Foto, Video: Index
MIROSLAV ŠKARO, vlasnik mjenjačnice na trogirskoj tržnici, prije deset i pol godina bio je žrtva brutalnog razbojničkog prepada koji je preživio tek pukim slučajem. 10. srpnja 2007. godine, malo iza 1 sat vraćao se kući s cjelodnevnim utrškom iz mjenjačnice. U torbi je bilo 1,8 milijuna kuna. Na stubama koje vode do njegovog stana u samom središtu Trogira Škaru je iznenada s leđa palicom napao maskiran i naoružan razbojnik.
Tijekom borbe koja je uslijedila Škaro je napadaču uspio strgati fantomku, no tada je on izvukao pištolj i zapucao. Škaro mu je uspio uhvatiti cijev pištolja i spriječiti najgore. Jedan ga je metak pogodio u prst, drugi prošao kraj rebara. Odbio se od pročelja obližnje kuće, a krhotine metka završile su u prsima slučajnog prolaznika.
Razbojnik je tada uperio pištolj u Škaru. "Mislio sam da je gotovo. Bio sam siguran da će pucati. No nije opalio. Isprva sam pomislio da me je poštedio, kasnije se, međutim, utvrdilo da mu se metak zaglavio u cijevi", priča nam Škaro.
Bos trčao po Trogiru za naoružanim razbojnikom
Razbojnik je potom s torbom i novcem pobjegao put sjevera. Put ga je vodio kroz uske trogirske kale pune turista. Škaro mu je bio za petama. Kada se sabrao od nevjerojatne situacije koja ga je neočekivano zatekla, potrčao je za razbojnikom bos. Šlape su mu ostale na mjestu prepada.
"Utrčao je u park pun omladine. Ništa nije govorio, samo je mahao pištoljem. Pobjegao je put kanala, bacio se u more, na tom mjestu mu je ispao pištolj", kazao nam je Škaro.
Dok je trčao za razbojnikom, uspio se javiti policiji, ali od njih nije bilo velike pomoći. Premda je postaja trogirske policije stacionirana manje od pola kilometra od mjesta radnje, patrola nije stigla na vrijeme da pomogne Škari i uhvati razbojnika.
Nije bilo druge i Škaro je skočio i preplivao kanal.
"Tada se on prvi put oglasio iz svog skrovišta. 'Ne prilazi, pucat ću', viknuo mi je, a ja sam mu uzvratio: 'Pucaj, jebem ti mater.''' Škaro u tom trenutku još nije znao da je razbojnik izgubio oružje. Pretpostavio je da je pobjegao dalje, no kada je kasnije sve rekonstruirao, siguran je da je skriven čekao da prođe. Uvjeren je da je cijelo vrijeme pokušavao doći natrag u grad jer je tamo imao pomoć logističara kod kojeg se trebao sakriti.
Deset godina sudu premalo da se okonča slučaj pljačke
Noćna pljačka utrška trogirske mjenjačnice brzo se raspetljala. Tri mjeseca nakon pljačke na granici sa Slovenijom uhićen je Zvonko Čevizović. Teretile su ga vlasi nađene na fantomki koju je strgao Škaro. Policija je već imala njegov DNK iz ranije kriminalističke obrade. Braniteljica Doris Košta tvrdila je da je dokaz sporan jer su vlasi trebale biti uništene, sporan je bio i broj vlasi, no u konačnici to ipak nije bilo dovoljno da Čevizović izbjegne osuđujuću presudu od četiri i pol godine zatvora.
Deset godina nakon pljačke slučaj, međutim, još uvijek nije pravomoćno riješen. Unatoč tome što je Čevizović optužen da je ukrao 1,8 milijuna kuna, splitski Županijski sud osudio ga je za tek 500 tisuća kuna. Škaro smatra da je oštećen i pljačkom i presudom, no to nije jedina njegova zamjerka na rad Suda.
Godinama je bio u pritvoru, no presudu je dočekao na slobodi izvan Hrvatske
Čevizoviću je nepravomoćno presuđeno početkom 2016. godine, osam i pol godina nakon pljačke. Sudac Damir Romac predmet je zadužio početkom 2015. godine, a na suđenju Čevizovića nije ni vidio. Nedolaske je pravdao zdravstvenim razlozima, a kada se nije opravdao, Romac je zaključio suđenje i donio osuđujuću presudu.
Pljačkom se prije Romca bavio sudac Zoran Matulović, no predmet nije doveo do kraja. Škaro mu je odbio svjedočiti nezadovoljan što se Čevizovića goni za razbojništvo, ne pokušaj ubojstva.
Čevizovića puštaju na slobodu početkom srpnja 2008. godine, nakon sedam i pol mjeseci pritvora, no Vrhovni sud ga po žalbi državnog odvjetnika vraća u pritvor. Rješenje je, međutim, neprovedivo jer je Čevizović napustio Hrvatsku. Koncem 2009. godine pronašli su ga Slovenci u Celju. Nakon pola godine je izručen i smješten u splitski zatvor, no nije se tamo predugo zadržao. Kako je suđenje potrajalo, istekao je maksimalan zakonski rok za pritvor pa je po sili zakona ponovno pušten na slobodu.
Žrtva optužena za prijetnje i iznudu
S druge strane, Škaro se također našao u kaznenom postupku. Supruga Zvonka Čevizovića optužila ga je da joj je prijetio i iznuđivao 350 tisuća eura. Zbilo se to, prema njenoj prijavi, ispred splitskog zatvora kada je došla po supruga kojem je taj dan ukinut pritvor. Prijavila je i prijeteće telefonske pozive. Škaru su najprije teretili da je on zvao i prijetio pa je to kasnije prepravljeno da je angažirao druge da prijete. Dvaput je osuđen na godinu zatvora, a kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro.
Škaro smatra da mu je taj postupak namješten s ciljem da ga se diskreditira kao svjedoka oštećenika u postupku koji se vodi protiv Čevizovića. S prijetnjama, tvrdi, nema nikakve veze. Kaže da je bio na trogirskoj tržnici, a ne ispred zatvora.
"Kao dokaz su koristili mobitel nađen kod mene. Međutim, to im je palo na sudu. Tužitelj je djelomično izmijenio optužnicu koja me teretila da sam ja prijetio, a sutkinja me osudila da sam poslao druge da prijete. To je apsurd. Tako se može bilo koga osuditi", tvrdi Škaro.
"Čevizovićev prijatelj tvrdio je da je dao 30 tisuća eura da izađe iz pritvora"
U svojoj žalbi na presudu iznio je vrlo ozbiljne optužbe, no unatoč tome kaže kako mu se nisu javili ni policija ni Državno odvjetništvo.
Za početak, kaže Škaro, Čevizović nije bio sam u pljački.
"Postoji ekipa koja je tražila dio plijena. Tu je bilo sukoba i svađe, jedan je čak bio i prebijen. Znam da se supruga Zvonka Čevizovića sastajala s nekim osobama u Kaštelima i da im je dala novac. I ja sam se sastao s nekim osobama. Čevizovićev prijatelj tvrdio je da je dao 30 tisuća eura da izađe iz pritvora. Ja sam naveo to u svojoj žalbi. Državno odvjetništvo mora provesti istragu kada dobiju saznanja da je počinjeno kazneno djelo. Kada postoje i svjedoci, onda je to i nešto više od indicija. Po mojim saznanjima, nisu reagirali. Teško je voditi postupak protiv kolege", kaže Škaro.
"Međutim, ima nade za splitsko pravosuđe. Jedan odvjetnik rekao mi je da mu je osoba sa Suda poručila da ću biti suđen pošto-poto jer sam dirnuo u osinje gnijezdo. Na sudu je grupa organiziranih ljudi kojima netko s novcem dođe kao ozeblom sunce. Svi dijele, to je uhodana ekipa. Ja sam ih javno prozvao. Nisam imao dokaze da u nekog uprem prstom, ali sam rekao da postoji organizirana grupa. Mislim da su umreženi i potkovani i da drže primat", tvrdi Škaro.
"Ne znam koji je sudac korumpiran"
Ne čudi ga izostanak reakcije nadležnih službi.
"Danas su došla takva vremena. Radije će ljudi šutjeti i gledati svoj posao nego se baviti ovakvim stvarima. Pa vidite što se dogodilo Vesni Balenović", kaže Škaro.
Zatražio je izuzeće sudaca Županijskog suda u Splitu koji bi trebao odlučiti o njegovoj žalbi na presudu zbog prijetnji supruzi Zvonka Čevizovića.
"Tražio sam njihovo izuzeće jer ja ne mogu razlučiti koji je sudac korumpiran, a koji nije. Nemam povjerenja u njihov rad. Premda je situacija u hrvatskom pravosuđu katastrofalna, neka me sude bilo gdje, samo ne u Splitu. Dok se vodio postupak protiv mene, postupak protiv Čevizovića se umrtvio. Meni se organizira suđenje u 9, njemu u 11. Njegovo se ne održi, a moje se održi. A on dolazi kao svjedok protiv mene. Njemu se vjeruje to što im treba za presudu, a ono što im ne treba, to se ne vjeruje. To su apsurdi", kaže Škaro.
Zahtjev za izuzećem mu je odbačen kao nedopušten. U rješenju stoji da nije iznio konkretne podatke koji bi potvrdili njegove tvrdnje o neobjektivnosti suda.
USKOK nadležan za suce
U splitskom tužilaštvu, pak, smatraju kako se Škaro trebao obratiti USKOK-u ako ima nekakva saznanja o nezakonitostima u radu suda. USKOK je, naime, nadležan za istrage sudaca. Koliko nam je poznato, navodi iz žalbe nisu proslijeđeni USKOK-u na postupanje.
Sudac Zoran Matulović kazao nam je da je Škaro odbio svjedočiti te da je povukao svoj iskaz. ''Naljutio se na mene i prigovorio mi da su ga pred Sudom čekali novinari, premda su oni bili tamo po drugom poslu'', sjetio se Matulović. Kaže da je nakon toga slučaj za njega više-manje bio zaključen jer je Škaro bio oštećenik i žrtva razbojništva.
Sudac Damir Romac, koji je naposljetku osudio Čevizovića, otkrio nam je kako ga je nekoliko puta pozivao na raspravu. Zaključio je raspravu i objavio presudu kada nije opravdao izostanak. Saslušao je Škaru, njegovu suprugu i prolaznika kojeg su pogodile krhotine metka. Odlučujući dokaz bio je u postupku od samog početka, radilo se o vlasima s kape koju je strgao Škaro.
Pokušali smo doći i do Čevizovića. Javili smo se njegovom branitelju Borisu Miloševiću, ali on nam je kazao kako već neko vrijeme nisu u kontaktu.