Pitali smo Borzan zašto se zalaže za jedinstvene punjače za mobitele, i još puno toga

"Kupac kao slabiji na tržištu ne mora ništa dokazivati", kaže SDP-ova Biljana Borzan koja je posljednjih deset godina jedna od hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu.

Borzan je karijeru u Bruxellesu i Strasbourgu započela danom ulaska Hrvatske u EU, 1. srpnja 2013. godine, a prije toga je tamošnje prilike upoznavala kao promatračica. Njezine inicijative polaze od, kako kaže, potreba "malih ljudi" - prva velika akcija bila joj je odluka da se istraži prodaju li se u starim članicama Europske unije proizvodi bolje kvalitete nego u novim državama Unije. U tome je uspjela, što je prepoznato i njezinim usponom u skupini eurozastupnika S&D, a sada se bavi drugim temama zaštite građana, odnosno potrošača.

Liječnica po zvanju, Biljana Borzan u ovom trenutku pokreće akciju kojom će se na teritoriju EU onemogućiti prodaja lažnih lijekova i ljekovitih preparata preko interneta, ali i ograničiti svemoćna farmaceutska industrija. Priključila se i inicijativi za ujednačavanje cijene prehrambenih proizvoda koju je građanskom inicijativom na razini EU promovirao Tomislav Ivančić.

Biljana Borzan živi između rodnog Osijeka, Bruxellesa, Strasbourga i Zagreba, gdje je sjedište SDP-a, u čijim radnim tijelima redovito djeluje.

Nedavno je, na vašu inicijativu, izglasan Zakon o osnaživanju potrošača u zelenoj tranziciji. Što to konkretno znači za pojedince, obične ljude, u čemu smo danas "jači" od velikih korporacija koje nam prodaju svoja dobra i usluge?

Do sada je industrija mogla proizvoditi i voditi se samo svojim profitom. Isto tako, i proizvođači i trgovci su mogli tvrditi bilo što, stavljati oznake da je nešto "eko" ili "bio" bez obrazloženja, pa čak i oznake kako je njihov proizvod klimatski neutralan što je, naravno, nemoguće. Ovaj zakon će primorati industriju da proizvodi dugotrajnije i kvalitetnije proizvode, ali i očistiti šumu lažnih tvrdnji koje postoje na tržištu. 

Donesen je i Zakon o ugrađenim kvarovima i programiranom zastarijevanju. Na koje se on uređaje odnosi i od kada će mobiteli, televizori, kućanski aparati i druga slična dobra biti zaštićeni tim novim EU propisom?

Zakon se odnosi na sve proizvode na tržištu, a primjenjuje se i retroaktivno, za proizvode koji su već na tržištu. Zato je prijelazno razdoblje dvije godine, kako bi se države članice, proizvođači i trgovci mogli prilagoditi velikim promjenama koje dolaze. 

Konkretno, kako će kupac, ali i prodavač znati da je u uređaj uprogramiran kvar?

Kupac kao slabiji na tržištu ne mora ništa dokazivati. Ako postoji informacija da neki proizvod ima kvar, bez obzira na to tko je kvar našao, na primjer proizvođač, neko državno tijelo ili potrošačka organizacija, trgovac to mora znati i prestati oglašavati taj proizvod. 

Ako je proizvod načinjen u Kini, na Tajvanu ili u drugim zemljama izvan EU, kako možete kontrolirati način njegove izrade?

Proizvodi koji ulaze u EU iz trećih zemalja se i sada rade prema EU standardima. Proizvodi na našem tržištu su najsigurniji na svijetu jer imamo najviše standarde sigurnosti. Isto se primjenjuje i u ovom slučaju. 

Zalagali ste se za jedinstvene punjače za mobitele i tablete, mogućnost da se u mobitelima baterije mijenjaju a da se ne promijeni cijeli uređaj. Ipak, sprječava li to inovacije na tom tehnološkom polju, recimo bežična punjenja uređaja, ili i njih treba standardizirati?

Uvijek možete računati da će industrija tvrditi da im onemogućavamo inovacije. Čak i kada želimo da proizvodi budu sigurniji, kvalitetniji ili da traju dulje, oni će uvijek doći s argumentom inovacije. Osobito za punjač to nije slučaj jer nova pravila ni na koji način ne onemogućuju bežično punjenje. 

Što je s automobilima na punjenje - oni su "napunjeni" elektroničkim sklopovima - i hoće li i oni imati zajamčen rok uporabe, odnosno zabranu programiranog kvarenja određenih dijelova?

Ovaj zakon se odnosi na sve proizvode na tržištu. Jako puno građana mi se žalilo na automobile. Neki su sami uočili da i potrošači u nekim drugim državama članicama imaju isti problem s istim modelom. 

Kako da građanin EU dokaže da mu je perilica rublja, nakon nekoliko godina uporabe, pokvarena krivnjom proizvođača, odnosno ugrađenim kvarom?

Ideja je da se takvi uređaji prestanu proizvoditi i samim time će se prestati kvariti građanima. Ne smije ovisiti o građaninu hoće li neka praksa prestati, nego treba proizvođače i trgovce opaliti po prstima. Zato zakon propisuje velike kazne od minimalno četiri posto prometa. 

