasuprot tome, Šeparovićeva je većina u Ustavnom sudu jednostavno na slijepo odlučila povjerovati očitovanju Plenkovićeve vlade i ne konzultirati baš nikakve stručnjake.
"Malo je reći da su razlike u pristupu između dva suda 'značajne'. No, u konačnici većina takvim svojim pristupom dugoročno šteti ne samo građanima i građankama koji zaslužuju ako ne najbolje onda barem stvarno učinkovitu zaštitu zajedničkog dobra kao što su život i zdravlje već i samoj izvršnoj vlasti koja može uvelike profitirati činjenicom da je u svojim odlukama potpomognuta konstruktivno kritičkim nadzorom nezavisnog i nepristranog tijela", pišu Kušan i Selanec.
Potpuna demontaža mišljenja većine
Oni Šeparoviću i njegovoj ekipi na Ustavnom sudu oštro zamjeraju što "koriste odredbe Ustava poput kakvih naputaka iz priručne kuharice".
U svakom slučaju, nakon čitanja izdvojenih mišljenja i pravnim laicima je jasno da Šeparovićeva većina na Ustavnom sudu ne samo da po svojevrsnom automatizmu donosi odluke koje idu u korist Plenkovićeve vlade, nego i da to čini šlampavo, pravno neuvjerljivo i ponekad pogrešno predstavljajući odluke drugih ustavnih sudova, poput njemačkog, na koje se poziva u svoju korist.