DJEČJI ZUB iskopan u francuskoj špilji otkrio je dosad najranije dokaze o tome da su ljudi - Homo sapiens - živjeli u zapadnoj Europi. Otkriće kutnjaka u Grotte Mandrinu u blizini Malatavernea, u dolini Rhône u južnoj Francuskoj, zajedno sa stotinama kamenih komada alata koji datiraju prije oko 54.000 godina, sugerira da su rani ljudi živjeli u Europi oko 10.000 godina prije nego što su arheolozi dosad mislili, prenosi CNN.
Štoviše, zub Homo sapiensa bio je stisnut između slojeva neandertalskih ostataka, što pokazuje da su dvije skupine ljudi koegzistirale u ovoj regiji. Ovi nalazi osporavaju narativ da je dolazak Homo sapiensa u Europu izazvao izumiranje neandertalaca, koji su živjeli u Europi i dijelovima Azije oko 300.000 godina prije nego što su nestali.
"Ljudi i neandertalci živjeli na istom mjestu"
"Često smo mislili da je dolazak modernih ljudi u Europu doveo do prilično brzog nestanka neandertalaca, ali ovi novi dokazi sugeriraju da su i pojava modernih ljudi u Europi i nestanak neandertalaca mnogo složeniji", rekao je koautor studije Chris Stringer, profesor i voditelj istraživanja ljudske evolucije u Prirodoslovnom muzeju u Londonu.
To je prvi put da su arheolozi pronašli dokaze skupina Homo sapiensa i neandertalaca koje žive na istom mjestu i koje se brzo, čak i naglo, izmjenjuju najmanje dva puta, prema studiji objavljenoj u časopisu Science Advances u srijedu.
Prije toga dolazak prvih ljudi u Europu datirao je između 43.000 i 45.000 godina, prema ostacima pronađenim u Italiji i Bugarskoj, nedugo prije nego što su pronađeni posljednji preživjeli ostaci neandertalaca, koji datiraju prije 40.000 do 42.000 godina. Ovaj vremenski okvir mnoge je naveo na pomisao da su dolazak Homo sapiensa i nestanak neandertalaca povezani.
Ljudi i neandertalci, za koje znamo iz genetske analize da su se susreli i imali djecu, što je rezultiralo tragovima neandertalaca u našoj DNA, preklapali su se mnogo dulje razdoblje u Europi, sugerira ova studija. Jesu li se ljudi i neandertalci družili u ovoj francuskoj špilji s pogledom na dolinu Rhône? Istraživači nemaju čvrste dokaze o interakciji između dviju skupina.
"Vjerojatno su se dvije skupine susretale"
Alati pronađeni u slojevima koji otkrivaju zanimanja Homo sapiensa i neandertalca različitog su stila i ne pokazuju nikakav znak da su jedan drugog učili tehnikama klesanja ili ljuštenja kamena. Kameni alati povezani s ljudima, poznati kao neronijski alati, manji su od mousterijanskih alata koje su koristili neandertalci.
No, autori studije smatraju kako je vjerojatno da su se dvije skupine susretale u blizini - čak i ako se izravni kontakt nije dogodio u ovoj špilji. Stotine komada kamenog oruđa pronađene na tom mjestu upućuju na to da su sklonište u stijenama intenzivno okupirale obje skupine ljudi i da to nije bilo samo mjesto za povremeni boravak.
Zapanjujuće, znanstvenici su uspjeli utvrditi da je razdoblje između preseljenja neandertalaca i doseljavanja prvih modernih ljudi u špilju prije 56.000 godina bilo samo godinu dana. Istraživači su to učinili mapiranjem i analizom naslaga čađe iz vatri koje su ljudi palili u špilji.
"Čađa se taloži na svodu skloništa, a u razdoblju kad tamo nitko nije živio, nije bilo ni taloženja čađe", objasnio je Stringer.
Moguće je da su razmjenjivali znanja
Glavni autor studije Ludovic Slimak, istraživač u Francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja i Sveučilištu u Toulouseu, koji radi na ovom mjestu već 30 godina, rekao je kako vjeruje da su dvije skupine na neki način razmijenile znanje.
Od samog početka, rekao je Slimak, moderni su ljudi koristili kremen koji je došao s lokacija udaljenih stotinama kilometara, pokazuju kameni alati pronađeni u špilji. To znanje vjerojatno dolazi od autohtonih neandertalaca, objasnio je Slimak.
"Čini se da je Homo sapiens odmah dobro poznavao teritorij i izvore kremena koji su vrlo lokalizirani. Kakva je točno bila interakcija? To ne znamo. Nemamo pojma je li to bio dobar odnos ili loš odnos. Je li to bila grupna razmjena ili su ljudi imali neandertalske izviđače koji su im pokazali sve što je bilo važno?" rekao je Slimak.
Istraživači su odredili slojeve nalazišta koristeći radiougljik i tehnike luminiscencije, koje određuju kada su zrna minerala u stijeni posljednji put bila izložena sunčevoj svjetlosti. Sloj koji sadrži dječji zub Homo sapiensa proteže se prije 56.800 do 51.700 godina. U različitim slojevima znanstvenici su otkrili osam drugih zuba koji su pripadali neandertalcima.
Znanstvenica: Moramo pronaći i druge ostatke
Razmrsiti priču o ljudskoj prošlosti kompliciran je pothvat, ali je uglavnom prihvaćeno da moderni ljudi potječu iz Afrike i da su svoju prvu uspješnu migraciju u ostatak svijeta izvršili u jednom valu prije 50.000 do 70.000 godina.
Različiti drevni hominini postojali su i koegzistirali prije nego što se Homo sapiens pojavio kao jedina preživjela vrsta, a došlo je i do križanja između različitih skupina ranih ljudi. Neke od tih skupina, poput neandertalaca, lako se identificiraju kroz fosilne zapise i arheološke ostatke, ali druge, poput denisovaca, uvelike su identificirane njihovom genetskom ostavštinom.
Marie-Hélène Moncel, voditeljica istraživanja u Francuskom nacionalnom prirodoslovnom muzeju u Parizu, rekla je da otkriće samo jednog modernog ljudskog zuba nije bilo dovoljno da se datumi dolaska Homo sapiensa u Europu definitivno pomaknu. Rekla je kako su potrebni drugi fosilizirani ljudski ostaci da bi bila sigurna u nalaze ovog rada.
"Zubi nisu dovoljni, moramo pronaći postkranijalne ili kranijalne ostatke da bismo bili sigurni", rekla je Moncel, koja nije bila uključena u istraživanje.
Moguća je DNA analiza zuba
Moguće je da bi DNA - bilo izravno iz zuba ili kroz revolucionarne nove tehnike koje omogućuju sekvenciranje DNA pronađene u sedimentu - mogla razjasniti priču i reći nam kako je pionirska skupina ranih modernih ljudi bila povezana s onima koji su stigli kasnije i jesu li neandertalci koji su živjeli u špilji imali isto podrijetlo.
DNA bi mogla pokazati dokaze križanja između dviju skupina. U pećini Bačo Kiro u Bugarskoj, gdje su pronađeni prethodno najstariji dokazi Homo sapiensa u Europi, DNA tih ranih modernih ljudi sadržavala je oko tri posto genetskog materijala neandertalaca.
Zubi su dobro očuvani u fosilnim tragovima, a njihove izbočine i nasadi su pomalo poput otisaka prstiju za arheologe, otkrivajući tragove o porijeklu i ponašanju. Oblik otkrivenog zuba i njegova unutarnja struktura snažno sugeriraju da pripada modernom ljudskom djetetu iako je zub oštećen, rekli su istraživači.