EVO SANADERA našeg spasitelja opet u akciji! Čim je shvatio u kakvom se to automobilu već mjesecima vozi, odmah ga je odlučio prodati. Kvragu i antirecesijske mjere, i vlastita sigurnost, i stranačke donacije, i jedinstvena ponuda "staro za novo", i udobna sjedala i klima i mini bar i mali televizorić, kvragu i iluzija kako je sve obavljeno po zakonu, transparentno i pošteno. Narod se pobunio i on je tu da ga posluša.
Stoga je naredba pala: riješimo se prokletog BMW-a. Nema veze kako: prodajmo ga, vratimo u tvornicu, gurnimo u potok, strpajmo u prešu. Ostavimo u garaži dok ne prođu izbori. Nemojmo učiniti ništa. Samo pronesimo glas kako je premijer opet presjekao čvor.
Sanaderu se mora priznati da je u jednoj - i to zaista samo jednoj - stvari sve ove godine bio dosljedan: u kreiranju iluzije kako je on taj koji spašava stvar kad drugi zabrljaju. Tako je bilo u milijun situacija. Sjetimo se samo poništene prodaje KIM-a i afere Liburnija, odustajanja od ugovora s Bechtelom i od vlastite odluke da se Hrvatskoj radioteleviziji naplati PDV, sjetimo se(privremenog) sprječavanja Zagrebačke banke da poveća kamate na kredite, (neuspješnog) apeliranja na trgovce da smanje marže, paničnog smjenjivanja nesposobnih ministara policije i pravosuđa... Jednom prilikom, Sanader je od strane dvorskih novinara predstavljen čak i kao spasitelj u prevladavanju starih ideoloških podjela među Hrvatima.
Misli li doista se riješiti svog limenog (oklopnog!) ljubimca?
Ali vratimo se na famozni BMW. Vijest više nije zašto je, kako i čime Sanader nabavio taj automobil, zbog čega je mjesecima mudro šutio i kako su njegovi batleri po otkriću afere iz petnih žila lagali, već je sada glavna vijest kako je Sanader odlučio da se taj automobil proda. Više se nitko ne pita što je taj socijalno osjetljivi premijer mislio prije pet dana kad se vozikao u tom autu. Što je mislio kad je odobrio njegovu kupovinu? Što je mislio kad je sindikalistima srezao plaće i optužio ih za bankrot države, pa isto popodne sjeo u taj isti auto? I misli li doista se riješiti svog limenog (oklopnog!) ljubimca?
Sada je najbitnije da je "Sanader kao predsjednik HDZ-a dao nalog predsjedniku Vlade da se auto proda". I ne samo to: valja prodati priču kako je to učinio unatoč objašnjenjima njegovih stranačkih trabanata da je automobil nabavljen posebno radi premijerove sigurnosti, usprkos tumačenju da se njime spašavao državni proračun i suzbijala recesija, da je bio vrlo povoljan, skoro pa besplatan. A opet tako neophodan.
"Požrtvovni" Sanader
Sve to je, prema tvrdnjama Andrije Hebranga, Jadranke Kosor i Zlatka Mehuna, socijalno osjetljivi Sanader žrtvovao samo kako bi usrećio građane i oponentima izbio iz ruku argumente za "obezvređivanje silnih napora Vlade" i "bacanje sjene na ulazak Hrvatske u NATO".
Usput, učinio je sve da, poput ljubomornog djeteta, uperi prst u predsjednika Mesića koji isto - eto ti ga na! - ima u garaži na Pantovčaku nove blindirane automobile. Nije ih, doduše, on kupio, ni svojim ni stranačkim novcima, nije se u njima čak ni vozio, ne može ih ni prodati, ali nema veze, neka se vidi da Sanader nije jedini tako besraman. Kao što Sanaderov prijatelj Neven Jurica nije najgori veleposlanik, jer - eto ti ga opet! - Mesićev veleposlanik u Libiji šverca alkohol. I da nije Sanaderov prijatelj Luka Bebić jedini koji nemilice grabi lovu, jer - eto ti ga još jednom! - i Mesićeva kćer zarađivat će više od predsjednika Vlade na mjestu direktorice Bandićevih termi.
Ali na kraju sve to nije važno. Nije važan ni prokleti BMW, jer će se Sanader već nekako pobrinuti da što prije nabavi novi. Još bolji, jeftiniji, korisniji, socijalno osjetljiviji. Ako se uopće riješi ovog starog. Nije važno ni što su svi uključeni u priču uporno lagali. Važno je samo da Sanader vjeruje kako nas je opet spasio. Nažalost, još uvijek ne od sebe samoga.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Index