Ivan Pálffy bio je ugarski grof i diplomat, poznat po svom djelovanju kao hrvatski ban i ugarski palatin. Imao je dug život te sudjelovao u važnim političkim procesima u Habsburškoj Monarhiji, od kojih je najbitnija pragmatička sankcija, odnosno potvrda da kći Karla VI. Marija Terezija može naslijediti habsburšku krunu.
Ivan Pálffy bio je treći sin rođen u uglednoj ugarskoj obitelji. Stariji brat Nikola također je radio kao ugarski palatin. Ipak, Ivan se prije političkog djelovanja istaknuo u vojsci. Nakon što je završio vojnu akademiju 1680-ih, uključio se u rat protiv Osmanlija. 1683. godine Osmanlije će zadnji put pokušati osvojiti Beč i u tome biti neuspješni, a Pálffy je sudjelovao u obrani Beča od samog početka opsade.
Nakon obrane Beča upoznaje Karla Lotarinškog, budućeg muža Marije Terezije. Do 1709. godine dobio je čin feldmaršala i postao vitez Reda zlatnog runa, najvišeg svjetovnog viteškog reda u habsburškim zemljama.
Nekoliko godina prije nego što je postao vitez, imenovan je za hrvatskog bana. Na toj funkciji ostao je sve do 1732., a najbitnija stvar koju je napravio kao hrvatski ban (te kasnije ugarski palatin) bila je ratifikacija pragmatičke sankcije.
Naime, u to vrijeme vladala je nasljedna kriza u Habsburškoj Monarhiji jer je kraljev jedini potomak bila žena. Pragmatička sankcija je bila podrška Hrvatske i Ugarske kralju Karlu VI. te odobrenje da Marija Terezija naslijedi krunu.
Nakon što je Marija Terezija preuzela vlast 1740. godine, počinje Rat za austrijsko naslijeđe, u kojem je mladoj carici bila potrebna sva moguća pomoć, a Pálffyja je smatrala jednim od najvažnijih ljudi, nazivajući ga ocem u njihovim pismima.
Nakon što je rat završio, Marija je uspjela dobiti priznanje za svoje titule, a Ivan Pálffy povukao se iz politike. Umro je 1751. godine u dobi od 88 godina.