Ovog se vikenda u Parizu dogodilo nešto bez presedana, a izazvano je ratom između Izraela i Hamasa te njegovim prelijevanjem na Europu. Prvi put su na velikim prosvjedima protiv antisemitizma sudjelovali predstavnici glavnih političkih stranaka, uključuju krajnju desnicu - ali ne i krajnju ljevicu.
Danas poslijepodne tisuće ljudi prihvatile su poziv predsjednika dvaju domova parlamenta da pokažu svoju potporu francuskim "republikanskim" vrijednostima i svoje odbacivanje antisemitizma - nasuprot naglom porastu antisemitskih akcija nakon 7. listopada, piše BBC. Među prvima su svoju nazočnost najavili Marine Le Pen, trostruka predsjednička kandidatkinja Nacionalnog skupa (bivša Nacionalna fronta), i mladi predsjednik stranke Jordan Bardella.
Gotovo istodobno stigao je odgovor njihovog kolege s krajnje ljevice Jean-Luca Mélenchona, naprasitog vođe stranke La France Insoumise (LFI). Njegova stranka neće sudjelovati, kako je rekao, jer se radi o "okupljanju bezuvjetnih pristaša masakra u Gazi".
Teško je precijeniti simbolički značaj ove promjene. Desetljećima je francuska politika podizala bedem protiv krajnje desnice, čiji su stavovi - ne samo o Židovima - smatrani "antirepublikanskima". Stara Nacionalna fronta pod vodstvom Marineina oca Jean-Marieja Le Pena smatrana je izopćenicom.
U međuvremenu, krajnja ljevica - komunisti, trockisti i nove formacije poput Mélenchonovog LFI-a - bila je izložena napadima zbog svojih stavova, ali nikad nije bila isključena. Bili su dio široke političke obitelji, na način na koji franšiza Le Pen očito nije.
Ovo je prije nekoliko godina bilo nezamislivo
Prije nekoliko godina bilo bi nezamislivo da stranka krajnje ljevice ne sudjeluje u maršu protiv antisemitizma. Bilo bi nezamislivo da je ekstremno desna stranka ondje umjesto nje. Takav je potres u političkom poretku davno prethodio ratu u Gazi i odražava se na različite načine u drugim europskim zemljama.
Današnja je krajnja desnica, preimenovana u "tešku desnicu" ili "nacionalnu desnicu" - barem u Francuskoj - zaboravila svoju opsjednutost Židovima i svoje tvrdnje o "židovskom lobiju". Njezin primarni fokus sada su imigracija, nesigurnost i islamizam - pitanja u kojima nalazi zajednički interes s mnogim Židovima.
U međuvremenu, krajnja ljevica u Francuskoj, analizirajući Gazu kroz antikolonijalnu leću, vidi potlačeni narod pod napadom saveznika supersile i viče: "Solidarnost!" Izgubivši potporu stare radničke klase, među kojom mnogi glasaju za Nacionalni skup, ima novu prirodnu bazu među politiziranim imigrantima.
Tako dolazimo do nove situacije u kojoj stranka čiji je osnivač jednom nazvao Holokaust "detaljem povijesti" otvoreno prihvaća ideje francuskih Židova; a na drugom kraju spektra, stranka izgrađena na idejama ljudskih prava i jednakosti optužena je za antisemitizam jer nije Hamas nazvala "teroristima".
Možda bi sve ovo trebalo nijansirati. Na kraju krajeva, mnogi ljudi još uvijek misle da krajnja desnica u suštini, na temelju svojeg francuskog etosa, ne može a da ne bude antižidovska. Primjećuju da je Jordan Bardella ovaj tjedan odbio eksplicitno nazvati Jean-Marieja Le Pena antisemitom - što je laž na koju su neprijatelji Nacionalnog skupa (RN) reagirali s veseljem.
Znakovi podjele
A na ekstremno lijevoj strani postoje znakovi podjele oko Jean-Luca Mélenchona, čija osobnost i autokratske metode dovode neke njegove kolege do bijesa. Ovog je tjedna njegova suradnica Raquel Garrido dobila četveromjesečnu suspenziju s mjesta glasnogovornice stranke zbog osporavanja linije vođe - ne samo o Hamasu.
Ali temeljna točka ostaje: RN pod vodstvom Marine Le Pen vrlo uspješno manevrira u mainstreamu, dok se LFI kreće prema van. Ankete javnog mnijenja to potvrđuju: prema prošlotjednom IFOP-u, Marine Le Pen bi pobijedila oporbu u prvom krugu današnjih predsjedničkih izbora s 33% glasova. Mélenchon je dobio 22% na izborima 2022. godine, a danas bi dobio samo 14%.
Ovaj je tjedan jedna od povijesno važnih osoba u borbi protiv antisemitizma u Francuskoj dala svoje viđenje ovih ironija povijesti i politike. Serge Klarsfeld i njegova supruga Beate pomogli su privesti nacističke ratne zločince pravdi i dokumentirali deportacije i smrt 80.000 Židova iz Francuske istrijebljenih u Holokaustu.
Govoreći za novine Le Figaro, 88-godišnji Klarsfeld je rekao: "Za mene je DNA krajnje desnice antisemitizam. Dakle, kada vidim da velika stranka krajnje desnice napušta antisemitizam i negacionizam i kreće prema našim republikanskim vrijednostima, prirodno je da se radujem. Krajnja ljevica je sa svoje strane oduvijek imala određenu antisemitsku tradiciju. Kao što mi je laknulo kad sam vidio da se RN zauzima za Židove, tako sam tužan što krajnja ljevica odustaje od svojih akcija u borbi protiv antisemitizma."