Foto: Index
NEKI neobični ljudi već nekoliko tjedana okupljaju se na Trgu žrtava fašizma. Možda ste ih vidjeli ako ste oko 18 sati navratili pred Meštrovićev paviljon. Mladi, stari, djeca, mnoštvo pasa s njima. Izrađuju papirnato cvijeće i vješaju ga o ogradu gradilišta. Možda bi bilo ispravnije reći da je ograda rušilišta jer su radnici dosad skršili jednu magnoliju i kamene stube koje okružuju jednu od najljepših zagrebačkih građevina.
Skupljaju smeće i nose pepeljare
Neobični su to ljudi koji skupljaju smeće za sobom, nose minijaturne metalne pepeljare da ne bi bacali opuške po tlu i maštaju jedan ljepši grad. Okupila ih je magnolija koju su radnici iščupali poslušno izvršavajući naredbe koje im je izdao zagrebački gradonačelnik u svom mahnitom “uređivanju” grada. Okupila ih je magnolija, a rušenje stuba na kojima su sjedile generacije ih je raspizdilo. Pa, pošto su čudni ne divljaju po gradu, ne gađaju kamenjem prozore gradske uprave nego vješaju papirnato i plastično cvijeće po ogradi spomenutog rušilišta. Poneki kleknu na tlo i napišu na velikom komadu papira neku poruku za gradonačelnika. Pa i nju okače o ogradu. I maštaju neki bolji grad.
Magnolija je samo okidač
Okupili su se pod imenom “Vratite magnoliju”, no ona je bila samo povod. Okidač.
“Smatramo da je dosta devastacije i nepromišljenog upravljanja javnim prostorom. Projekt “Pješački centar izvrsnosti” nikada nije detaljno prezentiran javnosti. Takvi projekti koji se realiziraju u tajnosti pobuđuju sumnje u poštivanje procedura, a samim tim uzrokuju reakcije i otpor građana”, stoji u letku koji dijele nasmiješena djeca tih čudnih ljudi. Čudnih ljudi koji se srijedom dolaze družiti na Trg žrtava fašizma sve je više. Prvo ih je bilo desetak, pa dvadesetak, pa je danas došlo stotinjak čudaka kojima je stalo do grada. Njihov letak nije doduše inspirativno štivo. Nema u njemu zapaljivih riječi, kletvi, ni poziva na bunt. Nisu oni takvi. Samo se druže i sve ih je više.
Mnoga imena i nasilna povijest
Trg oko Meštrovićevog paviljona, Doma likovnih umjetnosti kralja Petra I. Velikoga Oslobodioca, Džamije, Muzeja revolucije, Doma hrvatskih likovnih umjetnika, što su mu sve bila imena kroz burnu povijest, odavno je poligon za nasilna urbanistička rješenja. Uz kružnu građevinu Ante Pavelić dao je sagraditi minarete i pretvorio zgradu u džamiju. Dodao je i bazen da vjernici mogu prati noge prije ulaska u džamiju. Poslije oslobođenja minareti su srušeni, a njihovi ostaci ugrađeni u savski nasip. Franjo Tuđman dao je promijeniti ime trgu na kojem se paviljon nalazi pa se dok nije umro zvao Trg hrvatskih velikana. Nekadašnjem sajmištu pa Trgu N vraćeno je ime po žrtvama fašizma koje je dobio jer se na njemu nalazio zloglasni ustaški zatvor. Burna i, eto, nasilna je povijest tog prostora. A to nasilje nastavlja i Milan Bandić.
Revolucija magnolija
Danas je društvo koje se okupilo zbog iščupane magnolije i srušenih stuba na Meštrovićev paviljon podiglo 8-metarsku zastavu – transparent. Pod cvijetom magnolije na njoj je pisalo “Poštujte kulturno dobro, zakone, proceduru, struku, građane, magnoliju”. Nije baš inspirativno, ali nisu ti ljudi s Trga žrtava fašizma nikakvi revolucionari. Da jesu, njihov pokret postao bi “Revolucija magnolija”. A, možda i postane i od Zagreba stvori pristojniji grad. Na koncu, na tom je trgu počeo prvi građanski bunt protiv gradonačelnika Milana Bandića. Još 2006. godine tamo su gerilskom akcijom prekriženi plakati Salona mladih koje je krasila njegova osobna iskaznica.