DENIS LATIN, ratni reporter i urednik emisije "Slikom na sliku" u kojoj je objavljena snimka s pripadnicima Armije BiH koje su u Mostaru u svibnju 1993. zarobile snage HVO-a nakon čega se njima gubi svaki trag (da bi se saznalo kako je njih 13 pogubljeno) u razgovoru za Index je odmah na početku razgovora istaknuo kako on nije odgovoran za objavu priloga s muslimanskim ratnim zarobljenicima.
Oni su se u zgradi "Vranjica", gdje je bilo sjedište 4. korpusa Armije BiH, predali snagama Hrvatskog vijeća obrane, a njihovu predaju je popratila i ekipa HTV-a sa novinarkom Dijanom Čuljak.
"Dubravko Merlić je uredio emisiju u kojoj je bio prilog sa zarobljenim Muslimanima"
"U periodu do lipnja 1993., nisam ni bio na televiziji nego u bolnici, jer sam se oporavljao od operacije zbog Chronove bolesti. Nakon toga sam počeo raditi "Latinicu". Urednik emisije u kojoj je emitiran prilog o borbama u Mostaru i zarobljenim Muslimanima je bio Dubravko Merlić".
Ima samo jedna istina...
One koji ne znaju Latin je upoznao, a one koji su zaboravili je podsjetio kako je izgledala medijska slika Hrvatske krojena vrhovnikovim škarama: "Ta emisija je nastala iz emisije "TV Izbor" za koju je ideju dao današnji ravnatelj Vanja Sutlić. Cilj nam je bio u vrijeme medijskih laži donijeti istinu iz različitih izvora. U Dnevniku smo imali samo našu, jednu jedinu istinu i zato je taj "Izbor" imao fenomenalnu ulogu iako se sada ta emisija zanemaruje i dovodi na zao glas zbog ovog slučaja sa snimkom zarobljenika"
Emisija je bila fantastična jer je objavljivala priloge emisija svih televizija s područja bivše Jugoslavije i relevantnih stranih tv kuća, a smisao svega toga je da se kroz različite poglede na istu stvar pokuša shvatiti gdje je prava istina."
Širokobriješka istina, Istina s Pala i Telefonska istina iz Sarajeva
"Jedna istina je bila i ona koja je odašiljana iz dopisništva HTV-a u Širokom Brijegu, a odašiljane su i istine Televizije Sarajevo, koja tada nije uopće imala sliku. Kako je Sarajevo bilo opkoljeno, oni su emitirali samo telefonske izvještaje i nekakve karte, koje nisu ništa značile. Bile su tu i istine TV Beograd i televizije s Pala", objasnio je Latin IPD kaos u ratnim kaosom zahvaćenoj zemlji.
Znači bilo je to otprilike ovako: koliko televizija, toliko istina?
"Upravo tako. I zato je emisija TV Izbor bila najbolji potez i najliberalnija emisija u tom vremenu. Jer kad pogledate središnji Dnevnik HTV-a i ono što se objavljivalo u toj emisiji, to je nebo i zemlja.
Govoriti da je u toj emisiji bilo govora mržnje samo sa strane HTV-a je apsurdno. Primjerice, svi prilozi TV Beograd koje smo objavljivali u to vrijeme su bili čisti govor mržnje."
Bosanski mediji pišu da je prilog Dijane Čuljak sa zarobljenicima Armije BiH emitiran kao udarna vijest u emisiji Slikom na sliku u svibnju '93?
"Obzirom da je Bosna i Hercegovina bila užasno zatvorena u medijskom smislu pa smo mi jako teško dolazili do bilo kakvih informacija. Jedini drugi slikovni izvori koji smo dobijali od tamo je TV Pale, ali je to sve bila manipulacija i snimke stranih televizija koje su jedine mogle tamo doći.
Jedino preko Širokog Brijega i Mostara je nama dolazila neke slika, ali mi smo objavljivali i ono što je govorilo suprotno."
Što se tiče Dijane Čuljak i njenog priloga, to sve što se događalo '93 i produkt je propale Šuškove politike prema BiH koja ju je dijelila. Ali to ne ekskulpira ni Dijanu Čuljak, ni mene. Doduše, ja nisam bio tamo, ali naravno da je to pogrešno.
Znači i prilog s pripadnicima Armije BiH snimljenima prije nego što su ih smaknuli u Mostaru je produkt te pogrešne Šuškove politike?
Tako je. Poanta je u tome, jer to u Hrvatskoj mnogi ne shvaćaju i 15 godina poslije tih događaja.
Nije li protivno Ženevskim konvencijama snimati zarobljenike, prikazivati ih u ponižavajućem položaju i od njih uzimati izjave, a upravo sve to se vidi u ovom prilogu Dijane Čuljak?
Apsolutno. Ali u tom vremenu je toga toliko bilo na svim stranama. Da vi samo znate što su Srbi radili, sto puta gore stvari. To je bila praksa svih, a ovo je jedan izdvojen slučaj i Dijana Čuljak je sad u centru pažnje jer vodi "Otvoreno".
Mislite li da je njen povratak na veliku scenu upravo u sklopu revivala šuškovsko-čuljkovskih vrijednosti iz tog razdoblja kojeg ste spomenuli?
