Rodilištima nedostaju primalje, a nove ne zapošljavaju: Je li to ta famozna demografska politika?

Foto: Hrvatska komora primalja

U HRVATSKIM bolnicama kronično nedostaju primalje, a prema nalazu inspekcije provedene u rodilištima 2015. od strane Ministarstva zdravstva, ispada da u nekima, jedna primalja godišnje radi na 270 poroda.

Indexu je to otkrila Daniela Drandić iz Udruge RODA (Roditelji u akciji) koja je alarmirala javnost o lošim uvjetima u hrvatskim rodilištima. Upravo je nakon toga Ministarstvo i pokrenulo inspekcije.

Iako kaže, pisani inspekcijski nalaz nikad nisu primili, prilikom odlaska u Ministarstvo isti su im prezentirani pa su tako doznali da u nekim bolnicama jedna primalja radi na 30 poroda godišnje, dok u nekima jedna radi na 270.

Gotovo 100-postotna nezaposlenost primalja prvostupnica

"Ako želimo bolje uvjete u rodilištima trebamo imati dovoljno kadra. Neka rodilišta ga imaju, a dosta njih nemaju. Iako imamo primalje prvostupnice, hrvatske bolnice ih ne žele zapošljavati. Namjerno idu zapošljavati one sa srednjom stručnom spremom jer su jeftinije i jer će šutjeti.

Zadnje 2 generacije primalja sa Sveučilišta u Splitu su gotovo 100 posto nezaposlene. Odnosno ili rade u dućanima ili neki posao u bolnici za kojeg je potrebna SSS. Ne mogu naći posao u struci, a naša rodilišta ih trebaju", rekla nam je Drandić.

Isto nam je potvrdila i predsjednica Hrvatske komore primalja - Barbara Finderle koja je naglasila da u Hrvatskoj kronično nedostaju primalje.

U razgovoru za Index Finderle je kazala kako je Hrvatska ulaskom u EU bila primorana uskladiti Zakon o primaljstvu budući da su u EU priznate samo primalje sa završenim fakultetom. Tako se na Sveučilištu u Splitu u odjelu zdravstvenih studija otvorio preddiplomski studij primaljstva.

"U Rijeci je 15 primalja otišlo u mirovinu ili umrlo i nikog nisu uzeli"

"Sad imamo već nekoliko generacija prvostupnica koje ne mogu pronaći posao u struci jer se ne otvaraju natječaji. Za njih se ne otvaraju radna mjesta iako ih u nekim bolnicama u Hrvatskoj kronično nedostaje.

U Hrvatskoj imamo oko 2500 primalja, a samo ih je 130 završilo studij primaljstva. Naše kolegice se same educiraju, dolaze iz svih krajeva Hrvatske u Split kako bi studirale za struku u kojoj nedostaje kvalificiranih radnika, a potom ne mogu pronaći posao. U studij ulože vrijeme i novac, završe 3-godišnji studij i potom rade posao sa SSS.

Samo u Rijeci je 15 primalja otišlo u mirovinu ili umrlo i nikog nisu uzeli, a kritičan je i Dubrovnik, tamo ne mogu pokriti smjene već im dolaze primalje iz Zadra, Rijeke, Pule", rekla je Finderle.

Razgovarali smo i s dvije primalje prvostupnice koje su nas tražile da ostanu anonimne kako ne bi dodatno imale problema prilikom traženja posla.

Jedna od njih je Maja iz Podravine, a na studij u Split je došla jer se u javnosti govorilo da Hrvatskoj kronično nedostaju primalje. Računala je stoga da će posao dobiti, ali stvarnost se pokazala drugačijom.

"Imale smo problema s primaljama u bolnicama"

"Ja sam bila prva generacija primalja koje su završile faks u Splitu jer se tad pričalo kako Hrvatskoj nedostaje obrazovanijih primalja. Faks sam završila, staž odradila u jednom gradu i nakon toga položila stručni ispit. Licenca mi doma stoji, a posao sam dobila na temelju srednje škole, znači nevezano za faks i to ne u struci. Već radim u jednoj trgovini.

Pratim natječaje po bolnicama koji su uglavnom samo za SSS primalje. Moram reći kako nam je na faksu bio problem raditi s primaljama koje imaju SSS jer su se bojale za svoja radna mjesta,
da ćemo ih mi zamijeniti i one dobiti otkaz.

