Poznati europski ekonomist za Index o hrvatskim reformama: To nisu reforme, to su želje

Foto: FAH

VLADIMIR GLIGOROV, profesor na Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije, poznati ekonomski analitičar i vrstan poznavatelj ekonomskih prilika u istočnoj Europi, u razgovoru za Index analizirao je "reforme" koje je nedavno predstavila Vlada Tihomira Oreškovića.

Gligorov, koji je ranije kritizirao Vladu Zorana Milanovića, gotovo iste riječi kritike ima i za Oreškovićevu Vladu. Tvrdi kako program reformi uopće nije ambiciozan te da predstavlja želje, a ne sredstvo za izlazak iz krize. U razgovoru za Index objasnio je kako će teško doći do smanjenja nezaposlenosti te ispravljanja glavnih negativnih ekonomskih kretanja. Aktualna Vlada nije moderna ni stabilna, a ponovno je izražena politička nespremnost za promjene, naglasio je Gligorov.  

Kako ocjenjujete Nacionalni program reformi Vlade RH, odnosno dokument s
61 reformskom mjerom?

"Program nije naročito ambiciozan. U osnovi, hrvatska ekonomska politika se tradicionalno odlikuje više retorikom nego konkretnim mjerama, jer je utjecaj protivnika promjena jači. Tako da je nada da će povoljna vanjska kretanja, a sada uz transfere iz europskog proračuna, poboljšati privredne izglede".

To nisu sredstva, to su želje

"Također, polaže se dosta nade u prodaju imovine kako bi se poboljšalo stanje javnih financija, a tu je još nekoliko jednokratnih mjera. Konačno, koliko sam u stanju vidjeti  "kvantifikacija" svih tih mjera je izostala, što ih čini više željama nego sredstvima".

Što biste prvo savjetovali Vladi Tihomira Oreškovića, a vezano za izlazak Hrvatske iz

gospodarske krize?

"Nisam siguran da je Vlada dovoljno stabilna za odlučnije mere. Uostalom problemi su dijagnosticirani od strane Europske komisije, kojoj je ovaj program mjera i namijenjen.

Jasno je da ubrzani privredni rast zavisi od rasta izvoza i da tome na putu stoji niz strukturnih prepreka, a i nedostatak konkurentnosti. U osnovi, trebalo bi potaknuti rast robnog i izvoza usluga izvan turističkih, čiji će se rast svakako nastaviti.

Ni jedna ekonomska neravnoteža neće se korigirati

Za to su potrebni i mnogo bolji financijski sektor i još bolji institucionalni, pravi i administrativni sektori. I mnogo modernija Vlada u svakom pogledu, svakako i kada je riječ o javnim obavezama i izdacima. Agenda je ista već petnaestak godina, ali ista je i politička nespremnost".

Koliko je realan glavni cilj koji podrazumijeva gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta u idućih 18 mjeseci?

"Prognozirani gospodarski rast sve do 2018. je veoma skroman. Isto se može reći i za smanjenje stope nezaposlenosti po anketi o radnoj snazi. Zapravo, od svih postojećih neravnoteža, čije smanjenje je osnovni cilj ovog programa, nijedna se neće značajnije korigirati u sljedeće tri godine, znači praktično za mandata ove Vlade, ako toliko potraje.

S ovakvim programom teško do rasta

Posebno ne ona ključna, a ta je na tržištu rada, jer se neće mnogo povećati ni stopa zaposlenosti niti će se značajnije smanjiti stopa nezaposlenosti. Nije također jasno kako će se povećati potrošnja domaćinstava, s čime se posebno računa, ako se ne oporavi financijski sektor i ako se ne poveća zaduživanje u inozemstvu. Iz ovoga se programa može zaključiti da će hrvatskoj ekonomiji biti veoma teško doći do bržeg rasta jer mora trajnije voditi računa kako o vanjskom, a tako i o javnom dugu, koji će ograničavati i privatna i javna ulaganja, dok nije jasno koliko se izvoz može povećavati, a da se ne povećaju strane obaveze i uvoz.

Ako bi trajnija stopa rasta bila oko 2 ili čak 3 posto, to ne bi bilo dovoljno da se značajnije popravi stanje na tržištu rada, a utjecalo bi negativno na ionako loša demografska kretanja".

Smatrate li da bi Hrvatska trebala uvesti euro i je li kuna precijenjena?

"Pa politika centralne banke je uvijek bila takva da je cilj bio što je prije moguće kunu zamijeniti eurom. Tako da ako nemate centralnu banku koja bi bila spremna na drukčiju monetarnu politiku, onda je vjerovatno bolje dići ruke od vlastite centralne banke i od vlastitog novca što je prije moguće, jer se time smanjuju troškovi i rezidualni rizici.

Jednokratna devalvacija kune

U okviru pristupanja euru postavit će se i pitanje uravnoteženog tečaja, pa će se vidjeti je li eventualno potrebna jednokratna devalvacija. Već par godina je tekući račun u suficitu, jer je recesija, a uz to realni tečaj deprecirao. Pitanje je da li je to dovoljno da bi se eventualni brži rast mogao ostvariti iz rasta izvoza, a da se značajno ne poveća vanjskotrgovački deficit. To trenutno nije sasvim jasno.

Problem, međutim, nije u tome je li kuna trenutno precijenjena, već da li bi mogla biti fleksibilnija kako bi se izbjegao rizik precijenjenosti i kako bi se rizik promjene tečaja prebacio s centralne banke na poslovne i financijske subjekte. Hoće li to biti zahtjev Europske centralne banke kada se bude ušlo u proces prelaska na euro ostaje za vidjeti", zaključuje Gligorov za Index.