Rakar i Vuković nude ljudima sa švicarcima da tuže banke. Banke i Večernji bijesni

Foto: Tomislav Miletic, Goran Stanzl/ PIXSELL

VIŠEGODIŠNJA pravna i financijska situacija oko kredita u švicarcima bliži se kraju. Vrhovni sud je krajem prošle godine donio prvu odluku o pravu na obeštećenje potrošača nakon konverzije švicarskog franka, a rok za podnošenje tužbe za naplatu preplaćenih kredita u švicarskim francima istječe 16. lipnja.

Vijest da je kompanija Druga fundacija SPV d.o.o., iza koje stoje Marko Rakar i Vuk Vuković (uz brojne druge stručnjake), poslala poziv na stotine adresa u kojem se nudi otkup potencijalne tražbine na temelju preplaćene kamate po kreditima u švicarskim francima izazvala je bijes kod banaka i Večernjeg lista.

U pozivu Rakar i Vuković nude da kompanija preuzme sve troškove vođenja postupka, a po uspješnoj naplati obeštećenja zadrži 25 posto iznosa, dok bi osoba koja je prodala tražbinu dobila 75 posto. Time efektivno kompanija preuzima sav rizik postupka, snosi troškove u slučaju negativne presude, a građani mogu samo profitirati u slučaju pozitivne presude, s tim da bi dobili 3/4 posuđenog iznosa.

S ostatkom bi Druga fundacija SPV pokrila sve troškove, a ono što ostane nakon toga bi bio profit. Kako se radi o privatnoj kompaniji, a ne udruzi, cilj je, dakako, ostvariti dobit. U principu je osnova posla preuzimanje rizika uz naknadu koja će ovisiti isključivo o uspješnosti posla. Građani ne mogu izgubiti, samo dobiti.

To je bar ideja, a pitali smo direktno Marka Rakara i Vuka Vukovića kako bi sve funkcioniralo u praksi, zbog čega su se odlučili na to, koji interes imaju oni, a koji klijenti i zašto su se protiv nje pobunili u Hrvatskoj udruzi banaka (HUB).

Koji problem žele riješiti otkupom potraživanja za preplaćene kamate?

"Druga fundacija je trgovačko društvo koje je osnovano s vrlo jednostavnim i jasnim ciljem – da omogući građanima koji su bili ili su još uvijek korisnici kredita ili leasinga u švicarskim francima da iskoriste svoje pravo i naplate obeštećenje od banaka", pojašnjava Rakar.

Poziva se na odluku Vrhovnog suda iz prosinca 2022., prema kojoj potrošač/korisnik kredita ima pravo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita.

Sve je počelo onoga trenutka kada je švicarski franak počeo značajno rasti u odnosu na druge svjetske valute, pa tako i kunu, 2008. godine. Krediti u švicarcima bili su relativno popularni jer su imali nešto manju kamatnu stopu u odnosu na kredite u eurima, a rate kredita počele su rasti kada je ta valuta počela jačati u odnosu na kunu.

"Ako detaljno pročitate izvješća HNB-a, vidjet ćete kako i sam HNB građane koji su uzimali kredite u švicarcima naziva 'subprime', dakle, građanima za koje se unaprijed znalo da će imati poteškoća u otplati svojih kreditnih obveza", kaže Rakar.

Termin "subprime" u smislu kreditiranja označava one kredite koji se daju građanima ili kompanijama za koje se očekuje da će se teže moći otplaćivati. Uglavnom se na njih naplaćuju veće kamate, ali to nije bio slučaj sa švicarcima, koji su imali manje kamate od kredita u eurima. Zbog toga su bili i privlačni klijentima banaka.

"Tisuće takvih kredita završile su kao nenaplative, vjerojatno su deseci tisuća korisnika morali posegnuti za ušteđevinama i drugim kreditima kako bi pokrili novonastalu situaciju, a svi su trpjeli veliku štetu zbog rizika koji im nitko na vrijeme nije objasnio", tvrdi Marko Rakar.