Tako da je situacija užasna, zašto se u Hrvatskoj ne otvaraju natječaji ako fali primalja. Također mislim da će ove primalje sa srednjom stručnom spremom koje izvanredno studiraju, a ne redovno nakon škole kao mi, prije dobiti posao jer će bolnice za njih naštimati natječaj.

A mi koje smo nakon srednje odmah išle na faks smo primorane raditi nešto drugo ili otići van u neku drugu državu gdje bi posao u struci odmah dobile, uz znanje jezika naravno. Mene jedino to sprječava da trenutno ne idem van.

Ako kroz godinu dvije ne budem našla posao za kojeg sam se školovala, te nakon niza predanih molbi po bolnicama, preostaje mi samo učiti jezik i otići van kao i većina mladih. Mislim da se moji roditelji nisu uzalud toliko trudili pokriti mi troškove studiranja i da ja nakon toga ne radim u struci", rekla nam je Maja.

"Radi 400 kuna više nas ne primaju"

Budući da je bila redovan student, faks joj je bio besplatan, ali je morala plaćati troškove stanovanja, prehrane i skripti za učenje.

Razgovarali smo s još jednom primaljom koja je također završila preddiplomski studij primaljstva u Splitu. Ona je diplomirala u srpnju, no licencu je dobila tek nakon nekoliko mjeseci zbog, kako ističe loše suradnje Komore i ignoriranja Ministarstva.

"Sad imam licencu, no natječaja za prvostupnice primaljstva jednostavno nema. Mi se prijavljujemo na natječaje za primalje asistentice (SSS) no ni te poslove ne možemo dobiti, budući da smo prekvalificirane za njih, i trebali bi nas platiti nekih 400-500 kuna više, nego primalju asistenticu sa SSS. Zbog nepridržavanja Zakona o primaljstvu i loše sistematizacije radnih mjesta, kompetencije su nam zapravo izjednačene. Jednako tako, radi te sistematizacije u većini rodilišta na svim odjelima osim odjela rađaonice su zaposlene medicinske sestre, a ne primalje.

Kolegicama su izravno rekli u nekim rodilištima da neće niti imati potrebu za nama. Raspisuju natječaje za primalje asistentice i na ta radna mjesta zapošljavaju asistentice koje su kod njih odradile pripravnički staž budući da je za srednju školu on još uvijek potreban, dok za studij primaljstva nije, budući da je studij usklađen s Direktivom EU i Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija te je sva potrebna praksa odrađena u sklopu studija.

Primjerice samo, u KBC-u Split koji je nastavna baza za studij primaljstva, iako postoje već tri generacije prvostupnica koje su izašle s tog studije, nije raspisan natječaj niti za jednu prvostupnicu primaljstva, a samo u prethodnoj godini je raspisano na desetke natječaja za primalju asistenticu. Iako u Splitu od 2006. godine ne postoji srednja škola za primalje, pa prema tome niti nema osoba koje bi se javljale na taj natječaj i redovito ostaju nepopunjena mjesta", rekla je za Index Petra.

"Želja mi je bila pomagati ženama, a ovdje to ne mogu"

Ono što kaže, njene kolegice i ona primjećuju, je da za njih jednostavno nema potrebe u hrvatskom zdravstvenom sustavu.

"Najavljivanje otvaranja studija primaljstva i u Zagrebu, nosi nam samo još lošije vijesti, budući da time imaju namjeru samo dati već postojećim primaljama asistenticama kvalifikaciju prvostupnice tako da će njih moći ostaviti na istim radnim mjestima, a nas i dalje ignorirati.

Budući da smo usklađeni s Direktivom EU, a u ostalim zemljama EU je to jako traženo zanimanje, ja jedini način da se bavim ovom zanimanjem vidim u odlasku van. Meni je primaljstvo ne samo zanimanje nego poziv i puno toga sam žrtvovala da postanem primalja, tako da mi je neprihvatljivo sjedenje doma ili rad u trgovinama kao neke moje kolegice.

Ono što me najviše ispunjava je pomaganje ženama u najljepšem trenutnu u njihovom životu i donošenju novog života na svijet. Budući da to ne mogu ostvariti u svojoj domovini, ja ću svoju sreću tražiti dalje", rekla nam je Petra.

Ovom situacijom s primaljama pokazao se još jedan apsurd hrvatskog obrazovnog sustava. Školujemo mlade, koji čak i žele ostati raditi posao za kojeg su se školovale u Hrvatskoj, ali ovdje ih ne žele. I onda se ne trebamo nimalo čuditi kad odu van, negdje gdje će ih htjeti i gdje će njihovo znanje biti iskorišteno.