Mislim da je. To preko preko linije Miomira Žužula, ali ono što je najtragičnije je da se ta politika nastoji prikazati kao nešto pozitivno. Djelomično je bilo u obrani Hrvatske u smislu naoružavanja, ali i u tom pogledu još mnoge neslavne pojedinosti trebaju biti otkrivene. Naravno kako je u konačnici najtragičniji epilog njegove politike svakako hrvatsko-muslimanski rat"
Dosta ste bili po ratištima još od početka rata u Hrvatskoj. Mislite li na osnovu tog iskustva kako je Dijana Čuljak mogla znati kakva sudbina očekuje vojnike koje je snimala, jer obzirom na žestoki intenzitet sukoba u Mostaru i brutalni rat koji se tamo vodio između Hrvata i Muslimana, teško da je moglo biti neke iluzije o njihovoj daljnjoj sudbini?
"To jedino ona koje je tamo bila može znati. Međutim, trebam reći kako sam upravo preko ljudi koji su krenuli u komadanje BiH, dakle Mate Bobana i njegove ekipe - zahvaljujući njima, spasio puno ljudi i omogućio im da se preko Širokog Brijega prebace u Hrvatsku.
Previše je to komplicirano, jer svake godine su se mijenjale politike i (ne)prijateljstva, sve je bilo iz dana u dan 1992. je bio bratski savez Hrvata i Muslimana protiv srpske agresije, sljedeće godine je krenuo žestoki rat dojučerašnjih saveznika, '94 se pak potpisuje primirje među njima, da bi '95 opet zajedno krenuli protiv Srba"
Obitelji ubijenih pripadnika Armije BiH, koji su 10. svibnja 1993 zarobljeni u komandi Četvrtog korpusa ABiH u zgradi "Vranica" u Mostaru preteško optužuju Dijanu Čuljak kako je svojim izvještavanjem djelomično kriva za njihovu smrt?
"Mislim da je to svakako preteška optužba. Godinu dana prije otkrili smo srpske logore u Bosni. Na HTV-u smo to prvi objavili i poslije toga se digla histerija u svjetskoj javnosti i pitanje je da li smo objavom toga naštetili tim ljudima."
Zanimljivu ste paralelu povukli. Možda je nakon ove snimke recimo Mate Granić mogao kod Tuđmana (kao u slučaju Heliodrom i Dretelj) diplomatski zamoliti da se muslimanski zatvorenici iz priloga Dijane Čuljak puste?
"Pa ja bi svakako pogledao pozitivnu stranu svega toga. Sama informacija i vijest da postoje nekakvi logori je svjetske političare natjerala na zgražanje i reakciju."
Zgražate li se vi nad vašom ulogom u svemu tome, što ste tih godina ipak bili zaposlenik propagandne mašinerije koja je proizvodila unaprijed dizajnirano javno mišljenje? Odričete li se tih godina, ili ne žalite za ničim?
"Naravno da mi je to sve krivo, jer bilo je pogrešno. Ali, morate me shvatiti, to se tada događalo i mi smo o tome izvještavali. To je bila službena hrvatska politika i nismo je kreirali mi koji smo izvještavali, nego Gojko Šušak."
Latin: Dijana Čuljak je žrtvena ovca, Porodice ubijenih: Neka nam pokaže sve što je snimila
"Dijana Čuljak je žrtvena ovca u svemu tome, umjesto pogrešna i promašena politika koje bi se HDZ trebao odreći, a oni je suprotno instaliraju kao poželjnu", rekao je Latin na kraju razgovora za Index.
Tako je govorila Dijana Čuljak: Izdaja Hrvata je planirana i smišljena akcija muslimansko-srpske politike
Podsjetimo, u prilogu iz Mostara u kojem su bjesnile ulične borbe između Hrvata i Muslimana, Dijana Čuljak govori o "muslimanskim ekstremistima", "izdaji Hrvata", "planiranoj i smišljenoj akciji muslimansko-srpske politike", "korištenju hrvatskih civila kao živog štita" i te njene teške riječi su prema mišljenju obitelji poginulih pripadnika Armije BiH, dovele do tragične sudbine zarobljenika.
"Ako je spremna pomoći, od nje tražimo samo da na HTV-u emitira sve što je snimila u Mostaru tog tragičnog dana, prije 15 godina. Jer, imamo pouzdana saznanja da postoji mnogo više snimaka od onoga što je emitirano", izjavila je za Dnevni Avaz Azra Penava, predstavnica obitelji nestalih pripadnika Armije BiH iz "Vranice". Od 13 ubijenih muslimanskih vojnika, njih deset će tek danas biti pokopano u Mostaru.
Dženaza u Mostaru
Na Trgu Musala u Mostaru danas je obavljena zajednička dženaza za 12 pripadnika Armije BiH koji su stradali 1993. godine, a njihova tijela su ekshumirana tijekom svibnja prošle godine iz masovne grobnice Rimski bunar u Gorancima.
Kako prenosi Bljesak.info zapovjednik 4. korpusa Armije RBiH Esad Humo je u svom govoru kazao kako je današnja zajednička dženaza poruka onima koji zauzimaju značajna mjesta u vlasti, a "čine malo ili ništa, da zločini i zločinci moraju biti kažnjeni".
Zvonko Alač