NAPREDOVANJE na frontovima diljem Ukrajine se više-manje usporilo te su linije fronta zadnjih mjesec dana stabilne, što je s obzirom na vremenske uvjete bilo i najavljivano.
Često se pojavljuju snimke tenkova i drugih borbenih vozila u blatu, a pješaštvo djeluje u sve težim uvjetima (hladnoća, nabujale rijeke, blato). Ipak, ruska vojska na pojedinim točkama pokušava napredovati. Najviše se izvještavalo o situaciji u predgrađu Bahmuta u Donjeckoj oblasti, no Rusi ondje pokušavaju izvesti određene ofenzive i prema Soledaru, Avdejevki i Vugledaru.
Svrha ofenziva
Ovi gradovi pojedinačno nemaju neko osobito značenje ni za jednu stranu, ali iz kretanja ruske vojske mogu se iščitati i pokušati predvidjeti njezini planovi. Ruski politički vrh najavio je kraj djelomične mobilizacije, no i dalje se može dobrovoljno prijaviti u vojsku, što je opet svojevrsna birokratska "bravura" ruskog ministarstva obrane jer se pod "dobrovoljno prijavljivanje u vojsku" može upisivati svašta. Također, najavljivana brojka o 300.000 mobiliziranih prema nekim analizama debelo je premašena.
Ruska je strana u defenzivi, sve se glasnije traže pregovori, mobiliziran kadar još uvijek nije spreman, a vojska je u povlačenju pa potezi poput ovakvih ofenzivnih akcija mogu djelovati čudno. Motiv za to krije se u povoljnijem zauzimanju pozicije za obranu položaja preko zime.
Dok je u Luhanskoj i Hersonskoj oblasti pozicija ruske vojske relativno čvrsta i povoljna, a razlog je to što se povukla na pozicije s kojih je lakše organizirati obranu, situacija je nešto drukčija u Donjeckoj oblasti.
Pred Bahmutom i Soledarom je otvoren prostor te je jako teško i nezgodno braniti te pozicije. Kad bi ruska vojska uspjela ući u Bahmut i Soledar, znatno bi oslabila poziciju ukrajinske vojske, koja bi se morala utvrđivati na tom otvorenom prostoru gdje nema većeg grada.
Avdejevka je jedno od najvažnijih uporišta ukrajinske vojske u toj regiji jer je jako blizu Donjecka pa ga može vrlo lako gađati. Zato ruska vojska pokušava što više udaljiti prvu liniju fronta od Donjecka.
Treća točka je Vugledar, koji se nalazi južnije od Donjecka, a ruska vojska pokušava ga zauzeti iz sličnog razloga kao i Bahmut. Zauzimanjem Vugledara Rusi bi ostavili ukrajinsku vojsku na otvorenom prostoru bez blizine nekog grada, što je preko zime jako nezgodan položaj.
Hersonska oblast
Za razliku od situacije u Donjecku, iz Hersonske oblasti dolaze informacije o povlačenju sve većeg broja ruskih vojnika i vojne tehnike na drugu stranu rijeke Dnjepar. Ruske vlasti evakuirale su stanovnike iz samog grada Hersona, a priprema se i obrana tog područja. Osim toga, pripremljena je priča i s ruske i s ukrajinske strane o opasnosti rušenja brane u Novoj Kahovki i mogućnosti da se "potopi" tu regiju.
Ruska strana optužuje ukrajinsku da planira izvršiti raketiranje brane, a ukrajinska strana optužuje rusku da je minirala branu te da je namjerava uništiti u slučaju povlačenja preko rijeke. Iako se ruske vlasti deklarativno ne odriču Hersona, sve upućuje na to da će se povući s područja preko rijeke. Teško je kontrolirati velik prostor bez utvrde u obliku nekog grada, a još je teže opskrbljivati vojsku preko oštećenih mostova na Dnjepru.
Taj potez pridonio bi jačem utvrđivanju ruskih položaja, a u političkom smislu gubitak Hersona bio bi velik poraz. Slično kao i u Donjeckoj oblasti, samo je ovdje ruska strana u obrnutoj poziciji.
