OD POČETKA ruske agresije na Ukrajinu kancelara Olafa Scholza njemački i strani mediji optužuju za nedovoljan angažman na strani Ukrajine. Kad su druge članice NATO-a i Europske unije u Ukrajinu počele slati naoružanje, Njemačka je slala pancirke i šljemove.
Umjesto izravne isporuke - robna razmjena
Ukrajinske zahtjeve za isporuku samovoznih haubica, borbenih vozila pješaštva i tenkova Scholz je za sada uspješno eskivirao. Umjesto izravne isporuke Ukrajini, Scholz je pribjegao principu "robne razmjene". Tako je ponudio Češkoj da Ukrajini isporuči tenkove T-72 u zamjenu za njemačke Leoparde 2. Slovačka je pristala isporučiti Ukrajini 30 T-72 u zamjenu za Leoparde 2.
Vrlo sličan dogovor predložen je i Sloveniji. Slovenija je pristala poslati u Ukrajinu 54 M-84, a zauzvrat je tražila Leoparde 2, Boxere i Pume. Međutim, u međuvremenu je Janez Janša izgubio izbore, a nova lijeva vlada premijera Roberta Goloba nije sklona takvom dogovoru. Najnovija Scholzova ideja je da Grčka pošalje zastarjele oklopnjake BMP-1 Ukrajini, a da zauzvrat od Njemačke dobije borbena vozila pješaštva Mardere.
Doduše, Scholz je dozvolio isporuku samovoznih protuzračnih topničkih sustava Gepard. Nije da ih je Ukrajina tražila, ali u ratu svako oružje dobro dođe. Naoružan s dva topa od 35 mm i opremljen motrilačkim i ciljničkim radarom, Gepard će biti prije svega opasnost za ruske jurišne helikoptere.
Jedini je problem što za bojište dužine tisuću kilometara Ukrajinci trebaju 150, a ne 15 Geparda, koliko je Scholz spreman poslati. I to pod uvjetom da Gepardi ikad stignu u Ukrajinu. Naime, isporuka se stalno odgađa, s prvotno najavljenog lipnja na srpanj, a sad već i na kolovoz. Rekli bi Scholzovi kritičari - oružje će doći kad rat prestane.
Najefikasnije oružje čiju je isporuku Scholz najavio je protuzračni raketni sustav IRIS-T. Prema svemu sudeći, isporučit će samo jednu bitnicu. I još važnije, Scholz nije rekao u kojem razdoblju će to učiniti. Reuters je, pozivajući se na visoki izvor iz njemačkog ministarstva obrane, objavio da isporuka neće biti brza te da će proći mjeseci i mjeseci.
Scholzovi tvitovi potpaljuju optužbe da on želi što bržu rusku pobjedu
Stoga ne čudi što kancelara Scholza njemački i strani mediji konstantno optužuju da priželjkuje rusku pobjedu. Tako zastupnik CDU-a u Bundestagu i bivši pukovnik njemačke vojske Roderich Kiesewetter otvoreno proziva Scholza da ne želi ukrajinsku pobjedu. I daleko od toga da je jedini. Scholzove izjave (zapravo tvitovi) kao "može li se nasiljem boriti protiv nasilja" ili "može li se mir postići bez oružja" (aluzija da će sve veće isporuke oružja Ukrajini samo produljiti rat), ali i uporno odbijanje da posjeti Kijev, samo potpaljuju optužbe da zapravo želi što bržu rusku pobjedu.
Međutim, on samo jako želi da sve to što prije prestane i da se postigne primirje. Nije važno kakvo, samo da nastane primirje. I to prije nego što Njemačka ostane bez ruskog plina. Do ruske agresije na Ukrajinu Njemačka je svoje potrebe pokrivala s 55% ruskog plina. Doduše, stručni portali su krajem 2021. godine tvrdili da je prava njemačka ovisnost o ruskom plinu znatno viša – 75%.
Njemačka ne može brzo smanjiti ovisnost o ruskom plinu
U svakom slučaju Njemačka je snažno ovisna o ruskom plinu i ne postoje načini da se ta ovisnost brzo smanji. U Njemačkoj se 41.5 milijuna kućanstava grije na plin, a tome treba pridodati bolnice, vrtiće i škole. Njemačka je 2021. godine u termoelektranama na plin proizvela 15.3% električne energije. Međutim, to je bilo prije nego što su ugašene tri potpuno ispravne nuklearne elektrane pa je ovisnost o termoelektranama na plin (i ugljen) još znatno veća.
