Franz Peter Schubert, austrijski skladatelj rođen 31. siječnja 1797. u Lichtenthalu kraj Beča, jedan je od najvažnijih predstavnika ranog glazbenog romantizma. Njegov iznimno bogat opus, nastao u svega 18 godina, donio mu je trajno mjesto u povijesti glazbe.
Schubert je skladao oko 630 solo skladbi, niz djela za vokalne ansamble i zborove, klavirske sonate, komorne skladbe te simfonije. Iako su njegove opere ostale u sjeni, njegova glazba za glas i klavir, poznata kao Lieder, redefinirala je umjetničku pjesmu i ostavila neizbrisiv trag u glazbenoj kulturi.
Mladi Schubert
Schubert je potekao iz skromne učiteljske obitelji. Njegov otac, iako bez formalne glazbene naobrazbe, rano je prepoznao sinov talent i pružio mu osnovno glazbeno obrazovanje. Prve poduke iz violine dobio je upravo od oca, dok ga je brat Ignaz učio svirati klavir. S osam godina Schubert je počeo učiti kod Michaela Holzera, crkvenog orguljaša i vođe zbora. No prava prilika za njegov razvoj došla je kada je primljen u bečko sjemenište Stadtkonvikt, gdje je upoznao glazbu Mozarta i Haydna te stekao dragocjeno znanje o orkestraciji i kompoziciji.
Njegov talent ubrzo je zapazio Antonio Salieri, tadašnji najutjecajniji bečki skladatelj i pedagog, koji mu je pružio privatne satove kompozicije. Pod Salierijevim vodstvom Schubert je učio oblikovati melodije i usavršavati tehniku skladanja. Unatoč njegovoj nadarenosti, financijske prilike prisilile su ga da napusti školovanje i pridruži se ocu kao pomoćni učitelj u obiteljskoj školi.
Početak karijere u svijetu nakon Napoleona
Iako je radio kao učitelj, Schubertova strast bila je skladanje. Već 1815. godine, u dobi od osamnaest godina, stvorio je gotovo nevjerojatan opus – skladao je preko 140 skladbi, nekoliko simfonija i niz drugih vokalnih i instrumentalnih djela. Te godine nastala je i jedna od njegovih najpoznatijih skladbi, Erlkönig, koja je postala prekretnica u razvoju njemačke umjetničke pjesme.
Unatoč plodonosnom stvaralaštvu, Schubert se, kao i većina umjetnika, suočavao s teškoćama u pronalasku pokrovitelja i izdavača. Njegova djela uglavnom su ostajala neobjavljena, a on se oslanjao na pomoć prijatelja i poznanika koji su mu omogućavali prostor i sredstva za rad. Tijekom 1820-ih njegov ugled je rastao, no financijski problemi i dalje su ga pratili.
Schubertijade
Jedan od ključnih elemenata Schubertovog društvenog i umjetničkog života bile su Schubertijade – neformalna okupljanja prijatelja i umjetnika na kojima su se izvodila njegova djela. Ti privatni koncerti pomogli su mu da pronađe publiku i stekne vjernu skupinu poklonika, uključujući ugledne bečke glazbenike poput Johanna Michaela Vogla, baritona koji je često interpretirao njegove pjesme.
Njegova skladateljska zrelost dosegla je vrhunac između 1820-ih, kada je skladao neka od svojih najvažnijih djela: ciklus pjesama Die schöne Müllerin i Winterreise, VIII. simfoniju u h-molu, poznatu kao Nedovršena, te monumentalnu Veliku simfoniju u C-duru.
Umro je mlad zbog spolnih bolesti
Unatoč uspjesima, Schubertovo zdravlje naglo se pogoršalo. Već 1822. zarazio se sifilisom, bolešću koja je u to vrijeme bila neizlječiva i često završavala smrću. Posljednje godine života proveo je u teškim uvjetima, boreći se s pogoršanjem bolesti i rastućim osjećajem izolacije. No ni tada nije prestao skladati.
Schubert je preminuo 19. studenog 1828. u dobi od samo 31 godine. Pokopan je u Beču, kraj groba svog idola Ludwiga van Beethovena, kojemu se neizmjerno divio.