AKTIVISTICA za ljudska prava iz Zaklade Solidarna, Sanja Sarnavka, komentirala je na N1 televiziji nekoliko teških slučajeva nasilja koji su se dogodili u posljednje vrijeme. Nakon 30 godina bavljenja nasiljem kaže da su pomaci jedva vidljivi i da se ne čini da će slabiji uskoro postati zaštićeniji.
Govorila je i o slučaju vršnjačkog nasilja u Dugom Selu.
"Otac djeteta žrtve čak u jednom trenu kaže da ne bi išao na policiju, što je strašna poruka. Njihova je dužnost odraditi posao. S druge strane, naša klima je takva da se govori da je bilo toliko slučajeva nasilja i nitko nije izašao u javnost. Otac, kad je sam izašao, ipak je digao buku i on neće odustati, kako mi se čini", rekla je.
"Pojedinci misle da je nasilje društveno opravdano"
Napominje da institucije često ne reagiraju kako treba, a ravnatelji se ograđuju da to nije u njihovoj domeni i slično.
"Najčešće se u tim zajednicama zna koja su to problematična djeca i treba vidjeti je li netko s njima probao raditi, jesu li bili kod školske psihologinje i s druge strane, tu je odgovornost roditelja jer su to maloljetna djeca. Oni su dužni brinuti i paziti što rade jer ih većim dijelom odgajaju. Kod nas nasilje ide od komunikacije na vrhu, a pojedinci to slijede jer misle da je to društveno opravdano", ističe Sanja Sarnavka.
"Gdje su sad braniteljske udruge?"
Potom je prokomentirala slučaj u kojem je silovatelj dobio minimalnu kaznu koja mu je još dodatno smanjena jer je bio branitelj.
"Ništa me ne čudi", kaže Sarnavka i dodaje: "Samo mi je tužno da se to događa nakon toliko godina. Kad sam još bila u Babama, nisam mogla vjerovati presudama. U jednom slučaju smo imali maloljetnicu, štićenicu doma, dakle dijete bez roditelja, koju je silovao punoljetan muškarac i u presudi mu je kao olakotna okolnost uzeto to što je obiteljski čovjek i ima djecu. Je li to olakotna ili otegotna okolnost?"
"Tih presuda, tako tužnih, bilo je strašno puno, a danas mi je sinulo – nazvala sam odvjetnicu Sanju Bezbradicu i pitala je li ju Pravosudna akademija ikad zvala, a ona dobiva presude na Europskom sudu. Rekla je – ma kakvi, nikad", rekla je.
"Gdje su sad braniteljske udruge, zašto nisu izašli i suprotstavili se tome? Nisu branili domovinu da bi netko mogao silovati", rekla je Sarnavka.
"30 godina se bavim nasiljem, ne vidim pomake"
"U Francuskoj se za silovanje može dobiti 20 godina zatvora, a kod nas bi se suci srušili u nesvijest. Bilo je puno situacija u kojima se propitivao život žrtve. U Europi se odnos mijenja, a kod nas je konstanta. 30 godina se bavim nasiljem, ne vidim pomake."
Kaže da je čula da se muškarac zlostavljač žene i djece nakon izlaska iz zatvora vratio u zajedničku imovinu, kuću, i sad oni opet trebaju strepiti hoće li ih on opet prebiti.
"Ove godine sam razgovarala s muškarcem žrtvom nasilja, kad su se razveli, imali su isti krevet jer nisu imali sredstva za odseliti. Kod našeg pravosuđa definitivno nešto ne štima", kaže.
"Pretukao vlastito dijete, ali institucijama je on brižan otac"
Sarnavka je prokomentirala još jedan nedavni slučaj u kojem je žrtva silovanja rodila i zavoljela dijete, no njezin silovatelj sad nakon izlaska iz zatvora traži i polaže očinska prava.
"To je slično tome što imamo očinska prava viđanja djece nakon nasilja. Od dvije žene koje znam su tražili da im one pišu u zatvor kako su djeca. Od toga je jedan u zatvoru jer je pretukao vlastito dijete, ali našim institucijama on ostaje brižan otac. To je još bio težak zločin, on je nju držao zatvorenu, silovao više puta, prijetio joj da će ubiti njezinog brata ako nekome prijavi, to je monstrum od čovjeka koji treba dugotrajno liječenje. Po meni nikad ne bi smio vidjeti to dijete", rekla je Sarnavka.