Tijekom ljeta i toplog vremena, kad plin uglavnom troši njemačka industrija, potrošnja je 200 milijuna kubičnih metara plina dnevno.
Ovisno o temperaturama. Njemačka tijekom zimskih mjeseci troši oko 300 milijuna kubičnih metara plina dnevno. Iako to nikad neće javno priznati, Nijemci su sve zadovoljniji sa svakom ruskom objavom da obustavlja isporuku plina nekoj od europskih država. Naime, Nijemci tako mogu bolje iskoristiti ograničene kapacitete plinovoda da pokušaju što više napuniti skladišta plina prije zime.
Nije sve u plinu
Međutim, nije sve samo u plinu. Njemačke su tvrtke 2020. godine u Rusiju izvezle dobara u vrijednosti većoj od 25 milijardi eura, a iz Rusije su uvezle dobra u vrijednosti 15.5 milijardi eura, uglavnom energenata i metala.
Sada njemačke milijarde i dalje idu u Rusiju po naftu i plin, a zbog ekonomskih sankcija ništa se ne vraća. A to Nijemce jako tišti. Do objave trgovinskih sankcija Europske unije rusko je tržište bilo drugo najvažnije za njemačku luksuznu robu (prvo je kinesko).
Tvrtki Daimler-Benz rusko je tržište bilo toliko važno da je ondje izgradila tvornicu. S obzirom na to da i kinesko tržište posustaje, dijelom zbog (pre)rigoroznih mjera za suzbijanje covida, a dijelom zbog "pregrijanosti" (naročito tržišta nekretnina), Nijemci bi se itekako rado što prije vratili na rusko tržište.
Olaf Scholz najslabiji od svih kancelara od 1946.
U obzir treba uzeti i činjenicu da je Olaf Scholz najslabiji od svih kancelara od 1946. godine i Konrada Adenauera. Scholzova slabost proizlazi iz dva velika izvora. Prvi je to što je na čelu koalicijske vlade koju uz njegov Sozialdemokratische Partei Deutschlands čine Bündnis 90/Die Grünen (zeleni) i Freie Demokratische Partei (laburisti). S obzirom na temeljne stranačke politike, spariti zelene i liberale u istu koaliciju vraški je zahtjevno.
To prije što ni sami zeleni nisu stabilna stranka s obzirom na to da traje unutarstranački sukob između "realista" i "idealista". Idealisti tvrde da se vodstvo stranke prodalo za fotelje te da je iznevjerilo ne samo članstvo nego i Nijemce. Realisti, naravno, tvrde da se iz opozicije ništa ne može postići te da su kompromisi neophodni.
Međutim, održavanje koalicije nije Scholzov jedini problem. Drugi, i pokazalo se znatno veći, jest činjenica da ne kontrolira Scholz SPD, već da SPD konstantno pokušava zauzdati Scholza. Iako je kancelar, Scholz nema visoku funkciju u stranci. Predsjedavanje SPD-om dijele Saskia Esken i Lars Klingbeil. Jako važna osoba u SPD-u je i glavni tajnik Kevin Kühnert (mlada nada stranke jer je rođen 1989.). Scholz nije ni u predsjedništvu SPD-a.
Dapače, često se čini da se vodstvo SPD-a jako trudi da Scholzu zakomplicira život, posebno što se tiče slanja oružja u Ukrajinu. Marie-Agnes Strack-Zimmermann, predsjednica parlamentarnog odbora za obranu i stručnjakinja za obranu liberalnog FDP-a (članice vladajuće koalicije), javno je dovela u vezu Scholzovu nevoljkost da pošalje Ukrajini teško oružje s pritiscima iz SPD-a. Ankete pokazuju da se upravo glasači SPD-a protive njemačkom naoružavanju Ukrajine te žele da Berlin zadrži što bolje odnose s Moskvom.
I bez ruske agresije na Ukrajinu, ekonomskih sankcija EU koje su najviše pogodile njemačko gospodarstvo, sve veće cijene energenata i, onog najgoreg, realne šanse da Njemačka potpuno ostane bez opskrbe ruskim plinom, život kancelara Olafa Scholza bio bi jako komplicirano balansiranje između mnogobrojnih želja, interesa i zahtjeva.
Stoga nije ni čudno što se čini da je neodlučan i usporen.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala