AL JAZEERA je napravila dokumentarac o Mirku Graorcu, predratnom splitskom milicionaru ili policajcu, kako vam drago, koji je nakon rata u Splitu pravomoćno osuđen kao ratni zločinac. Bio je, tvrde optužnice i presude, čuvar u Manjači, jednom od okrutnijih logora pod upravom bosanskih Srba.
Dvaput je osuđen na splitskom sudu: prvi put 1996. godine, pred vijećem čiji je predsjednik bio Josip Čule koji će kasnije postati zamjenik glavnog državnog odvjetnika, dobiva 20 godina zatvora i doživotni izgon iz Republike Hrvatske, no Vrhovni sud obara tu presudu. Pokušali smo doći do Čule no on nam je ovih dana mailom poručio kako ne komentira pravomoćno završene kaznene postupke. Drugi put Graorca je na 15 godina zatvora osudilo vijeće pod predsjedanjem danas umirovljene sutkinje Spomenke Tonković. Presuda je potvrđena i Graorca bismo, po formalno-pravnoj logici, imali smatrati ratnim zločincem.
Priča o pravu i pravdi
Sudske presude često ne izražavaju pravdu jer ona, ni u savršenijim sustavima, ne stupa baš uvijek skladno s pravom. No, presude bi trebale barem eliminirati neke od dilema koje su u slučaju Graorac preživjele pravorijeke istaknutih splitskih i hrvatskih sudaca. I ostale živjeti do danas jer su se osuđenik, njegov dugogodišnji odvjetnik, danas pokojni Nenad Boban, i Zoran Pusić, aktivist za ljudska prava, pokazali vrlo upornima u postavljanju pitanja, ukazivanju na nelogičnosti i istjerivanju pravde. Ili, preciznije, onog što im se čini pravdom.
Što je sve bilo sporno?
Graorac je uhićen u travnju 1995. godine u Splitu u koji se, kako vjeruje hrvatski sud, vratio nakon što je bio čuvar u Manjači. Manjkavosti u postupku detaljno je još prije nekoliko godina pobrojao Pusić: na primjer, među svjedocima optužbe bila je i osoba koja je sudjelovala u policijskom ispitivanju, a po svemu sudeći i premlaćivanju, Graorca. Ili, Čulino je vijeće ignoriralo svjedoke obrane. Na drugom je, pak, suđenju vijeće sutkinje Tonković bilo nešto zainteresiranije za iskaze svjedoka obrane i saslušalo je Graorčeve sumještane, ali nije im povjerovalo da je u spornom razdoblju radio teške fizičke poslove u selu i da fizički nije istodobno mogao biti čuvar u Manjači. Sud je bio nezainteresiran i za činjenicu da Komisije za ratne zločine Bosne i Hercegovine nema saznanja o Graorčevu boravku u Manjači...
A to je samo dio nejasnoća reaktualiziranih u dokumentarcu Branimira Zekića, novinara Al Jazeere, koji je nedavno imao televizijsku premijeru, a sada vam ga nudimo s čvrstim uvjerenjem da ga valja pogledati. I potom se, po potrebi, ponešto i zapitati. Što i kako, neka bude prepušteno procjeni gledatelja.