ODRASTANJE u dječjem domu snažno utječe na razvoj djece i nosi niz izazova s kojima se susreću i odgajatelji, psiholozi i ostali zaposlenici domova kako bi djeci omogućili što zdravije odrastanje.
200 djece ima podršku pet psihologa
Dijana Bačani već 15 godina radi kao psihologinja u Centru Klasje iza pružanje usluga u zajednici. Ovaj centar trenutno skrbi o 160 djece, od čega je većina u poludnevnom boravku, a sa svim uslugama koje pružaju obuhvaćaju preko 200 korisnika koje kontinuirano prate psiholozi.
U razgovoru za Index Bačani govori kako je tijekom toga vremena svjedočila svakakvim situacijama, od teških i traumatskih do onih sretnih i lijepih. No ono što je u svakoj situaciji najvažnije, dodaje, postavljanje je najboljeg interesa djeteta na prvo mjesto.
“Pri dolasku djeteta u dom izrađuje se individualni plan tretmana koji je podložan promjenama, ovisno o potrebama djeteta i problemima koji se mogu pojaviti u svakom trenutku. Sva djeca na smještaju i u boravku potencijalni su korisnici intenzivne psihološke podrške. Osim toga, kao Centar za pružanje usluga u zajednici radimo i izvaninstitucionalnu podršku udomiteljskim i biološkim obiteljima, gdje se radi i s obitelji, ali i s djecom", govori psihologinja.
Dodaje kako je na velik broj djece koja se nalaze u ovom centru raspoređeno pet psihologa.
Izdvajanje djece od obitelji traumatično je i stresno iskustvo
Sugovornica objašnjava kako je izdvajanje djece od obitelji stresno i traumatično iskustvo na koje djeca različito reagiraju, a traumatizacija je veća kod mlađe djece i kod one djece koja ne razumiju razloge izdvajanja: “Odjednom otrgnuto od svojih roditelja, doma, stvari, navika, prijatelja i svega što mu je poznato i blisko, dijete se suočava s ogromnim gubitkom".
"Premda su mnoga djeca prije izdvajanja iz obitelji prošla različite vrste trauma, kao što su zlostavljanja svih vrsta, samo izdvajanje za njih je dodatna trauma. Dio djece u stanju je šoka, djeluju 'zamrznuti', kao da mirno prihvaćaju novonastalu situaciju, a širok spektar neugodnih emocija preplavljuje ih naknadno. Često su ljuti i na socijalne radnike koji su ih doveli, na sud, na nas, što razumijemo, jer je ljutnja, kao i traženje krivca, dio procesa tugovanja", otkriva psihologinja.
Dodaje da starija djeca ponekad osjete olakšanje jer dolazak u centar znači kraj nekim nesretnim okolnostima zbog kojih su i smješteni u dom.
"Neki od njih se onda kasnije bore s ambivalentnim osjećajima prema svojim roditeljima. S jedne strane su na njih ljuti i razočarani njihovim postupcima, a s druge strane su tužni zbog razdvojenosti. No ponekad i stariji reagiraju ljutnjom, tugom, otporom”, dodaje Bačani i navodi kako su jedine zajedničke reakcije sve djece strah pred nepoznatim i zbunjenost.
Djeca trebaju osjećaj sigurnosti, suosjećanje i razumijevanje
U tim teškim trenucima u kojima se djeca suočavaju s nepoznatom okolinom i ljudima prvi zadatak stručnog radnika je, kaže psihologinja, pokušati barem dijelom vratiti izgubljeni osjećaj sigurnosti i kontrole, pokazati razumijevanje i suosjećanje i odgovoriti na sva pitanja koja djecu muče.
“Potom slijedi upoznavanje s prostorom u kojem će boraviti, s djecom, odgajateljima i drugim radnicima koji će brinuti o njemu. Psihološka podrška djeci je dostupna svakim radnim danom, ako je i ne traže samoinicijativno, intenzivno im se pruža upravo u tom najizazovnijem razdoblju prilagodbe. Važno je spomenuti i da im je podrška odgajatelja, koji su također stručni radnici, dostupna 0-24", govori Bačani.
Odmah dodaje:
"Svima nam je primarni cilj osnažiti dijete, pomoći mu u prilagodbi na novu sredinu i navike, kao i u nošenju sa svim gubicima i traumama. Neka djeca se prilagode brzo, dok za neke ne možemo reći da su se prilagodili, već da su pronašli određene uspješne mehanizme preživljavanja”.
Teške posljedice provođenja ranog djetinjstva u ustanovama socijalne skrbi
Psihologinja Bačani govori nam kako provođenje ranog djetinjstva u ustanovama socijalne skrbi može imati teške posljedice za djecu:
“Uglavnom se radi o dugoročnim posljedicama i postoje mnoga javno dostupna istraživanja koja su se bavila razvojem dječjeg mozga u prvim godinama života, a na njima su se temeljile i kampanje za promociju udomiteljstva. Naravno da je važno sve ono što mi možemo pružiti, a to su brižnost i toplina, predvidiva dnevna rutina, dosljedni odgoj, kao i sveukupni stručni rad s djecom. Nerijetko k nama dolaze djeca toliko zanemarena da i u institucijskim uvjetima krenu itekako napredovati. Međutim, to se ne može ni najmanje usporediti s napretkom koji redovito vidimo kod djece koja su od nas posvojena”.
Potrebnu psihološku podršku u Centru Klasje psiholozi nastoje pružiti znanjem i metodama iz nekoliko psihoterapijskih pravaca pa uz osnovnu podršku, koriste metode terapije igrom, transakcijske analize i kognitivno bihevioralne terapije.
Bačani naglašava i kako redovito surađuju sa svim dostupnim stručnjacima, ovisno o potrebama pojedinog djeteta pa je dio djece uključen i u psihoterapiju izvan Centra, a kada je to potrebno, surađuju i s dječjim psihijatrima.
“Ni besprijekorna briga i posvećenost ne mogu zamijeniti život u obitelji”
Ipak, psihologinja dodaje: “Ni besprijekorna briga i posvećenost ne mogu zamijeniti život u obitelji. Kao jedino prirodno okruženje za pravilan rast i razvoj djeteta, život u obitelji je i jedno od temeljnih dječjih prava. Zato bi smještaj u ustanovama trebao bi biti privremen, do pronalaska adekvatnijeg rješenja za dijete. Dok za neku djecu starije tinejdžerske dobi, koja se iz različitih razloga također izdvajaju iz primarnih obitelji, smještaj u dom može biti i dobra opcija, dugotrajni smještaj djece predškolske dobi je nedopustiv, osobito djece mlađe od tri godine".
Kaže kako se nažalost i dalje događa da djeca cijelo svoje rano djetinjstvo provedu u ustanovi.
"Posljedice ovoga teške su i nepopravljive. Dovoljno je samo reći da ova djeca neće nikada dobiti priliku razviti odnos sigurne privrženosti, koja je temelj svih kasnijih odnosa u životu pojedinca i utječe na sve aspekte funkcioniranja djeteta. Iskustvo stabilnog obiteljskog života djeci koja nisu u mogućnosti živjeti sa svojim roditeljima može pružiti jedino kvalitetna udomiteljska obitelj. Nažalost, potrebe daleko premašuju broj obitelji koja su spremna otvoriti vrata svojih domova djeci u potrebi", kaže Bačani.
Upravo sporost sustava je ono što Bačani navodi kao jedan od najtežih aspekata ovog posla, a naglašava i kako obitelji koje se odlučuju na udomiteljstvo ili posvojenje u fokus moraju staviti dijete, a ne vlastitu potrebu za dobročiniteljstvom.
"Nažalost, unatoč strogoj proceduri, selekciji, edukacijama djeca iz obitelji vraćaju se u ustanove kad ljudi shvate da se ipak ne mogu nositi s određenim izazovima. Ne moram spominjati kakav to utjecaj ostavlja na dijete koje je već jednom izdvojeno iz svoje biološke obitelji", opisuje psihologinja.
Ulaže se u poboljšanje kvalitete skrbi o djeci
Psihologinja nam priča i kako se danas više ulaže u poboljšanje kvalitete skrbi o djeci koja žive u ustanovama.
"Djeca više nisu uskraćena za širu podršku zajednice, iskustva, različite aktivnosti. Način rada koji i unutar ustanove imitira obiteljsko okruženje, pruža im priliku razviti i različite životne vještine, kao i pozitivne odnose s osobama koje brinu o njima. Kod djece školske dobi smještanje ili uključivanje u neku od usluga Centra Klasje zapravo može biti prilika za novi početak", govori.
Bačani opisuje i konkretne benefite.
"Manje izostaju s nastave, odlaze na nju opremljeni i pripremljeni, pomoć u učenju je kvalitetna i kontinuirana, ispravljaju ocjene, pa su time, zapravo i bolje prihvaćeni od strane vršnjaka i manje stigmatizirani nego kad su živjeli u neadekvatnim uvjetima. Ako žele, ako pokažu marljivost i upornost, imaju prilike nastaviti svoje školovanje i nakon srednje škole", naglašava.
Naglašava koliko su domovima važni donatori.
"Naravno, ovdje moram spomenuti naše predivne donatore koji omogućavanju našoj djeci materijalni standard koji je ponekad i viši nego kod neke djece koja žive sa svojim roditeljima, tako da zaista možemo reći da imaju sve, od zadovoljenih osnovnih potreba, prekrasnih izleta, ljetovanja, zimovanja, individualno ispunjenih želja za rođendane i blagdane, pa do stalnog unaprjeđenja stambenih uvjeta”, zaključuje psihologinja Bačani.
Kako bi dječji domovi ove zime bili barem malo bezbrižniji, pobrinuo se PPD koji je odlučio podmiriti troškove režija struje i plina svim dječjim domovima i SOS dječjim selima u Hrvatskoj kroz šest mjeseci sezone grijanja 2022./23. Višak od doniranih sredstva domovi i SOS sela će operativno moći koristiti za potrebe razvoja i poboljšanje uvjeta boravka djece. U suradnji s nadležnim ministarstvom i domovima pokrenuta je i medijska kampanja kako bi motivirali i ostale da pokušaju pomoći domovima za nezbrinutu djecu, kojima je svaka vrsta pomoći itekako dobrodošla.
Sadržaj donose Index i PPD u skladu s najvišim profesionalnim standardima.
*Index i PPD donose serijal članaka i videa na temu dječjih domova u Hrvatskoj u sklopu velike kampanje Ne zaboravi na domove. U kampanji donosimo priče s terena, kao i iskustva ljudi koji su odrastali u dječjim domovima diljem Hrvatske s ciljem senzibiliziranja javnosti za ovu temu.