Banke ne žele da uspiju, ugrožavaju im dobit i bonuse

Pokazalo se da mnogi oštećeni potrošači i ne znaju da imaju pravo na odštetu od banaka kod kojih su uzimali kredite. Rakar tvrdi da su banke proteklih deset godina uložile mnogo napora da sakriju tu informaciju jer im ona nije u interesu.

"Banke bi bile iznimno sretne da je situacija ostala kao do prije nekoliko dana budući da se očekuje kako će apsolutna zastara nastupiti u sljedećih nekoliko tjedana (početkom lipnja) te nakon tog roka više neće biti moguće naplatiti to obeštećenje", kaže Rakar.

Hrvatska udruga banaka (HUB) je za Večernji list komentirala da se bankama javljaju brojni uznemireni klijenti. Tvrde da banke ne žele surađivati s Drugom fondacijom jer smatraju da su 2015. konverzijom kredita u švicarcima u eurske kredite korisnici obeštećeni.

"Nije istina da bi isplata obeštećenja za banke izazvala problem likvidnosti. Likvidnost bankarskog sektora je povijesno visoka u Hrvatskoj, a od 2015. je višak likvidnosti koji banke drže na računu u HNB-u narastao za 15 milijardi eura. Ovdje govorimo o možda 10 posto tog iznosa", negira Vuk Vuković tvrdnje da bi uspješnost tužbi mogla dovesti do problema u bankarskom sektoru.

Prema njemu, pobjeda građana u sporu s bankama bit će poticajna i za gospodarstvo. Milijarda i pol eura, koja bi se naglo oslobodila iz banaka i uplatila građanima, podigla bi potrošnju. Ali ne bi podigla inflaciju jer se ne radi o novom novcu ("printanom novcu"), nego o iznosu koji su građani svojedobno preplatili.

"Ono što će bankama biti problem jest pad dobiti, ali za to su isključivo krive one same. A pad dobiti ugrožava i bonuse direktora banaka pa je jasno da su banke i njihovi šefovi jako zainteresirani da što manji broj ljudi ostvari svoje pravo na obeštećenje", tvrdi Vuković. "Sada su uprave banaka u problemu kako opravdati potencijalan pad dobiti svojim dioničarima i svojim matičnim bankama u inozemstvu. To je ključan problem koji imaju i koji će morati podmiriti iz viška likvidnosti", dodaje.

Obrada javnih podataka je zakonita. Zašto banke tvrde da nije dopušteno informirati građane da imaju pravo na odštetu?

"Banke su naš plan u prvome trenutku ignorirale, da bi u posljednjih nekoliko dana putem Udruge banaka i nekolicine sponzoriranih trbuhozboraca ukazivale na navodni problem porijekla podataka", komentira Rakar natpise u Večernjem zadnjih dana.

Zemljišne knjige, iz kojih su prikupljali podatke, gotovo su svuda u Europi otvoren i javni dokument, dostupan za pregled, za koji nije potrebno iskazati poseban privatni interes.

"Hrvatske zemljišne knjige u tom smislu nisu nikakav izuzetak i za svaku nekretninu postoji adekvatni upis iz kojeg se jasno vidi tko je vlasnik određene nekretnine te kakve terete ta nekretnina eventualno ima. U teretovnici nekretnine zapisan je datum kada je neki teret (hipoteka) upisan te o kojem se iznosu radi", kaže Rakar.

Bankama je problem to što je Druga fondacija o tome obavijestila širok krug građana, od kojih velik dio nije ni znao da ima pravo na obeštećenje. "U GDPR regulativi takva aktivnost je u cijelosti dopuštena i detaljno je objašnjena pod pravnim konceptom legitimnog interesa. To ukratko znači da se neka obrada osobnih podataka može slobodno napraviti ako rezultat te obrade nije smanjenje nečijeg prava", napominje Rakar.

"Mi smo prepoznali priliku kroz dvogodišnji istraživački proces, u kojem smo uvidjeli da postoji nezanemariv broj građana koji ne žele ulaziti u tužbe iz niza razloga. Nekad je to strah, nekad zamor temom, a najčešće ljudi jednostavno ne znaju koja prava imaju", objašnjava Vuk Vuković.

Tvrde da je njihovo pismo dopušteno Zakonom o zemljišnim knjigama, GDPR-om i europskom PSI direktivom, koja određuje prava korištenja javnih podataka. Pozivaju se na dio direktive koji dopušta upotrebu javnih baza i registara za stvaranje nove ekonomske vrijednosti.

"Banke, pak, tvrde da nije dopušteno informirati građane da imaju pravo na odštetu?!" komentira Rakar.

Poslovni model je da se preuzme rizik od građana, a njima isplati veći dio obeštećenja u slučaju uspješnog spora

"Uloga Druge fundacije u ovom procesu je višestruka, na prvome mjestu naš je cilj (laserskom preciznošću) informirati građane/potrošače o njihovom pravu. Osim toga, mi tim istim građanima nudimo da u njihovo ime naplatimo to potraživanje od banaka", objašnjava Rakar.

Građanima se nudi otkup potraživanja uz dogovor da kompanija preuzima sve troškove vođenja postupka, a nakon pozitivne presude za klijente, odnosno sudske presude da određena banka mora vratiti preplaćeni iznos, kompanija zadržava 25 posto svote, s tim pokriva troškove, a građani dobivaju ostalih 75 posto iznosa.

Rakar tvrdi da postoje brojni razlozi za prihvaćanje njihove ponude. "Za razliku od većine građana, mi smo oformili tim odvjetnika i pravnika koji su dobro upoznati s tom tematikom te smo uvjereni kako smo u mogućnosti kreirati odštetni zahtjev s najvećom mogućom šansom za uspjeh.

Napominje da mnogi građani ne znaju ni kako započeti postupak, uz to što ih velik broj nije svjestan činjenice da imaju pravo na povrat preplaćene kamate, a mnogi ne mogu ni pokriti troškove sudskih taksi, vještačenja ili avansa odvjetničkih troškova.

Postoji i rizik gubitka spora pa građani mogu ostati bez ičega, a potrošiti velik novac za sam postupak. Druga fondacija preuzima taj rizik, odnosno pokriva troškove postupka u svakom slučaju, bila presuda pozitivna ili negativna.

"Naša nagrada se isplaćuje posljednja i uvijek je u proporciji s obeštećenjem koje građanin dobije te smatramo da nam je u tom smislu motivacija identična, u našem ugovoru nema malenih slova i skrivenih troškova", napominje Rakar. Motivacija kompanije je, naravno, da ostvari profit, a to može samo ako bude uspješna u vođenju sporova protiv banaka.

Nitko ne vidi problem osim banaka i Večernjeg

Za razliku od banaka, Udruga Franak je načelno pozdravila inicijativu, ali poziva na oprez. Goran Aleksić ističe da još ne postoji odluka Vrhovnog suda i da nitko ne zna kakva će biti. Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) je još u prosincu prošle godine objavila da je obrada podataka dostupnih u javnim registrima zakonita ako se oslanja na legitimni interes kao pravnu osnovu za obradu.

 "...obrada osobnih podataka trebala bi biti nužna za postizanje legitimnog interesa, legitimni interes mora biti zakonit, stvaran i trenutačan te dovoljno jasno opisan odnosno specifičan kako bi se omogućila provedba testa ravnoteže u odnosu na  interese i temeljna prava osoba čiji se podaci obrađuju (ispitanika)", navodi AZOP u stručnom mišljenju objavljenom 21. prosinca 2022.

S obzirom na dostupne reakcije, nitko nema zamjerku na poslovni model kompanije Druga fundacija osim banaka i Večernjeg lista koji propitkuju kako se došlo do podataka iako i oni sami koriste iste metode u svrhu informiranja javnosti.

Nitko ne mora prihvatiti ponudu Druge fondacije, a mnogi su obaviješteni o pravu kojeg nisu bili svjesni. Ne samo da je time obrada osobnih podataka "nužna za postizanje legitimnog interesa" nego u određenim slučajevima predstavlja i javni interes.