ZNATE li za onu narodnu "nema reda do nereda"? Ima nešto zajedničko ovom zadnjem zdravstvenom hororu, u kojem se pogubio ključan nalaz o tumoru pacijentice, s brojnim drugim, manje životno opasnim nepravilnostima u Hrvatskoj - od prespore obnove Banije do namještanja javnih nabava, prenamjene zemljišta ili vječnog "treba vam još jedan papir".
Zajednički svom neredu u nas su upravo neuređeni poslovni ili upravni procesi, protokoli, kako god ih želite nazvati. Nepostojanje pravila po kojima je postupak, bilo koje postupanje ili rad nekog javnog servisa, jednak za sve i precizno uređen. Razlika između uređenih država srednje i sjeverne Europe i neuređenih država juga je upravo (ne)postojanje i (ne)poštovanje procesa.
U Hrvatskoj uvijek tražite vezu
Hrvatskoj nedostaju uređeni procesi - od onog u bolnicama, preko jasnih pravila u poslovanju (vidjeli smo što inspekcije rade kod sasvim legitimne promjene cijena malih poduzetnika), sve do postupaka izdavanja koncesijskih odobrenja.
Zašto nemamo uređene procese, od onoga kada vam treba liječnička pomoć do onoga kada vam treba neka dozvola, priključak u vikendici, bilo što od javnog servisa? Uvijek treba nekog moliti, nekog tražiti, pitati gdje je "naš čovik". Lista čekanja u bolnici ili domu umirovljenika je preduga? Komunalac nikako da vas spoji na mrežu? Sezona stiže, a nikako ono rješenje za terasu kafića?
Traže se poznanstva, traže se prijatelji, kumovi, traži se spasonosni broj mobitela ravnatelja, šefa odjela, direktora, nekoga, i onda nakon spasonosnog "nazovi čovika" evo rješenja. Evo kreveta u bolnici za člana obitelji, evo priključka, evo obnove nekretnine, evo posla u sustavu male nabave…
Često nije u pitanju klasična korupcija, gdje druga strana traži neku materijalnu protuuslugu. Jednostavno rečeno, "nazovi čovika" znači da će taj netko uz osmijeh uzeti telefon i riješiti vaš problem, pokazujući svoju važnost. Svoj položaj u sustavu. Svoj položaj nadmoći u odnosu na vas. I tu se krije odgovor – zašto nemamo uređene procese u ovoj zemlji.
Ako je sve uređeno, onda su ti silni rukovoditelji nebitni. To im ne paše
U sustavu uređenih procesa ravnatelji, načelnici i ministri su samo administratori, ne oni koji određuju sudbine ljudi. Ako su pravila za sve ista, ako su procedure poznate i poštuju se - onda položaji ne nose moć.
Ako je sve uređeno, nema te važnosti rukovoditelja, više rangiranog činovnika koji će šeretski, uzimanjem mobitela nekome riješiti problem koji je realno namjerno stvoren, upravo kako biste osjetili moć pojedinca na položaju.
Ako vam osobna ili obiteljska sudbina ovisi o nečijem pečatu na nekom rješenju, nekoj dozvoli i jednostavno krevetu u prenatrpanoj bolnici - onda onaj tko to može ubrzati ima ogromnu moć, izravan utjecaj na vas i vašu obitelj. I tome, naravno, nije u interesu da se ova država uredi.
Da se tisuće procesa koje ima javni sektor poslože kako treba. Moć na vlasti, političkoj ili bilo kakvoj drugoj, bitno je manja u slučaju uređenih procesa.
Kada država pokuša urediti procese, nastaje panika
Prije nekih godinu i pol Hrvatska je (što je jedan od boljih poteza HDZ-ove vlade) donijela novu Uredbu o uredskom poslovanju. Uredba predviđa potpuno informatizirano uredsko poslovanje - ukinute su dosadašnje papirne knjige za upisivanje pismena, umjesto njih su tu elektroničke evidencije. Brže, jednostavnije, primjereno današnjem vremenu.
Samom idejom da se sve vodi elektronički, što po definiciji uvodi dosta reda, neki su bili užasnuti i tražili su sva moguća i nemoguća opravdanja kako bi poslovanje nastavili po starom.
Razlog je jednostavan - ako se poslovanje vodi računalno, ako svaki papir u ulasku u sustav dobiva "jedinstveni identifikator", ne može se nedostajuća odluka upisati tri mjeseca unatrag. Ne može se zahtjev za koncesijsko odobrenje omiljenog nećaka ili sina dobrog prijatelja upisati pola sata prije nekog drugog kako bi bio formalno prvi.
Čak i sasvim smislena reforma, da u 2023. godini vodite evidenciju službenog dopisivanja elektronički, dovela je kod nekih do snažnog otpora i izmišljanja opravdanja zašto bi oni ipak radije i dalje radili ručno. Ručno, gdje se može cijela stranica upisnika ponovno napisati, malo izmijenjena, gdje je onaj "bitan" zahtjev antedatiran.
Naravno, oni koji pošteno rade su bili zadovoljni izmjenama, korištenje računala u 2023. je naravno nešto sasvim smisleno, a riješili su se i upita tipa "ma sigurno možeš to nekako ugurati da sam predao prije drugih".
Država ne koristi vlastite propise i standarde
Za proces obnove Banije se znalo da je previše složen i kompliciran i da je teško zamisliti da pogođeni potresom prikupe svu dokumentaciju kako je predviđeno. Sada su priznali i vladajući, promijenili ministra, promijenili sam proces. Kao da prije dvije godine nisu znali što će biti?
Ova država ima još od 2009. uređeno nešto što se zove "jedinstveno upravno mjesto", gdje stranke mogu podnijeti sve zahtjeve, dobiti obrasce, obavijesti, savjete i drugu pomoć. Zašto se ta odredba koju imamo u Zakonu o općem upravnom postupku nije više koristila? Posebno kada uzmemo u obzir materijalno stanje i cijelu strukturu građana Banije. Pa nisu u pitanju bogati investitori iza kojih stoje jaki odvjetnički uredi.
Hrvatska, zanimljivo, ima standarde upravljanja dokumentacijom. Nekoliko ih je, ali evo, spomenimo samo "HRN ISO 15489-1:2016 - Informacije i dokumentacija - Upravljanje spisima". Oznaka HRN ISO znači da je norma preuzeta u Hrvatskoj, uredno je možete naći na stranicama Hrvatskog zavoda za norme.
Što mislite, vezano za ovaj zadnji horor slučaj hrvatskog zdravstva, zaboravljeni nalaz, zna li ministar Beroš za postojeći, u Hrvatskoj na snazi, standard upravljanja dokumentacijom? Zna li ravnatelj bolnice? I u konačnici – primjenjuju li ga ili "traže po kompjuteru"?
Jasna procedura znači sigurnost
Sustavi koji funkcioniraju oslanjaju se na proceduru. Sustavi koji su sigurni oslanjaju se na strogo poštovanje procedure. Zračni promet je siguran, za par razina sigurniji od bilo koje druge vrste prometa, velikim dijelom upravo zbog poštovanja procedure.
Sjetite se bilo kojeg filma, igranog ili dokumentarnog, koji pokazuje pilotsku kabinu prije leta. U kabini je dvoje iznimno školovanih ljudi, vrhunski profesionalci, neki s 20-30 godina iskustva, koji gledaju check-listu i provjeravaju svaki korak.
Za sve postoji propisana procedura - i zato uredno letimo, ni ne razmišljajući tko je u kabini, dok nam se kapetan ne obrati onim mirnim, dosadnim glasom na pola leta. Usput, čak je i taj glas pilota iz kojeg izbija dosada namjeran - ako je pilotu dosadno, mirniji ste kao putnik.
Naravno, nisu sve procedure kritične kao one u prometu ili zdravstvu. No inspektor koji arbitrarno odlučuje tko je prekršio propise, načelnik koji traži kratak susret samo da bi vam pokazao tko je gazda, jer će uhvatiti mobitel i javiti da vam napokon riješe zahtjev, referent koji zadržava papir u ladici dok ne dođete treći put moliti za ono na što imate pravo jer, eto, može i time jača vlastitu važnost - sve to su karakteristike neuređenog društva.
Društva u kojemu je važno samo koga znate, koga ćete nazvati, s kim ćete popiti kavu.
Društvo u kojem vrijede samo kave s važnim ljudima
To gdje ste na socijalnoj ljestvici u smislu pijenja kava s važnom osobom, u ovoj zemlji često znači razliku između zdravlja i bolesti, razliku između posla i nezaposlenosti, razliku između uspješnog biznisa i toga da na kraju mjeseca ne možete isplatiti plaću. To je neuređeno, plemensko društvo. Društvo gdje se cijeni položaj, status, moć.
Što mislite, bi li član obitelji ministra ili saborskog zastupnika toliko čekao na liječenje ili bilo što drugo? Više vam vrijedi kava s "našim čovikom" nego sto pozivanja na procedure i na pravobranitelje te u konačnici činjenica da uredno plaćate porez i očekujete javnu uslugu.
Naravno da u takvom društvu mnogi i dalje profesionalno i kvalitetno obavljaju svoju funkciju - mnogi liječnici rade maksimalno koliko mogu i znaju. Isto i mnogi službenici, policajci, nastavnici, arhivisti i drugi. No u društvu u kojem je uspješan rad posljedica časti i radnih navika pojedinca, a ne stvar uređenog sustava, ne mogu se očekivati promjene.
Onima koji bi trebali uvoditi promjene - promjene ne odgovaraju
Cijeli problem leži u tome što onima koji bi trebali voditi uređeno društvo, uređene procedure, tisuće procedura u ovoj zemlji - ministri, ravnatelji, (grado)načelnici - takvima realno najviše odgovara postojeće neuređeno stanje.
U ovom sustavu, gdje za sve treba pogurati, podmazati, "zvati čovika", oni su polubožanstva. Faraoni administracije. U uređenim sustavima, gdje su procedure posložene, jasne i javne - oni su samo administratori. Malo bolje rangirani ćate.
Nitko ih ne zove ako treba uslugu - jer usluge dolaze sukladno propisanim procedurama. Tu vam je cijeli problem s Hrvatskom. Društvo u kojem je rukovoditelj faraon koji određuje sudbine, a ne samo administrator koji radi svoj posao za plaću, nefunkcionalno je društvo.
U Hrvatskoj priču oko procedura nećete čuti ni od vlasti, ali ni od većine oporbe. Naime, previše je njih koji bi samo htjeli promijeniti položaje te i sami biti faraoni, a ne promijeniti sustav i biti obični administratori.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala