Vito i Snježana dvoje su izrazito pristojnih i srdačnih mladih ljudi s velikim planovima i ciljevima za budućnost. Iako su potpuno različiti, veže ih jedna stvar - oboje su odrasli u dječjim domovima, udomiteljskim obiteljima i stambenim zajednicama za mlade.
Povodom mjeseca udomiteljstva, koji organizira Hrvatska zaklada za djecu, popričali smo s njima u SOS Zajednici mladih Velika Gorica, a oni su nam otkrili kako je izgledalo njihovo odrastanje, zbog čega su izuzeti iz svojih obitelji, kako ih je cijelo iskustvo pripremilo za život i koji su im planovi za budućnost.
"Želim upisati studij glume"
Vito Verstovšek (19), upravo je završio srednju školu i trenutno živi u zajednici mladih Velika Gorica, a uskoro ga čeka izlazak iz zajednice i početak samostalnog života. Vito naime planira upisati fakultet i odmah naći posao kako bi mogao sam pokrivati dio životnih troškova, što će se uskoro od njega očekivati.
"Trenutno polažem ispite državne mature jer mislim upisati akademiju dramskih umjesnosti u Zagrebu, studij glume. Ako to ne uspijem, plan mi je upisati Zdravstveno učilište, medicinsko laboratorijska dijagnostika mi je prvi izbor, a sve ostalo što se na fakultetu nudi mi je drugi izbor", priča nam Vito.
Otkrio nam je i da se već niz godina bavi glumom te da je igrao u nekoliko predstava u Zagrebačkom kazalištu mladih. "Kada sam došao u zajednicu mladih VG, krenuo sam u dramsku skupinu u Pučko otvoreno učilište VG. Nakon godinu dana sam se prebacio u ZKM i tamo sam već treću godinu zaredom", kaže.
"Prva predstava u ZKM-u je bio rad naših improvizacija na temelju kojih smo napravili predstavu. Ja sam tu glumio jednog ruskog činovnika, radnja se odvija u 18. stoljeću. Druga predstava je bila Kuga. Tu sam igrao dva lika - jednog činovnika i svećenika koji uništava kugu", dodaje Vito.
Nazorova, udomitelji, SOS dječje selo pa zajednica mladih
Vito je iz obitelji izuzet kada je imao šest godina. Prvo je smješten u Dječji dom u Nazorovoj, a nakon osam mjeseci prebačen je u udomiteljsku obitelj. "Tamo sam krenuo i u osnovnu školu. Od njih sam se izdvojio pred kraj prvog razreda. Nakon toga sam došao u SOS Dječje selo Lekenik u kojem sam bio do kraja osnovne škole.
U udomiteljskoj obitelji mi je bilo jako dobro, lijepo su me prihvatili, sve su mi pružili i bilo mi je lijepo u njihovom okruženju. Išao sam čak i na košarku jedno vrijeme, tada se još nisam bavio glumom. Tamo sam u školi stekao nove prijatelje i nova iskustva", priča nam.
Kada je morao otići iz udomiteljske obitelji, malo mu je bio žao jer se već naviknuo na njih i njihovu okolinu. "Nisam znao razloge zbog kojih sam morao otići, a ne znam ih ni dan danas. Uz mene je tamo bilo još dvoje djece", kaže Vito.
Pred kraj prvog razreda osnovne škole došao je u SOS Dječje selo Lekenik u kuću broj osam, poznatu i kao Ljubičica. "Došao sam k SOS mami Gordani i mogu reći da mi je i tamo bilo lijepo. Škola je bila blizu kuće. U kući su bile tri sobe, a često smo se izmjenjivali po sobama. Početkom drugog razreda krenuo sam i na dramsku. Ljudi su mi tamo stvarno sve omogućili i priuštili", priča nam Vito.
Čeka ga stan, fakultet i traženje posla
"Bilo mi je malo teško dok sam izlazio iz Lekenika jer sam tamo živio jedan niz godina. Ali sam se naviknuo kad sam došao u zajednicu mladih u Veliku Goricu. Tu sam i krenuo u srednju školu, upisao sam prehrambeno-biotehnološku školu u Zagrebu, smjer nutricionist", ispričao je.
Sad je, kaže, spreman za samostalan život, a kaže da ga je iskustvo odrastanja u sustavima dječje skrbi pripremilo na mnoge životne situacije. Za nekoliko mjeseci bi trebao započeti i samostalan, studentski život, a čeka ga i stan u zagrebačkom Zapruđu koji mu osigurava SOS dječje selo.
Vito će se, čim krene na fakultet, zaposliti na pola radnog vremena i trebat će pokrivati dio troškova stana, u iznosu od otprilike 50 eura. "Stan nam daje Grad Zagreb na korištenje, na period od tri godine, u sklopu programa samostalnog života. Nakon toga krećem u baš samostalni život i zadnje dvije godine fakulteta bih se trebao sam financirati. SOS dječje selo mi može malo pomoći", kaže.
"Moja želja je trenutno da upišem studij glume, a ako ga upišem, za pet godina se vidim u kazalištu i u filmu", otkrio nam je za kraj svoje ciljeve i snove.
O razlozima zbog kojih je izdvojen iz obitelji Vito nikada nije htio pretjerano razmišljati. Danas se svega toga više i ne sjeća jer je u dječji dom stigao jako mlad. "Danas se čujem sa svojom obitelji i redovito se viđamo", kaže nam.
"Došla sam u udomiteljsku obitelj"
Dolaska u dječji dom bolje se sjeća Snježana Kufek (22) koja je iz obitelji bila izuzeta prije nego što je krenula u prvi razred srednje škole. Snježana je živjela u kući s roditeljima i devetero braće i sestara, sve dok ju socijalna skrb nije smjestila u udomiteljsku obitelj.
"Neću reći da sam imala loše djetinjstvo, imala sam puno braće i sestara, tako da nam je svaki dan bio ispunjen igrom i zabavom. Sve je počelo negdje u petom ili šestom razredu. Shvatila sam dolazi do problema između roditelja, a najveći je problem bio alkohol. To je jako utjecalo na moje roditelje i na nas djecu, u smislu brige i financija.
Meni je to jako smetalo i, kako nas je često posjećivao Centar za socijalnu skrb, pitali su nas bismo li htjeli otići iz obitelji jer to nisu bili uvjeti za odrastanje djece. Na kraju smo izuzeti moja sestra, najmlađi brat i ja. Tada sam taman kretala u osnovnu školu i došla sam u udomiteljsku obitelj", priča Snježana.
"Moj najmlađi brat sada živi kod jedne udomiteljice, ona mu je došla kao anđeo s neba"
U početku joj je u udomiteljskoj obitelji bilo odlično, no kasnije su počeli primjećivati probleme između udomiteljskog para. "Bilo je tu puno svađa i nekakvih neslaganja. Imala sam osjećaj da se više ne brinu za nas. Zatim me centar preselio u Dječji dom na Tuškancu, gdje su već bila moja braća i sestre", prisjeća se, no naglašava da, unatoč tome, ima stvarno divnih udomiteljskih obitelji.
"Moj najmlađi brat ima 12 godina i trenutno je u udomiteljskoj obitelji. Živi samo s jednom ženom koja je stvarno jako dobra. Jako mu je predana i jako se trudi oko njega, što se tiče škole i aktivnosti izvan škole, iako ima svoj vlastiti posao.
Za njega koji se muči sa školom i možda ima neke traume od prijašnjih udomiteljskih obitelji, ona je kao anđeo koji je došao s neba. Voljela bih kada bi bilo više takvih udomitelja. To ne treba biti par, smatram da to može biti samo jedna osoba spremna na to dijete koje će joj doći", kaže Snježana.
Kada se prisjeća vremena koje je provela u domu na Tuškancu, kaže da joj je to bilo jedno od boljih razdoblja u životu. Tamo je bila tijekom trećeg razreda srednje škole, a nakon završetka je godinu dana bila u stambenoj zajednici.
Radi se o stanu u kojem žive mladi koji su uglavnom završili srednju školu. Snježana je u stanu živjela s još dvoje mladih ljudi koji su ili radili ili išli na fakultet. Tamo su se dijelom financirali sami, a dio novca im je osiguravao Centar za socijalnu skrb. Snježana je kroz cijeli život u stambenoj zajednici radila u jednoj trgovini.
"Judo mi je bio bijeg od stvarnosti"
Danas Snježana radi kao trenerica juda u Svetoj Nedelji, gdje živi s braćom u njihovoj obiteljskoj kući. Otac joj je u međuvremenu preminuo, a majka se preselila, tako da su tamo sada sami s bratovom djevojkom i njihovom djecom. Doma se vratila iz financijskih razloga, a život im sada, kaže, dobro funkcionira.
"Judo je moj životni sport, krenula sam ga trenirati još u osnovnoj školi. Judo je bio moj bijeg od stvarnosti, voljela sam trenirati. Nažalost, kako sam se počela seliti, u srednjoj školi sam odustala iako sam bila dobra sportašica. No cijelo mi je vrijeme nedostajao, tako da sam mu se vratila nakon škole.
Od kada sam se vratila osvojila sam i neke državne medalje, treće i drugo mjesto, a mi djevojke smo osvojile i žensku ligu, što mi je jedan od dražih rezultata", priča Snježana.
"Želja mi je pokrenuti posao i kupiti kuću"
Od treninga se, kaže, može živjeti, no trenutno traži dodatni posao. "Plaća mi je trenutno skromna jer imam neke ciljeve koje bih htjela postići. Trenutno osjećam da mi treba neka promjena i još se tražim. Znam da bih htjela imati svoju kuću i da bih htjela pokrenuti svoj vlastiti posao", otkrila je.