Konkretno ste naveli da konzola Nintendo Switch ima ugrađeni kvar. Za koje uređaje to također možemo reći?

Europska komisija trenutačno provodi projekt kojim testira cijeli niz uređaja. Većini građana u EU se uređaji kvare između druge i treće godine upotrebe, taman kada istekne obvezno zakonsko jamstvo. U mom istraživanju, građani su posebno istaknuli probleme s mobitelima i tabletima, slijede ih printeri, sušilice, perilice za rublje i laptopi, a najmanje se žale na trajnost digitalnih kamera i mikrovalnih pećnica.

Nedavno ste izjavili da krećete u obračun s farmaceutskom industrijom. Kao liječnica, očito poznajete problematika - ima li na tržištu lažnih lijekova?

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je oko 50 posto lijekova kupljenih na internetu lažno. I dalje se najviše prodaje lažna Viagra koja se reklamira i kao do pet puta jeftinija, ali i lijekovi za druge bolesti, pa čak i rak. U vrijeme koronakrize prodavali su se niskokvalitetni proizvodi poput maski ili rukavica, lažnih testova na koronavirus, pa čak i navodni ljekoviti pripravci. Inzistirat ću i dalje da se tome konačno stane na kraj, a do tada potrošač ne treba nasjedati na sve ponude koje zvuče predobro, čudotvorno i prejeftino da bi bile istinite.

Odnosi li se ta inicijativa i na tzv. ljekovite biljne pripravke koji se masovno reklamiraju te na bezbrojne dodatke prehrani na bazi vitamina? Kako znati što vrijedi u cijeloj toj ponudi?

Često nam na internetu iskaču lažni oglasi za čudotvorne biljne preparate koji "liječe" brojne bolesti po puno nižoj cijeni ako taj preparat kupimo u narednih 10 minuta. Nerijetko iza tih pripravaka tobože stoje i poznate osobe koje ih preporučuju. I sama sam bila "promotorica" na takvim stranicama, ali to je čista prevara i laž! Susretala sam se i s pacijentima koji su u očaju kupovali i lažne pripravke za liječenje raka. Pripravak im nije pomogao, a dodatno su se pojavile nuspojave poput jetrenog oštećenja, poremećaja u pigmentaciji kože i sličnog. Bilo kakvu kupnju lijekova i biljnih pripravaka preko interneta treba izbjegavati ako se ne prodaju preko ovlaštenih stranica. Treba biti svjestan kako se najvjerojatnije radi o prevari koja možda nekad neće nanijeti zdravstvenu štetu, ali će nanijeti onu emocionalnu jer ćemo biti izigrani i prevareni i izgubit ćemo svoj novac na prevarantima.

Jedna od inicijativa kojima se bavite je smanjivanje razine bacanja odjeće. Kako to postići, suprotstavljaju li se toj zamisli proizvođači preko svojih lobista u EU?

Godišnje se baci 11 kilograma odjeće po osobi, a istu odjeću ljudi nose u prosjeku samo sedam do osam puta. Uz to sami proizvođači uništavaju velike količine neprodane robe kako je ne bi stavljali na sniženja. Veliki lobi se digao na noge kada smo odredili zabranu spaljivanja neprodane robe, i to ne samo tekstila. U EU je do 2022. spaljeno nove odjeće, obuće i elektronike u vrijednosti 21.7 milijardi eura. Taj zakon je još u finalnim pregovorima, ali vjerujem da je traćenju resursa kako bi se namirila nečija pohlepa došao kraj. 

Akciju zaštite potrošača započeli ste ispitivanjem kvalitete hrane i kućanskih potrepština, poput praška za rublje, u starim i novim članicama EU. To je bilo prije deset godina. Imamo li danas jednako kvalitetnu čokoladu ili prašak iste marke u Njemačkoj i u Hrvatskoj?

Istraživanja kažu da je situacija puno bolja. U nedavnom češkom istraživanju nisu pronašli niti jednu razliku. Za svaki slučaj smo u sam zakon kojim smo zabranili plasman proizvoda različite kvalitete stavili i obavezu da Europska komisija mora napraviti studiju cijelog tržišta nekoliko godina nakon primjene zakona. 

Na koji način bi se mogao ostvariti zahtjev građanske inicijative o ograničavanju cijena hrane unutar EU ili smanjiti njihov pretjerani rast u istočnim zemljama Unije?

Europska komisija je ta koja mora zasukati rukave i vidjeti zašto cijene rastu više u državama u kojima su plaće niže. Nedavno je u Bugarskoj došlo do prijave trgovačkih lanaca zbog protutržišnog ponašanja, tj. dogovaranja oko cijena. Isto tako, proizvođači nekad namjerno ne plasiraju neku skupinu proizvoda u neke dijelove EU kako bi zadržali visoku cijenu druge skupine. Budući da je problem prisutan u državama primarno istočne Europe, a tržišni operateri posluju prekogranično, EU je ta koja treba zaštititi naše ljude od siromaštva.