Zoran Milanović je gotovo sigurno novi predsjednik i nema tu previše spora. Jednostavno, nitko od opozicijskih kandidata se nije usudio zapravo testirati i izaći na pravi "megdan" s predsjednikom. Niti bi to što promijenilo jer je Milanović jednostavno objektivno politički i retorički najjači kandidat.
Glavni konkurent Dragan Primorac je jednostavno preuštogljena, blijeda te politički i retorički impotentna ličnost. I vidljivo je i da je vrh HDZ-a znao da Primorac nema šanse u borbi s aktualnim predsjednikom.
No, isto tako ovaj poraz praktički u prvom krugu nije nešto s čime se HDZ može pomiriti. Odnosno, jasno je da HDZ nije uspješno odradio "kontrolirani" poraz, kao što se to dogodilo s Grabar-Kitarović na prošlim izborima. Drugim riječima, ovo je šamar za HDZ bez obzira na to što je bilo jasno da Primorac nema šanse.
Drugi opozicijski kandidati se praktički nisu sučeljavali s predsjednikom, već su se uglavnom borili za poziciju treće opcije. Gospođe Kekin i Selak Raspudić su praktički cijelu kampanju provele udarajući po premijeru i vladi te u međusobnom prepucavanju, kao da su zaboravile za koju se funkciju kandidiraju i koga zapravo moraju "uloviti".
Ostali kandidati, mahom desni (Bulj, Lozo i Jonjić) takmičili su se u udaranju u svoja "hrvatska" prsa, dokazujući tko je od njih pravi Hrvat, pravi katolik, čuvar konzervativnih vrijednosti i koječega. Uglavnom, sve već viđeno, mlako, jednolično, dosadno i suhoparno. Suština jest da predsjednika Milanovića nije mogao ugroziti nitko.
No, ono što je svakako interesantno - iako ovo stvarno jest sramotan rezultat za HDZ - jest količina praznične i slavljeničke atmosfere u taborima lijevih stranaka poput SDP-a i Možemo, pa i drugih.
Dakle, mnogi SDP-ovci ovu pobjedu Milanovića tumače kao svoju osobnu pobjedu, mnogi lijevo orijentirani političari (poput gradonačelnika Tomaševića) i razni drugi ove rezultate tumače kao pobjedu ljevice.
Kao da se zaboravilo kako su Rijeke pravde prošle na ne tako davnim prošlim izborima. I to nakon što je HDZ osam godina bio na vlasti, nakon što je u osam godina napravio toliko propusta u kriznim situacijama, nakon hrpu kriminalnih afera u režiji ljudi bliskim vlastima ili iz vlasti itd.
I da je upravo tada predsjednik Milanović pokušao povesti pogubljeni i nesposobni SDP kako bi barem to sličilo donekle na neizvjesnu borbu za vlast, formirajući široku koaliciju, u koju se čak pozivalo i one s "krajnje" desnice, kako bi se rušilo HDZ. Sve je to zaboravljeno jer je, eto, Milanović time što je postao predsjednikom "uskrsnuo" ljevicu.
Dakle, ovo je prvenstveno pobjeda Zorana Milanovića, imenom i prezimenom. Ni SDP-a ni ljevice. Za predsjednika Zorana Milanovića su glasali mnogi ljudi koji na oči ne mogu vidjeti određene ljude iz SDP-a, iz Možemo ili nekoga iz kruga simpatizera aktualnog i budućeg predsjednika, i kojima ne pada na pamet na idućim parlamentarnim izborima zaokružiti bilo kakvu opciju koja u sebi sadrži stranke poput SDP-a ili Možemo.
Čak ako se ode korak dalje, Zorana Milanovića građani ne žele vidjeti kao premijera jer je izuzev 2011. godine u svim parlamentarnim izborima bio uskraćen za tu poziciju, uključujući i zadnje izbore, na koje se uključio s pozicije aktualnog predsjednika, gdje je uživao i dalje uživa veliku podršku.
Građani Zorana Milanovića - ne SDP niti ikog drugog - vide isključivo kao predsjednika koji će biti protuteža aktualnoj vlasti, netko tko će retoričkim nastupima "dizati živce" premijeru i tko će sa svoje tri-četiri ovlasti donekle kontrolirati vladajuće.
Sve ostalo su mokri snovi i lažne nade ljevice, prvenstveno SDP-a, koji već dugi niz godina nije u stanju kreirati suvislu politiku, već mu se politika uglavnom svodi na poziv opozicijskim strankama da se okupe oko predsjednika Milanovića.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala