Ustao je protiv nepravde, osuđen je na doživotni zatvor. Onda je postao predsjednik

Foto: EPA

Nelson Mandela rodio se 1918. godine u vrlo podijeljenoj i konfliktnoj zemlji. Južnoafrička Republika bila je talac šačice bijelaca koji su držali sve poluge vlasti u svojim rukama i nisu ju htjeli dijeliti. Mandela je htio zemlju jednakih gdje ne postoje odvojeni zakoni za bijele i crne i gdje stanovništvo može živjeti skladno. Radi takvog stava proveo je više od 20 godina u zatvoru. Njegov otpor ipak je urodio plodom te je postao prvi crni južnoafrički predsjednik. Umro je 2013. u dobi od 95 godina.

Rodio se u kraljevskoj obitelji jednog od mnogobrojnih afričkih plemena. Njegova obitelj imala je dovoljno sredstava da mu omoguće školovanje pa je Nelson Mandela studirao pravo u Johannesburgu. Tamo je upoznao mnoge pojedince koji su, baš kao i on, željeli vidjeti u Južnoafričkoj Republici demokratske promjene.

Rasni zakoni natjerali ga na priključenje ANC-u

Tako se uključio u ANC, odnosno u Afrički nacionalni kongres. Radilo se o organizaciji kojoj je cilj bio dokidanje zasebnih zakona i postizanje prava većinskog crnačkog stanovništva. JAR je tijekom Hladnog rata proveo niz segregirajućih zakona.

Aparthejd u JAR-u rezultirao je zakonima koji su zabranjivali miješane brakove između bijelaca i crnaca, a jedan se zvao Zakon o nemoralu, koji je jasno nalagao da je seks između bijelaca i crnaca nemoralan i kazneno djelo. Da bi stvar bila gora, uvedeni su registri o boji kože te prostorni zakoni koji bi određivali koji dijelovi zemlje su za bijelce, a koji za crnce.

Segregacija je bila vidljiva u svakodnevnom životu. Ako biste se prošetali ulicama Johannesburga tijekom 1950-ih, vidjeli biste parkove s natpisima "samo za bijelce" ili škole na čijim je vratima bilo istaknuto da je to "bijela škola". Crnci koji su prolazili pored vas imali su posebne licence za rad koje su morali pokazivati policajcima kako ne bi bili deportirani iz grada.  

Internacionalni pritisak

Mnoge su zemlje uvele neke sankcije JAR-u radi ovih zakona, no glavni vanjski oponenti ovakvih politika bili su UN i akademska zajednica. U periodu Hladnog rata, više od stotinu fakulteta je obustavilo suradnju s južnoafričkim sveučilištima radi aparthejda. UN je opetovano izbacivao rezolucije koje su ukazivale na humanitarnu nepravdu u JAR-u, što je s vremenom navelo zemlje na bojkot i ekonomske sankcije.

Mandela je sudjelovao u brojnim akcijama ANC-a poput javnih protesta ili akcija nepoštivanja rasnih zakona. Više puta je bio priveden, a 1964. godine osuđen je na doživotnu kaznu. Proveo je u zatvoru 27 godina.

Za to vrijeme, politika aparthejda postajala je sve nestabilnija. Vanjski pritisci postali su sve veći, a sve više lokalnog stanovništva počelo je na Mandelu gledati kao na žrtvu jednog jako ružnog sustava. To je dovelo do novih protesta te je Mandeli ukinuta kazna 1990. godine kada je pušten na slobodu.

Nakon zatvora odmah se bacio u aktivizam te je sudjelovao na prvim sveobuhvatnim političkim izborima 1994. godine kada je i pobijedio. Za vrijeme svog mandata, stavio je naglasak na povjerenje u demokratske institucije i u tom pogledu je uvelike uspio. Devedesete godine u JAR-u obilježene su porastom kriminala i visokim stupnjem infekcija HIV-om, no država je napokon ukinula sve rasne zakone i krenula putem demokratizacije.

1999. godine povlači se iz politike i vodi privatan život. Zadnjih četrnaest godina provodi u društvu prijatelja i obitelji kako bi nadoknadio godine provedene u zatvoru. Danas se smatra najvažnijom ličnosti u povijesti te zemlje, a njegove ulice i trgovi mogu se pronaći posvuda u subsaharskoj Africi.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.