Da je netko prije 10 godina rekao Zelenskom, tada glumcu i producentu vlastitog humorističnog showa Večernji kvartal, kako će se 2025. godine protiv njega, kao predsjednika Ukrajine, okomiti predsjednik SAD-a Donald Trump i vođa Rusije Vladimir Putin, siguran sam da bi Zelenski to shvatio kao jednu jako lošu šalu, potpuno nerealnu i nemoguću.
Međutim, posljednjih deset, točnije jedanaest godina, od ožujka 2014., početka ruske agresije na Ukrajinu, Ukrajinci, kao i cijeli svijet, vidjeli su toliko nemogućeg da je stvorilo dojam kako nas više ništa ne može iznenaditi, čak ni da sutra vanzemaljci slete na Zemlju i započnu invaziju.
U međuvremenu, Trump je uspio iznenaditi Ukrajinu i svijet. Svojim izjavama i izjavama svojih ljudi - dovoljno je spomenuti govor potpredsjednika SAD-a Vancea u Münchenu kad su Ukrajinci iznenađeno saznali da je Ukrajina započela ovaj rat. Pod zvukovima sirena zračnih uzbuna i napadima dronova na Kijev i bolnici u Odesi, Ukrajinci su saznali da Rusija samo želi mir.
Dok su se branili od ruskih raketa Iskander i sjevernokorejskih projektila, a pritom štedeći svaki Patriot projektil, Ukrajinci su s iznenađenjem saznali da vojna pomoć Amerike nije iznosila 67 milijardi dolara, od čega je većina ostala u SAD-u kod proizvođača vojne opreme, nego 350 milijardi dolara, koje je Trumpu "izvukao" komičar Zelenski. Ako je to zaista tako, Trump bi trebao spakirati stvari i napustiti posao, a kamoli zaboraviti na imidž "najboljeg pregovarača na planeti".
No, trenutačno Trump više izgleda kao "Tramberlen", to je svojevrsna mješavina s Chamberlainom, britanskim premijerom koji je 1938. potpisao Münchenski sporazum s Hitlerom, što je otvorilo vrata Drugom svjetskom ratu.
Konfrontacija između Trumpa i Ukrajine postala je neizbježna kada nisu našli zajednički jezik ni oko minerala ni oko formata pregovora s Rusijom. Dvije potencijalne "omiljene igračke" američkog predsjednika nisu funkcionirale. Sada Trump i njegovi suradnici žestoko provociraju Zelenskog, a istovremeno i Ukrajinu, uz jačanje pohvalnog narativa prema Rusiji.
U tom kontekstu Kremlj osjeća euforiju i ima visoka očekivanja. Naravno! Sada opet razgovaraju s njima! Ponovno su dokazali cijelom svijetu da što više civila ubiješ i što više gradova uništiš, to će prije s tobom razgovarati u ovom novom, apsolutno poremećenom svijetu.
Međutim, možemo reći da svi ti euforični planovi Kremlja imaju male šanse za ostvarenje. Hrvatima je ovakva priča vrlo poznata jer su se borili u potpunoj okupaciji, bez priznanja države, dok svi ti takozvani geopolitički divovi odlučuju o tvojoj sudbini umjesto tebe, a unaprijed ti kopaju grob i naručuju nadgrobnu ploču.
Prije tri godine Ukrajini su davali tri dana. Ne trebamo se zavaravati, gotovo svi na Zapadu bili su uvjereni da će Rusiji osvajanje Ukrajine poći za rukom koristeći silu, čime bi proširila svoj utjecaj u Europi i prisvojila ogromne ljudske, prirodne i industrijske resurse Ukrajine. Nitko to nije posebno sprječavao, bilo je samo izražena "duboka zabrinutost".
Mnoge zemlje tada su povukle svoja veleposlanstva iz Kijeva, čekajući formiranje nove okupacijske vlasti, planirajući kasnije dogovoriti nastavak suradnje "kao i obično". Ukrajina je beskrajno zahvalna Hrvatskoj jer je bila jedna od rijetkih koja je ostala u Kijevu. Ukrajina je tada sama izdržala napad i opstala.