Luhanska oblast
U Luhanskoj oblasti uspostavljena je linija Kremenaja – Svatovo – Trocikoje na rijeci Krasna. Ne radi se o velikoj rijeci, no i ona je u zimskim uvjetima teško prijelazna. Ta je linija jako bitna za rusku stranu jer ako bude probijena, pada obrana cijelog LNR-a, odnosno do linija koje su uspostavljene prije rata. Iza te linije je grad Starobjelsk, koji je prometno čvorište, odnosno spoj LNR-a s Rusijom.
Cilj ukrajinske vojske je presjeći tu liniju opskrbe i vratiti LNR u granice prije rata. Mogućnost da ukrajinska strana zauzme Svatovo i krene prema Starobjelsku činila se puno većom prije mjesec dana nego danas. Sada je jasno da je ukrajinsko dugo zauzimanje Krasnog Limana omogućilo ruskoj strani dodatno vrijeme za uspostavu čvršće linije obrane.
Utvrđivanje rusko-ukrajinske granice
Još jedan od znakova da se Rusija priprema za zimu jest utvrđivanje rusko-ukrajinske granice duž Kurske i Belgorodske oblasti. Dakle, 400 km betona, armature, podzemnih tunela duž granice s Ukrajinom. Nejasno je zašto su se ruske vlasti odlučile na takav potez, no nameću se neke pretpostavke.
Ukrajinski portali sarkastično Belgorodsku oblast nazivaju Belgorodskom Narodnom Republikom (BNR) po uzoru na ruske inačice narodnih republika u Ukrajini, no ofenziva i "oslobađanje BNR-a" nije izvjesna niti se razmatra. Međutim, učestali napadi na infrastrukturu i vojna skladišta u Belgorodu stvaraju problem ruskoj strani.
Ako se ruska strana nastavi povlačiti i utvrđivati, što je sasvim izvjesno, ukrajinska vojska mogla bi u nekom trenutku iskoristiti i teritorij Belgorodske oblasti za napade s boka kako bi zaobišla ruske položaje. U tom smislu, ovaj potez ne čini se kao potpuno promašen. Pretpostavlja se da ruska vojska posvuda pokušava stabilizirati front kako bi iskoristila zimu za obnavljanje zaliha i obuku što više mobiliziranih vojnika.
Nastavak
Iako je ruska vojska pokrenula ofenzive i čak se u jednom trenu činilo da će grupa Wagner zauzeti Bahmut, ona je uspješno odbijena.
Smanjeni su intenziteti napada i borbe za grad. Uz to, prema dostupnim podacima, ruska strana je u tim ofenzivama krenula frontalno, što je uzrokovalo velike gubitke u ljudstvu.
Ukrajinska strana govori o velikom broju poginulih (čak i do 800 dnevno), što nije moguće provjeriti, ali je činjenica da ovakvi frontalni napadi zaista rezultiraju velikim gubicima. Jednostavno, kontekst ovog rata je takav da kada se jedna strana odluči za ofenzivu, mora pretrpjeti velike ljudske gubitke.
U drugim ofenzivama na Vugledar i Avdejevku ruska strana također ne uspijeva probiti ukrajinsku obranu. Taktika je slična, napadi su frontalni uz puno gubitaka.
Ruska vojska je u prijašnjim ofenzivama koristila taktiku napada s boka, koja je bila uspješna pri zauzimanju Lisičanska ili Sjeverodonjecka, no u ovom se slučaju odlučila na frontalni napad. Taktika bočnih napada znatno je složenija i dulja, a frontalni napad je u organizacijskom smislu puno jednostavnije izvesti.
Drugi razlog su vremenski uvjeti. Za bočne napade potrebno je koristiti borbena vozila po terenu koji nije cesta, što je po natopljenoj zemlji i blatu jako teško. Sve češće se pojavi neka snimka tenka ili drugog oklopnog vozila koje je zapelo u blatu.
Dakle, ruska vojska krenula je u nove ograničene ofenzive, ali i gradnju defenzivnih utvrda, čime pokušava učvrstiti svoje pozicije preko zime. U svemu je napravljen puni krug - od najave zauzimanja Kijeva u tri dana do izgradnje zida na granici s Ukrajinom. Utvrđivanje i igranje na kartu zime sada je glavna točka u taktici ruske vojske, pogotovo nakon što je raketnim udarima nanijela veliku štetu ukrajinskom energetskom sustavu.