Povjesničar Dario Špelić komentirao je najnovija događanja u Iranu i regiji, analizirajući povijesnu perspektivu još jednog američkog rata na Bliskom istoku. Mogućnost američke kopnene invazije na iranski teritorij ne smatra nimalo mudrim potezom, piše N1.
>> Razvoj događaja pratite na Indexu
Špelić smatra da bi eventualna američka invazija bila početak novog, žestokog rata. "Ako se to zaista misli, onda je to početak jednog žestokog rata. Mene ta izjava plaši prije svega jer se sada posve jasno vidi da se u rat krenulo bez plana, osim onog prvotnog da se obezglavi iransko rukovodstvo i onda u Teheranu nađe nekakva Delcy Rodriguez", rekao je.
Dodao je kako bi zadatak američkih trupa bio iznimno zahtjevan. "Uzmimo priču o iskrcavanju na otoke; američki marinci tek sada plove prema Perzijskom zaljevu, a da se to planiralo, već bi bili dovoljno blizu. Koliko god te ekspedicijske jedinice djeluju moćno, one imaju 970 pješaka.
Dakle, 970 ljudi treba se iskrcati na otok i držati ga. To bi bio težak posao i da imaju posla s lokalnim razbojnicima. Iskrcati se na iranski teritorij koji čuva iranska vojska ili Revolucionarna garda, to djeluje kao recept za potpuni, potpuni kaos", pojasnio je Špelić.
Povjesničar ističe kako je Iran, zemlja s više od 90 milijuna stanovnika, godinama stjecao iskustvo u neizravnoj borbi protiv SAD-a i Izraela te bi predstavljao ogroman zalogaj za američke snage. Podsjetio je na povijest Islamske republike, uspostavljene 1979. godine, koju je već 1980. napao Sadam Husein. "Husein je mislio da ima vojsku i prigodu uzeti ono što hoće.
Rezultat je bio rat koji je potrajao do 1988. i koji je, usprkos tome što su praktički sve važne zemlje svijeta podržavale Irak - od SAD-a do Jugoslavije i Francuske, uz otvorene kredite za oružje i bianco ček za bacanje kemijskog oružja - svejedno završen tako da se de facto zadržao status quo. Režim koji se trebao brzo srušiti uspio se žestoko obraniti", kazao je.
Špelić je povukao paralele s prijašnjim američkim vojnim intervencijama. "Takav režim, osim tog iskustva, ima i desetljeća iskustva u raznim borbama u takozvanom tajnom ratu protiv SAD-a, Izraela i zaljevskih država. Očekivati da će se Amerikanci tu prošetati - to neće baš tako ići.
Hoće li to biti novi Vijetnam? Vrlo lako. Možda bude novi Irak, novi Afganistan. Kada gledamo američku i izraelsku vojnu silu, ne možemo ne ostati zapanjeni njenom efikasnošću. Ali ta sila je bila i u Afganistanu dva desetljeća. Koji je rezultat? Talibani, protiv kojih se borilo, sada vladaju u Kabulu.
Ta je sila zaista stigla do Bagdada za nešto više od mjesec dana, ali što je uslijedilo? Godine i godine mučnog gerilskog rata iz kojeg su se Sjedinjene Države opet morale izvlačiti", rekao je Špelić.
Naglasio je kako se čini da Iran ima spreman plan za američki napad te da ga početni udari nisu uzdrmali. "Ovdje je stvar gora jer krećete u invaziju na zemlju koja se očigledno pripremila za obranu i ima plan za nju. Tjednima smo u ratu i ne čini se da je režim obezglavljen, da ne znaju što rade.
Prema svemu što znamo od ozbiljnih analitičara, postupa se po planu koji je stvoren upravo 2003. kada se vidjelo koji je američki plan u Iraku. Napad na Irak počeo je pokušajem ubojstva Sadama Huseina i njegovih sinova. Od tada Iran planira obranu u slučaju takvog napada.
Postoje četiri razine zapovijedanja, postoji takozvana mozaička obrana: 30 pokrajina plus Teheran, koji je autonoman. Ući u to s nekoliko stotina ili tisuća vojnika... ne znam koju bih riječ upotrijebio - to mi se ne čini kao suvisla strategija", zaključio je Dario Špelić.