U ožujku 2023. godine Ukrajina nije imala rakete, ni dovoljan broj aviona i dronova, ni dopuštenje vršiti napade na neprijatelje. 31 Abrams, koji je u tom trenutku skupljao prašinu u skladištima, stigao je u Ukrajinu tek u listopadu 2023. Medijska kampanja o protunapadu u kojem su američka administracija te vodstvo NATO-a bez ikakvih skrupula javno gurali Ukrajinu bila je toliko snažna da su se izbjeglice po Europi već počele raspitivati o kartama najesen, kako bi se vratili.
SAD je tvrdio da sve što je potrebno za uspješnu protuofenzivu, Ukrajina je dobila. General Zalužni i Zelenski imali su dosta iskustva, volje i zdravog razuma da spase ukrajinsku vojsku od poraza u ljetu 2023. godine. Toga ljeta, Ukrajina ne samo da nije izgubila svoju vojsku već je i naučila dosta o bojnom polju te da je, činjenično, samostalno uništila ruske crnomorske flote. Ukrajina je izdržala.
U listopadu i studenom 2023. godine, gotovo potpuno je zaustavljena kako vojna tako i druga pomoć na period od pet mjeseci. Europska vojna industrija tek je skupljala zalet, Europa se još uvijek u mnogo čemu oslanjala na SAD, ali ne uzimajući to u obzir, Ukrajina je izdržala zahvaljujući hrabrosti svoje vojske i "malim kapljicama" pomoći, koja je dolazila od manjih zemalja kao što je Hrvatska. Zahvaljujući tim "kapljicama", stvoreno je more koje je omogućilo da Ukrajina opstane i ovaj put. Amerika nije imala stvarnih prepreka koje bi zaustavile nastavak pomoći.
Čini se da slijedi još jedan pokušaj da se napravi sve kako bi Ukrajina pala. Budući da Rusiji probijanje fronta i zastrašivanje ljudi dronovima i raketama u prethodne tri godine nije pošlo za rukom - sada se koristi omiljena metoda FSB-a: stvaranje unutarnje destabilizacije, poželjno organiziranje unutarnjeg raskola i kroz "izbore" dovesti na vlast proruske snage koje će biti za "mir", kako bi se Ukrajinu prisililo na kapitulaciju.
Washington javno i ozbiljno podržava uzor ruske demokracije, gdje je Putin nepromjenjivo na vlasti već 26 godina, dok od Ukrajine, koja krvari, zahtijeva "demokratske standarde". Europa sa strahom promatra sve ovo i čak saziva hitne summite.
Do danas, jedino što je sprječavalo ostvarenje svih pokušaja i planova da se Ukrajina preda Kremlju bila je nepokolebljivost i hrabrost ukrajinskog vojnika. Ni predsjednik, ni parlament, ni vlada, ni ministri, ni aktivisti, nitko, niti zajedno niti pojedinačno, nije odigrao tako kolosalnu ulogu kao jednostavan ukrajinski vojnik u ovom ratu, spašavajući barem Ukrajinu i Europu, a možda čak i cijeli zapadni svijet kakvim ga danas poznajemo.
Mislim da je naš glavni zajednički zadatak ne izdati upravo njega. Europa konačno mora shvatiti da je vrijeme za sazrijevanje upravo sada te da treba spašavati samu sebe i slijediti snažnog - slijediti ukrajinskog vojnika.
Mnogi sada promatraju kako će se Ukrajina ponašati i kako će se Zelenski ponašati u ovim okolnostima. Od toga će ovisiti ponašanje mnogih zapadnih vođa i država, ali ključna poruka Ukrajinaca je jasna - Ukrajina će se boriti do pobjede.
Nitko ne namjerava odstupiti, a sve što se događa samo dodatno mobilizira ukrajinsko društvo. Ukrajinci su već puno puta dokazali svoju sposobnost i snagu u trenucima najvećih izazova, treba se ujediniti i zaboraviti na unutarnje sukobe te jedinstvenim frontom ići naprijed.
Šok koji su Ukrajinci doživjeli nije ih demotivirao, već totalno suprotno, motivirao ih je. Dakle, ovaj šok od Trumpovih riječi, ovo hladno buđenje koje se izlijeva na naše glave, djeluje na Ukrajinu samo kao mobilizacija i ujedinjenje u obrani od agresora. Ukrajinci nemaju što izgubiti.
Oni žive prema izreci poznate izraelske premijerke, inače rođene u Kijevu, Golde Meir: "Mi želimo živjeti, a oni nas žele ubiti. Slažete se, u takvim uvjetima imamo prilično malo prostora za kompromis."
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala