Pokolj u Buhinim Kućama bio je ratni zločin počinjen 9. siječnja 1994. u selu Buhine Kuće, koje se nalazi u općini Vitez, u središnjoj Bosni. Zločin se dogodio tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba u sklopu rata u Bosni i Hercegovini.
Toga jutra pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) napali su selo naseljeno pretežito Hrvatima. U napadu je ubijeno najmanje 27 hrvatskih civila, među kojima su bile žene i starije osobe. Dio žrtava ubijen je u vlastitim kućama, a selo je potom sustavno opljačkano i zapaljeno. Preživjeli stanovnici protjerani su, a Buhine Kuće praktički su prestale postojati kao hrvatsko naselje.
Pokolj u Buhinim Kućama često se spominje zajedno s drugim zločinima u Lašvanskoj dolini, području koje je tijekom 1993. i 1994. bilo poprište iznimno brutalnih sukoba između HVO-a i ARBiH. Iako je međunarodna javnost puno više pozornosti posvetila nekim drugim zločinima iz tog razdoblja, ovaj je događaj ostavio dubok i trajan trag među preživjelima i obiteljima žrtava.
Za zločin u Buhinim Kućama do danas nitko nije pravomoćno osuđen, što ga čini jednim od simbola nekažnjenih ratnih zločina nad Hrvatima u središnjoj Bosni. Svake godine 9. siječnja održavaju se komemoracije u znak sjećanja na ubijene civile i razoreno selo.
Među pripadnicima Armije BiH bili su i mudžahedini, pripadnici odreda El Mudžahid iz sastava 7. muslimanske brigade. Među ubijenima bilo je i djece. Najmlađa žrtva bio je Danijel Grbavac koji nije dočekao ni drugi rođendan.
Prema podacima hrvatske strane u BiH, napadne operacije ABiH u središnjoj Bosni počele su sredinom siječnja 1993. a nastavile su se do travnja 1994. i potpisivanja Washingtonskog sporazuma o uspostavi hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH. U tim operacijama protjerano je ili izbjeglo 152.950 Hrvata, ubijena je 1051 civilna osoba, od toga 121 dijete, a ubijeno je 644 zarobljenih vojnika HVO-a.